petak, 3. kolovoza 2018.

Kolumbija - katolici žrtve bandi, rata protiv droge, privatnih vojski i korupcije

Republika Kolumbija je država u sjeverozapadnom dijelu Južne Amerike, između Karipskoga mora, Tihog oceana i Paname na zapadu, Venezuele na istoku te Brazila Ekvadora i Perua na jugu i jugo-zapadu. Velika je to i mnogoljudna država koja se prostire na 1 141 748 km² i ima oko 48 milijuna stanovnika od kojih su većina katolici. Ipak, zbog nesređene političke i ekonomske klime najviše pate ljudi u udaljenim krajevima zemlje gdje naoružane bande siju smrt i teror dok rat protiv trgovaca droge bjesni odnoseći svoje žrtve.






Predšpanjolsku Kolumbiju nastanjivao je indijanski narod Čibča, a obale Kolumbije otkrili su godine 1499. A. Vespucci i Alonso de Ojeda. Španjolsko osvajanje započelo je 1525. osnivanjem grada Santa Marte i 1533. Cartagene. Španjolski konkvistador De Quesada osvojio je 1539. zemlju i nazvao je Nova Granada te 1538. osnovao prijestolnicu Santa Fé de Bogotá. Domorodačko stanovništvo podvrgnuto surovu izrabljivanju naglo je počelo odumirati, a u pomanjkanju radne snage kolonizatori su radi eksploatacije nalazišta zlata počeli uvoziti robove iz Afrike.

MN/ Velika Kolumbija

Godine 1739. Španjolci su od teritorija današnje Kolumbije, Paname, Ekvadora i Venezuele osnovali potkraljevstvo Nova Granada. Postupni gospodarski razvoj španjolskih kolonija doveo je u drugoj polovici XVIII. i na početku XIX. st. do borbe protiv španjolskoga gospodstva. U srpnju 1810. izbio je ustanak u Bogoti, pa je već 1813. bila donesena deklaracija o neovisnosti. Revolucionarno-oslobodilačka vojska, pod vodstvom S. Bolívara, osvojila je 1819. Bogotu, a Bolívar je bio izabran za predsjednika novoosnovane federativne republike Velika Kolumbija.
Borbe za neovisnost nastavile su se sve do 1826., kada su Španjolci bili protjerani. Velika Kolumbija raspala se 1830. na samostalne republike: Ekvador, Venezuelu i Novu Granadu, koja je osim područja današnje Kolumbije obuhvaćala i teritorij Panamske prevlake. Godine 1832. Kolumbija je pod generalom Santanderom dobila republikanski ustav te je nova republika postala poprište borbe između unitarista i federalista što se oduljilo na sljedeća desetljeća.
Kada je Kolumbija 1903. odbila SAD-u stanovite koncesije na Panamskoj prevlaci, došlo je do spora sa SAD-om, koji je pomagao ustanak u tom kraju, pa se iste godine Panama odcijepila i proglasila neovisnom republikom.

MN/ Sukobi s okolnim državama i gerila

Godine 1932.–'34. vodio se između Kolumbije i Perua rat zbog prijepornih pograničnih pitanja. Pogranični spor s Venezuelom Kolumbija je riješila na miran način 1941. U razdoblju od 1946. do 1953. na vlasti je bila Konzervativna stranka, a nakon ubojstva predsjedničkoga kandidata Liberalne stranke u Bogoti su izbijali nemiri. Sukobili su se pristaše liberala i konzervativaca pa je došlo do nasilja i bezvlašća u pojedinim dijelovima zemlje i do 1957. bilo je više od 200 000 poginulih.
U drugoj polovici 1960-ih i na početku 1970-ih nastalo je više ljevičarskih gerilskih skupina: Nacionalnooslobodilačka vojska (ELN), Revolucionarne oružane snage Kolumbije (FARC), Narodnooslobodilačka vojska (EPL), Pokret 19. travanj (M-19) i dr. U prvoj polovici 1970-ih bila je raspuštena Nacionalna fronta i proširile su se gerilske borbe; rasla je ilegalna proizvodnja droge te utjecaj organiziranoga kriminala (tzv. narkokarteli).

MN/ Najveći izvoznik kokaina u svijetu

Sukobi gerilskih pokreta s vladinim snagama i paravojnim skupinama nastavili su se i u 1990-ima kada je bilo mnogo ubijenih, atentata i otmica te napada na naftovode i postrojenja naftnih kompanija iz zapadnih zemalja. Potkraj 1990-ih pod nadzorom FARC-a bilo je oko 40% kolumbijskoga teritorija; zbog djelovanja gerile u pograničju, česti su incidenti sa susjednim zemljama. Suparničke pobunjeničke i paravojne snage također su uključene u ilegalne poslove s drogom; procjenjuje se da je od ukupnoga kokaina u svijetu 2000. oko 80% dolazilo iz Kolumbije.
Od polovice 1990-ih Kolumbija gospodarski stagnira te postaje poznata po ilegalnoj trgovini narkoticima. Prema procjenama Svjetske banke (2001.), siromašno je oko 50% stanovništva, s dnevnim prihodom manjim od 1 USD. Glavni su prirodni izvori nafta, plin, ugljen, željezo, nikal, bakar, zlato, smaragdi i hidroenergetski potencijali. Obradivo je manje od 5% zemljišta, od čega je znatan dio pod nasadima koke (1992. oko 35 000 ha, a 2002. oko 150 000 ha).

MN/ Kršćani u grotlu bezvlašća

Kao što se može vidjeti iz priloženog Kolumbija je formalno moderna demokracija s dugom tradicijom izbora gdje postoji Ustav i zakon, a religiozne slobode su zagarantirane. Ipak, velike površine zemlje su pod kontrolom kriminalnih organizacija, narkokartela, revolucionarnih i paravojnih skupina. Tako stanovnici Kolumbije žive u strahu od širenja konflikata koji traju desetljećima. Kršćani su žrtve korupcije koja razara sve pore društvenog života, javnog djelovanja. Također sekularna država Kolumbija od 1930-ih ne tolerira previše vjeru u javnosti, pogotovo u državnim institucijama.
Prema popisu neprofitne američke organizacije Opendoors, Kolumbija zauzima 46. mjesto od 200 država kada je riječ o stradavanju kršćana. Čini se da je Kolumbija i njezino pučanstvo zbog svoje veličine i proizvodnje droge u pat poziciji.

AF1 / Tko živi u Kolumbiji?

Prema službenoj procjeni za 2014. u Kolumbiji živi 47 661 800 stanovnika i druga je najmnogoljudnija država Južne Amerike, nakon Brazila. Gustoća naseljenosti je neravnomjerna; glavnina stanovništva (više od 95%) živi u području oko glavnoga grada (4 900 st./km²;). Stanovništvo se sastoji od mestika (mješanci Indijanaca i Europljana, 58,0%), bijelaca (20,0%), mulata (mješanci crnaca i bijelaca, 14,0%), crnaca (4,0%), mješanaca crnaca i Indijanaca (3,0%) i Indijanaca (1,0%). Po vjeri su uglavnom katolici (80,0%), protestanata ima 13,5%. Kolumbija je vanjskim migracijama izgubila više od 4,7 milijuna stanovnika.
Službeni je jezik španjolski, a glavni je i najveći grad Bogotá (7 555 165 st., šire gradsko područje 9 155 100 st.).

AF2/ Prva svetica Kolumbije

Sv. Laura od svete Katarine Sijenske Montoya y Upegui rođena je 1874. u Jericou, u Kolumbiji. Otac joj je poginuo u kolumbijskom građanskom ratu kada je imala samo dvije godine. Nakon školovanja predavala je u školama diljem Kolumbije poučavajući djecu vjeronauku. S još četiri djevojke 1914. otišla je u 200 kilometara udaljeni Dabeibu. Tu je utemeljila novu žensku redovničku zajednicu Kongregaciju sestara misionarki BDM od Bezgrješnog začeća i svete Katarine Sijenske, koja je kasnije bila poznata pod imenom Misionarke Majke Laure. Dugo je radila među Indijancima. Sv. Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 2004., a papa Franjo 2013. svetom. Prva je svetica Kolumbije. Njezin životni moto je bio: „Kao Indijanka među Indijancima naviještati Božju Riječ“. Danas njezina zajednica ima oko 500 sestara u 19 zemalja svijeta djelujući na trima kontinentima.

Nema komentara:

Objavi komentar