petak, 20. ožujka 2020.

Hoće li Zvornik ponovno dobiti svoj katolički zvonik?

„Zar tamo ima katolika?“ često je prvi komentar i reakcija kada nekomu spomenete moguću izgradnju župne crkve u Zvorniku. Upravo je to bila i naša prva misao kada smo čuli da se u tom gradu na Drini, nakon 70 godina, prvi put slave obredi Velikog tjedna. Bili su to dovoljni razlozi za povijesnu analizu kraja te predstavljanje župe u njezinoj materijalnoj i duhovnoj izgradnji...
 
 

Zvornik se nalazi u istočnoj Bosni, na lijevoj obali Drine, to jest na granici između BiH i Srbije, administrativne crte između dvije države koju mnogi opisuju kao granicu svjetova. Udaljen je 38 km od Tuzle u pravcu jugoistoka. Prema popisu iz 2013. imao je oko 12 000 stanovnika, a čitava općina oko 58 000. Smješten je na nadmorskoj visini od 146 metara i mostom je povezan s Malim Zvornikom na suprotnoj obali Drine u Srbiji. Grad je poznat i po hidroelektrani koja je podignuta 1955.

Kako je grad dobio ime?

Prvi se put spominje 1412., a po zvoniku franjevačkog samostana u srednjem se vijeku zvao Zvonik (Zonicurn, Zuonich, Suonivh). Ime se kroz povijest u govoru i pisanju izmijenilo u ono koje danas znamo. 

U njegovoj se blizini nalaze ruševine srednjovjekovnoga grada bosanskih kraljeva. Jedno vrijeme bio je pod vlašću usorske velikaške obitelji Zlatonosovića.
Zahvaljujući povoljnomu položaju na svojevrsnom raskrižju putova koji su vodili u pravcu srednje Bosne, Srbije i Ugarske, tijekom srednjega vijeka razvio se u jedno od značajnijih obrtničko-trgovačkih središta, u kojem je djelovala velika kolonija Dubrovčana (od 1415.).
Pod osmansku vlast pao je 1463. Jedno vrijeme bio je sjedište turskog sandžaka te nahije što je iz temelja promijenilo njegov izgled i sastav stanovništva.
Važno je napomenuti kako su u okolici Zvornika u 14. stoljeću postojali franjevački samostani u Ljuboviji, Teočaku i Srebrenici, ali su oni nestali u 15. stoljeću, osim onoga u Srebrenici, koji propada poslije 1690. U Srebrenici, gradu koji danas pripada župi Presvetog Srca Isusova, bile su dvije crkve: Sv. Marije i gradska Sv. Nikole. Po selima je bilo više crkava, kao u Liješnju, Sasima...

Uništenje samostana

Kako bi se pisalo o današnjoj župi Presvetog Srca Isusova, koja se službeno zove Zvornik- Srebrenica, potrebno je najprije napraviti kratki uvod te istražiti zašto je uopće ugašena.
Naš sugovornik bio je fra Joso Oršolić, sadašnji župnik u Zvorniku koji taj kraj pastoralno opslužuje od 2016. Fra Joso je i ravnatelj Humanitarno-karitativne organizacije Kruh Sv. Ante.
Prema povijesnim podatcima koje smo doznali u razgovoru s njim, početkom 14. stoljeća u Zvorniku je izgrađena crkva i franjevački samostan Sv. Marije.
Zanimljivo je spomenuti kako su se 1291., samo 70 godina poslije priznavanja tada novog crkvenog reda, na prostoru današnje BiH pojavili fratri i to najprije sa sjedištem u Srebrenici i njezinoj okolici – odatle i ime provincije Bosna Srebrena.
Dolaskom Turaka stanje se mijenja, a 1533. zvornička crkva je pretvorena u Fethiju džamiju (prijevod naziva: „osvojena“). Propadaju i okolni samostani, a katolici se daju u bijeg ili ostaju, polako asimilirajući se.
Važno je napomenuti kako se u zvorničkoj crkvi nalazila čudotvorna slika Crne ili Radosne Gospe koja je prenesena na Gradovrh 1533., a kasnije u seobi katolika odnesena u franjevački samostan u Bač, gdje se i danas čuva. Zahvaljujući slici može se izravno pratiti i gibanje, to jest bijeg, katolika ondašnjeg vremena.
Samostan je te godine porušen i napušten. Sljedećih stoljeća ništa se bitno ne mijenja za malobrojne katolike Zvornika i okolice. Tavorenje se odvija pod Osmanlijama u sjeni većinskih muslimanskih i pravoslavnih stanovnika sve do austrougarske uprave 1878.

Iskre obnove župe

Također, gotovo odmah s dolaskom nove uprave, 1880., a s dopuštenjem tadašnjeg zvorničkog načelnika Mujage Alispahića, dotadašnja Fethija džamija, na brijegu ponad grada, premda više nije bila u upotrebi kao džamija, vraćena je katolicima.
Crkvu je blagoslovio kanonik stolnog kaptola vrhbosanskog, kasniji ljubljanski biskup, preč. Antun Jeglič. Minaret je uklonjen i postavljen uz crkvu drveni, privremeni zvonik, a zvono je stiglo 1881., i to zaslugom predsjednice Odbora za gradnju crkve u Zvorniku Terezije Follner, rođ. Koch. Zvono je izliveno u Pešti od dijelova starog oružja i topova prikupljenih u gradu.
Godine 1903. u Zvorniku je službeno obnovljena katolička župa, odvajanjem pojedinih naselja od Bijeljine. Crkva je tada trebala biti posvećena Sv. Mariji, kao i ranije, ali je na inzistiranje Austrijanaca, koji su za nju darovali veliku sliku Presvetog Srca Isusova, posvećena Presvetom Srcu Isusovu.
Ta je crkva dva desetljeća ponovno služila katolicima, da bi, nakon smrti gradonačelnika, muslimani tražili njezin povrat, iako su imali čak 12 džamija u gradu. Bečki dvor, kako ne bi dolazilo do nesporazuma, odlučio je, pod izlikom da je crkva stara i trošna, udovoljiti zahtjevima. Kako je oni nisu koristili niti ulagali, tako je od nekadašnje srednjovjekovne crkve ostao samo jedan zid i ulazno stepenište, okolna zemlja je rasprodavana te se danas ostatci crkve nalaze u dvorištu stanovnika u naselju Fethija.

Izgradnja i rušenje zidane crkve

Nakon vraćanja crkve muslimanima katolici su odlučili graditi novu bogomolju i napravili su je u središtu varoši. Najprije je 1907. podignuta drvena crkva, a potom s vremenom i zidana.
Iako su katolici u ovom kraju bili manjina, u gradu je dugi niz godina djelovalo povjerenstvo te potom i podružnica HKD Napredak.
Nažalost, kao i u brojnim mjestima u BiH poslije Drugog svjetskog rata crkve su rušene ili im je mijenjana namjena. Crkva je tako nacionalizirana, srušena 1946. i na njezinu mjestu izgrađena današnja zgrada pošte.
Građevinski materijal je iskorišten za gradnju žitnog skladišta. Tada nastaje pravi vakuum što se tiče katoličkog bogoslužja u Zvorniku. Nema ni mise ni pastira sa stalnom adresom u gradu...

Misa jednom mjesečno

Nakon posljednjeg rata od 1995. fra Josini predšasnici su jednom mjesečno išli slaviti misu u župi Zvornik-Srebrenica i to u gradu koji je postao sinonimom za najveće zločine. Na to su bogoslužje dolazili i vjernici iz Zvornika te okolnih mjesta u kojima ima katolika.
Župa danas nema crkvu ni župni stan, ali ima župnika koji vodi brigu o vjernicima Zvornika, Bratunca i Srebrenice, a s privremenim je sjedištem u Sarajevu.
Nakon što je preuzeo župu Zvornik-Srebrenica, fra Joso je odlučio slaviti sv. mise u Zvorniku svake nedjelje i blagdanima, kao i moliti krunicu s vjernicima na nakanu duhovne i materijalne obnove ove župe, Srednjeg Podrinja i čitave Bosne i Hercegovine.

Dobro prihvaćen svećenik

Kako sam kaže, vjernici su rado prihvatili ovu inicijativu i svaki put ih ima sve više. Prema popisu iz 2013., oko 100 Hrvata živi na ovom području, a možda i više. U osobnom razgovoru iskazuju zadovoljstvo što su konačno dočekali povratak svećenika. Mnogi se osjećaju kao da su zaista „na kraju svijeta“, ne zbog blizine granice na Drini nego zato što su se sve ove godine osjećali napušteno.
Na svu sreću to se polako mijenja...
Prošle godine, na našu veliku radost, uz pomoć kustosa muzeja u mirovini, Rajka Avramovića, pronašli smo oltarsku sliku Presvetog Srca Isusova koja se nalazi u muzeju u Zvorniku, a ispod slike piše: 'Zvornik sa zaštitnikom Isusom Kristom' autor Karč Ral, tehnika ulje na platnu iz 1894.“, rekao nam je fra Joso i objasnio kako su stvari pokrenute s mrtve točke.

Političke volje ima

Od aktivnosti koje su izuzetno bitne za župu Zvornik-Srebrenica istaknuo je događaj Prvi susret kršćana-katolika 14. prosinca 2017., u Zvorniku.
„Uz sudjelovanje 40-ak vjernika, susretu je predsjedao vrhbosanski nadbiskup metropolita  Vinko kard. Puljić. Gradonačelnik Zoran Stevanović je naglasio da su katolici ravnopravni građani Zvornika i pokazao je dobru volju da se što prije pronađe lokacija za katoličku crkvu“, rekao nam je fra Joso i naglasio da se već početkom kalendarske godine započelo sa svetim misama u prostoru koji se iznajmljuje.
Načelnikovo obećanje da katolici trebaju konačno dobiti svoju crkvu, kardinal i fra Jozo zajedno s vjernicima „provjerili“ su obilaskom grada, a lokacije su bile: gradski muzej, mjesto pošte gdje je prije bila crkva, park kao jedno od mogućih mjesta nove crkve te prostor iznad Andraševe vile, to jest gdje je bila crkva Sv. Marije i franjevački samostan, a sada se vide samo ostatci. Političke volje ima, što je možda i najbitnije, a općinsko vijeće je obećalo i određene donacije za gradnju crkve kada bude određena lokacija.
Što bi narod rekao „kada krene onda zaista krene“ tako je vlasnik te lokacije na kojoj je bila prva crkva i samostan, Muhamed Numaganić, ponudio mogućnost otkupa ruševine i okolne zemlje koja je u njegovu vlasništvu te su krenuli pregovori s njim. Prije kupoprodaje dozvolio je da na njegovoj imovini bude slavljena proslava patrona župe.

S čime se sada raspolaže?

Kako smo rekli, prema popisu Zvornik ima više od 100 Hrvata, a važno je napomenuti kako dosta katolika nisu Hrvati, a u općini Zvornik ima 100-tinjak „ostalih“. Tako se može procijeniti da cijelo područje ove župe ima 200-tinjak katolika.
Nažalost, za sada je jedini sakralni objekt ove male zajednice iznajmljena kuća jedne pravoslavke koja je bila udata za katolika. U Srebrenici, koja je udaljena 35 km zračno i 54 km cestovno, nalazi se mala kapela Sv. Marije, podignuta 1991. u spomen 700-te godine dolaska franjevaca u Srebrenicu. Važno je spomenuti da na području župe postoje dva rimokatolička groblja bez kapelica, i to u Karakaju i Srebrenici.
Vjernička zajednica u Zvorniku iščekuje ljepše dane i sretniju budućnosti za malo stado koje ni 70 godina skrivanja i progona nije uništilo. Molimo u nadi da će ponovno Zvornik dobiti svoj katolički zvonik!

Donacije za izgradnju crkve

Ako ste voljni donirati sredstva za izgradnju, obnovu i rekonstrukciju župne crkve u Zvorniku možete to učiniti na: Devizni račun: IBAN: BA 395550000029795217 SWIFT: NOBIBA22 Nova banka Transakcijski račun: 555-500-000-6527-577 − Nova banka. Navesti da je za izgradnju crkve u Zvorniku.

Vjeronauk za odrasle

Da bi dočarao u kakav je kraj došao fra Joso nam je ispričao anegdotu kako za vrijeme prve mise u Zvorniku nazočni vjernici nisu znali odgovarati. Odmah je reagirao te s odraslima započeo sate vjeronauka. Krenulo se s najosnovnijim stvarima te im je podijelio misale da bi pročitali te se „podsjetili“.

Štovanje dugo tri stoljeća

Iako su prošla više od tri stoljeća, bački Šokci i dalje održavaju veze sa starim zavičajem, ne zaboravljaju svoje podrijetlo i njeguju svoje korijene.
Kada su davne 1688. franjevci s Gradovrha doveli Hrvate Šokce iz Soli u Bač, gdje su već djelovali franjevci Bosne Srebrene, sa sobom su ponijeli sliku Radosne Gospe. Više od tri stoljeća bački Šokci štuju i slave svoju Gospu, a slave ju i potomci onih Hrvata Šokaca koji su ostali na svojim ognjištima i do danas sačuvali svoju vjeru i nacionalni identitet.
Čvršće veze Tuzle i Bača uspostavljene su 1985., kada je zahvaljujući fra Josipu Zvonimiru Bošnjakoviću, tadašnjem gvardijanu franjevačkog samostana u Tuzli, i pok. mr. Lazaru Krmpotiću, tadašnjem dekanu Bačkog dekanata, slavljena 300. obljetnica od prvog krunjenja milosnog lika Radosne Gospe, na Gradovrhu kod Tuzle. Drugo krunjene obavljeno je te 1985. u Baču, a Gospu je novom krunom od 12 zlatnih zvjezdica okrunio mons. Franncesco Colassuono, tadašnji apostolski nuncij Svete Stolice u Beogradu. U protekla dva desetljeća veze Bača i Tuzle iz poznatih su se razloga pokidale, no zahvaljujući tadašnjim čelnim ljudima HKUPD-a Mostonga iz Bača i franjevcima franjevačkog samostana iz Tuzle,  veze su ponovno uspostavljene. Radosnu Gospu slave zajedno Tuzla i Bač, bački Šokci i njihovi sunarodnjaci iz Tuzle.

Nema komentara:

Objavi komentar