Predšpanjolsku
Kolumbiju nastanjivao je indijanski narod Čibča, a obale Kolumbije otkrili su godine
1499. A. Vespucci i Alonso de Ojeda. Španjolsko osvajanje
započelo je 1525. osnivanjem grada Santa Marte i 1533. Cartagene. Španjolski
konkvistador De Quesada osvojio je
1539. zemlju i nazvao je Nova Granada te 1538. osnovao prijestolnicu Santa Fé
de Bogotá. Domorodačko stanovništvo podvrgnuto surovu izrabljivanju naglo je
počelo odumirati, a u pomanjkanju radne snage kolonizatori su radi
eksploatacije nalazišta zlata počeli uvoziti robove iz Afrike.
MN/ Velika Kolumbija
Godine 1739. Španjolci su od
teritorija današnje Kolumbije, Paname, Ekvadora i Venezuele osnovali
potkraljevstvo Nova Granada. Postupni gospodarski razvoj španjolskih kolonija
doveo je u drugoj polovici XVIII. i na početku XIX. st. do borbe protiv
španjolskoga gospodstva. U srpnju 1810. izbio je ustanak u Bogoti, pa je već
1813. bila donesena deklaracija o neovisnosti. Revolucionarno-oslobodilačka
vojska, pod vodstvom S. Bolívara,
osvojila je 1819. Bogotu, a Bolívar je bio izabran za predsjednika novoosnovane
federativne republike Velika Kolumbija.
Borbe za neovisnost nastavile su
se sve do 1826., kada su Španjolci bili protjerani. Velika Kolumbija raspala se
1830. na samostalne republike: Ekvador, Venezuelu i Novu Granadu, koja je osim
područja današnje Kolumbije obuhvaćala i teritorij Panamske prevlake. Godine
1832. Kolumbija je pod generalom Santanderom
dobila republikanski ustav te je nova republika postala poprište borbe između
unitarista i federalista što se oduljilo na sljedeća desetljeća.
Kada je Kolumbija 1903. odbila
SAD-u stanovite koncesije na Panamskoj prevlaci, došlo je do spora sa SAD-om,
koji je pomagao ustanak u tom kraju, pa se iste godine Panama odcijepila i
proglasila neovisnom republikom.
MN/ Sukobi s okolnim državama i gerila
Godine 1932.–'34. vodio se između
Kolumbije i Perua rat zbog prijepornih pograničnih pitanja. Pogranični spor s
Venezuelom Kolumbija je riješila na miran način 1941. U razdoblju od 1946. do
1953. na vlasti je bila Konzervativna stranka, a nakon ubojstva predsjedničkoga
kandidata Liberalne stranke u Bogoti su izbijali nemiri. Sukobili su se
pristaše liberala i konzervativaca pa je došlo do nasilja i bezvlašća u
pojedinim dijelovima zemlje i do 1957. bilo je više od 200 000 poginulih.
U drugoj polovici 1960-ih i na
početku 1970-ih nastalo je više ljevičarskih gerilskih skupina:
Nacionalnooslobodilačka vojska (ELN), Revolucionarne oružane snage Kolumbije
(FARC), Narodnooslobodilačka vojska (EPL), Pokret 19. travanj (M-19) i dr.
U prvoj polovici 1970-ih bila je raspuštena Nacionalna fronta i proširile su se
gerilske borbe; rasla je ilegalna proizvodnja droge te utjecaj organiziranoga
kriminala (tzv. narkokarteli).
MN/ Najveći izvoznik kokaina u svijetu
Sukobi gerilskih pokreta s
vladinim snagama i paravojnim skupinama nastavili su se i u 1990-ima kada je
bilo mnogo ubijenih, atentata i otmica te napada na naftovode i postrojenja
naftnih kompanija iz zapadnih zemalja. Potkraj 1990-ih pod nadzorom FARC-a bilo
je oko 40% kolumbijskoga teritorija; zbog djelovanja gerile u pograničju, česti
su incidenti sa susjednim zemljama. Suparničke pobunjeničke i paravojne snage
također su uključene u ilegalne poslove s drogom; procjenjuje se da je od
ukupnoga kokaina u svijetu 2000. oko 80% dolazilo iz Kolumbije.
Od polovice 1990-ih Kolumbija
gospodarski stagnira te postaje poznata po ilegalnoj trgovini narkoticima.
Prema procjenama Svjetske banke (2001.), siromašno je oko 50% stanovništva, s
dnevnim prihodom manjim od 1 USD. Glavni su prirodni izvori nafta, plin,
ugljen, željezo, nikal, bakar, zlato, smaragdi i hidroenergetski potencijali.
Obradivo je manje od 5% zemljišta, od čega je znatan dio pod nasadima koke
(1992. oko 35 000 ha, a 2002. oko 150 000 ha).
MN/ Kršćani u grotlu bezvlašća
Kao što se može vidjeti iz
priloženog Kolumbija je formalno moderna demokracija s dugom tradicijom izbora
gdje postoji Ustav i zakon, a religiozne slobode su zagarantirane. Ipak, velike
površine zemlje su pod kontrolom kriminalnih organizacija, narkokartela,
revolucionarnih i paravojnih skupina. Tako stanovnici Kolumbije žive u strahu
od širenja konflikata koji traju desetljećima. Kršćani su žrtve korupcije koja
razara sve pore društvenog života, javnog djelovanja. Također sekularna država
Kolumbija od 1930-ih ne tolerira previše vjeru u javnosti, pogotovo u državnim
institucijama.
Prema popisu neprofitne američke organizacije
Opendoors, Kolumbija zauzima 46. mjesto od 200 država kada je riječ o
stradavanju kršćana. Čini se da je Kolumbija i njezino pučanstvo zbog svoje
veličine i proizvodnje droge u pat poziciji.
Tko živi u Kolumbiji?
Prema službenoj procjeni za 2014.
u Kolumbiji živi 47 661 800 stanovnika i druga je
najmnogoljudnija država Južne Amerike, nakon Brazila. Gustoća naseljenosti je
neravnomjerna; glavnina stanovništva (više od 95%) živi u području oko glavnoga
grada (4 900 st./km²;). Stanovništvo se sastoji od mestika (mješanci
Indijanaca i Europljana, 58,0%), bijelaca (20,0%), mulata (mješanci crnaca i
bijelaca, 14,0%), crnaca (4,0%), mješanaca crnaca i Indijanaca (3,0%) i
Indijanaca (1,0%). Po vjeri su uglavnom katolici (80,0%), protestanata ima
13,5%. Kolumbija je vanjskim migracijama izgubila više od 4,7 milijuna
stanovnika.
Službeni je jezik španjolski, a glavni
je i najveći grad Bogotá (7 555 165 st., šire gradsko područje
9 155 100 st.).
Prva svetica Kolumbije
Sv. Laura od svete Katarine Sijenske
Montoya y Upegui rođena je 1874. u Jericou, u Kolumbiji. Otac joj je poginuo u
kolumbijskom građanskom ratu kada je imala samo dvije godine. Nakon školovanja
predavala je u školama diljem Kolumbije poučavajući djecu vjeronauku. S još
četiri djevojke 1914. otišla je u 200 kilometara udaljeni Dabeibu. Tu je
utemeljila novu žensku redovničku zajednicu Kongregaciju sestara misionarki BDM
od Bezgrješnog začeća i svete Katarine Sijenske, koja je kasnije bila poznata
pod imenom Misionarke Majke Laure. Dugo je radila među Indijancima. Sv. Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 2004., a papa Franjo 2013. svetom. Prva je svetica
Kolumbije. Njezin životni moto je bio: „Kao Indijanka među Indijancima
naviještati Božju Riječ“. Danas njezina zajednica ima oko 500 sestara u 19
zemalja svijeta djelujući na trima kontinentima.
Nema komentara:
Objavi komentar