Prof. Lujić predaje biblijske
znanosti na KBF-u u Zagrebu, a gostujući je profesor na Franjevačkoj teologiji
u Sarajevu. Član je Franjevačke provincije Bosne Srebrene te pročelnik Katedre
Svetoga pisma SZ-a i predsjednik Biblijskog instituta KBF-a Sveučilišta u
Zagrebu. Uz studij teologije u Sarajevu i Ljubljani specijalizirao
je biblijske znanosti i hebrejski jezik u Rimu i Jeruzalemu, a diplomirao je
također i germanistiku.
Autor je više knjiga, znanstvenih i stručnih radova u
raznim domaćim i stranim časopisima te aktivan sudionik na domaćim i
međunarodnim znanstvenim skupovima. Njegovo područje teološkoga zanimanja
prvenstveno su proroci i Božja vladavina kao teološko središte života i
djelovanja Isusa Krista. U biblijsko-teološkom radu povezuje teologiju i
antropologiju. Središnja tema našeg razgovora s njim bio je TPT, njegova
organizacija kao i prateći sadržaji...
Poštovani
prof. Lujić, kao član povjerenstva za organizaciju Teološko-pastoralnog tjedna
možete li nam objasniti što zapravo TPT predstavlja i koji su njegovi ciljevi?
TPT je skraćenica za Teološko-pastoralni tjedan čime se
misli na znanstveno-stručni skup što se svake godine u organizaciji Katoličkoga
bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu organizira i održava u zadnjem
tjednu mjeseca siječnja na Šalati u Zagrebu. To je prvenstveno znanstveni i
pastoralni skup svećenika kao pastoralnih djelatnika, profesora teologije, redovnika
i redovnica, kao i vjernika laika koji djeluju u župama i temelji se na
promišljanju suvremenih tema iz života Crkve u svijetu.
Skup ima za cilj pripomoći trajnoj izobrazbi i
usavršavanju navjestitelja kršćanske poruke u Crkvi i svijetu. Okupljanje
svećenika na ovome znanstvenome skupu neprekidno se održava već 56 godina i na
njemu redovito sudjeluju brojni sudionici iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali
i iz dijaspore, iz brojnih europskih država u kojima su pojedinci pastoralno djelatni.
Cilj okupljanja velikoga broja sudionika jest prvenstveno
produbljenje određene teološko-pastoralne teme koja je u tom povijesnome
trenutku bila aktualna i tražila dublje poniranje u njezino suvremeno značenje u
svijetu i u Crkvi. Osim toga, to je prigoda da se nakon Božića i blagoslova
kuća susretne velik broj svećenika i redovnika iz svih krajeva naše domovine i
inozemstva, da međusobno izmijene iskustva, da se porazgovore i podruže, podmire
razna dugovanja, pogledaju najnovije teološke knjige raznih izdavača, poneke i
kupe, te da se upoznaju s najnovijim teološkim izdanjima na jednome mjestu.
Svake godine ponuda je u tom smislu sve veća i sve šarolikija.
Ove
se godine, dakle, organizira 56. po redu TPT. Recite nam reći zašto i zbog čega
se javila potreba za organiziranjem ovakvoga skupa koji je kasnije prerastao u
svojevrsnu tradiciju?
Početak organiziranja Teološko-pastoralnoga tjedna seže
do u daleku 1961. Jedno takvo skupljanje i jedan takav znanstveno-stručni skup
vjerojatno je pokrenut iz potreba tog trenutka Crkve i društva: kad je Crkva u
hrvatskome narodu bila okovana debelim okovima komunizma kao društvenoga
sustava, ali i kao ideološkoga usmjerenja te je bilo nužno takvo skupljanje kao
komunikacija među svećenicima.
U tom vremenu nije bilo nekih značajnijih teoloških
znanstvenih skupova širih razmjera pa je postojala potreba za tom vrstom
okupljanja. Rođen iz takvih potreba u određenoj društvenoj situaciji TPT je postao
kroz svo vrijeme pozitivnom tradicijom sve do današnjih dana, iako danas u
novim okolnostima i s novim pastoralnim potrebama. I danas na TPT dolaze mnogi
svećenici kako radi predavanja tako i radi obavljanja drugih uzgrednih obveza.
Pa ipak, čini se, zamjećuje se lagani umor u tom obliku susreta i druženja, jer
mnogi mladi svećenici manje dolaze i manje su zainteresirani za takav način
okupljanja. Takav stav mladih ljudi čini se da je neopravdan i štetan jer je nužno
da se ljudi iz Crkve međusobno susreću, da se usavršuju, da traže nove putove i
nove mogućnosti djelovanja u društvu danas. Zbog toga bi bilo potrebno otvarati
oči mladim svećenicima i usmjeravati ih na tu mogućnost kako bi doista uvidjeli
kolika je važnost takvoga međusobnoga druženja i susretanja, međusobnoga
upoznavanja.
Kad
se pogleda naslov ovogodišnjeg Teološko-pastoralnoga tjedna u Zagrebu on kao
polazište uzima proglašenje Jubilarne godine milosrđa. Čini se kako nijedna
druga tema ove godine nije mogla doći u razmatranje?
Što se tiče tema na Teološko-pastoralnim tjednima one su
povezane s konkretnim potrebama danoga trenutka i mogućnostima. Teme su na tim
skupovima bile uvijek aktualne i dodirivale su određene parametre suvremenoga
života i djelovanja Crkve kao zajednice vjernika. Ove godine tema Tjedna nosi
naslov Teologija i pastoral Božjega milosrđa. Iako je tema povezana s
Jubilejskom godinom Božjega milosrđa, ipak je posrijedi velika i aktualna tema koja
traži uvijek iznova određeno posvješćivanje i produbljivanje u raznim
teološko-pastoralno-antropološkim smjerovima. Zato se nipošto ne može govoriti
o slučajnom odabiru neke teme, pa ni u ovome zadnjem primjeru. Teme se dobro
biraju i pripremaju kako bi TPT bio što privlačniji i u pragmatičkom smislu sve
korisniji za ljude koji rade u dušobrižništvu i stalno su u komunikaciji s
ljudima.
Kako
se, onda, zapravo biraju teme pojedinog TPT-a i zašto je izabran baš posljednji
tjedan u siječnju?
Teme se za TPT biraju svake godine na temelju raznih prijedloga
koji dolaze od pojedinih članova Fakultetskoga vijeća Katoličkoga bogoslovnoga
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nakon prikupljenih prijedloga povjerenstvo
zaduženo za organizaciju TPT-a sustavno raspravlja o temama i odlučuje se za
tri koje potom bivaju stavljene pred Fakultetsko vijeće KBF-a Sveučilišta Zagrebu
koje onda donosi konačnu odluku o temi koja će biti obrađivana na nadolazećem
Teološko-pastoralnom tjednu. TPT se uvijek održava zadnji tjedan u mjesecu
siječnju. Razlozi za taj datum su višestruki. Župnici i drugi pastoralni
djelatnici završili su s blagoslovom obitelji i imaju više vremena na
raspolaganju. Mnogi bi uz to željeli podmiriti račune za časopise, novine,
knjige – i to mogu to učiniti na jednome mjestu. Tu su i oni koji bi željeli
nabaviti nove teološko-duhovne knjige, a knjige su uvijek primamljive kad ih se
uzme u ruke i malo pobliže pogleda.
Možete
li nam objasniti je li teško organizirati takav jedan skup na nivou Crkve u
Hrvata gdje su uključene i mnoge hrvatske katoličke misije diljem svijeta? Može
li se reći da TPT stalno raste ili je dosegnut zenit?
Sama organizacija takvoga znanstveno-stručnoga skupa
doista iziskuje velike pripreme i naporan trud oko njegova dobroga ostvarenja.
Pa ipak, TPT je postao već uvelike poznat u katoličko-teološkim krugovima, što
svakako omogućava njegovu lakšu organizaciju. Treba usput pripomenuti kako
današnje vrijeme nije vrijeme naklonjeno organizaciji takvih velikih, masovnih,
znanstvenih skupova. Čini se, kako rekoh, da broj osobito mlađih svećenika iz
godine u godinu opada pa se dobiva dojam kao da mladi ljudine ne pokazuju više
zanimanje za ovakve glomazne skupove. Unatoč svemu tomu, velik se broj
svećenika, redovnika, redovnica i drugih teologa laika još uvijek okuplja na
teološkom i svećeničkom druženju.
Recite
nam kako nalazite predavače za izabrane teme?
Što se tiče predavača za predložene teme TPT-a, oni se
traže prema kriteriju stručnosti, na različitim teološkim i drugim učilištima
diljem zemlje. Doista je teško naći dobre predavače koji bi bili spremni
prihvatiti i obraditi određenu temu. Pa ipak, uvijek se nađe dobrih
znanstvenika i stručnjaka koji prihvate obradu pojedinih tema. Pri odabiru
predavača nastoji se da budu zastupljena sva teološka učilišta u Hrvatskoj i
Bosni i Hercegovini.
Svatko
tko je barem jednom bio na TPT-u u Zagrebu krajem siječnja mogao je zamijetiti
da to nije samo razdoblje za slušanje predavanja nego još štošta. Kakvo je vaše
razmišljanje o tome?
Kao što je već rečeno, ne dođu uvijek svi posjetitelji slušati
predavanja na Teološko-pastoralnome tjednu. Mnogi imaju i pragmatične razloge.
Dođu na dan-dva podmiriti svoja dugovanja, vidjeti što ima novoga na knjižnom
tržištu, kupiti ono što je potrebno i susresti se s kolegama, poznanicima i
prijateljima. Što reći na sve to? Istina je da to katkad sliči na veliki vašar,
ali zar vašari ne prate sve naše vjerske sastanke: blagoslove, proslave
zaštitnika župe, velike svetkovine? Čini se kao da i ovaj aspekt spada u život
i njegovo normalno odvijanje. Vanjska proslava uvijek je povezana i s nekim
oblikom „vašara“. To jednostavno nije lako odstraniti iz života jer odražava
jedan vrlo važan aspekt života. Malo vašara zacijelo ne bi smetalo, ali ako se
izgubi bit i smisao znanstvenoga skupa, dobiva se dojam kao da se gubi duša.
Ipak, mislim da je TPT prvenstveno pastoralno-znanstveni
skup i da doista mnogi dođu samo poradi njega. Međutim, nije lako odbaciti i
druge ciljeve koji jednostavno spadaju na ovu vrstu skupa. Problem nastaje onda
kada onaj „vašarski dio“ daje ton i drugima tako da bi danas trebalo drukčije
definirati ovo naše zajedničko okupljanje.
U
posljednje vrijeme se sa ovoga skupa šalje brzojav Svetomu Ocu u kojemu se
između ostaloga iskazuje vjernost Svetoj Stolici. Možete li nam reći od kada se
ta praksa uvriježila u TPT-u ?
Doista se uvriježila praksa da se sa skupa uputi pismo pozdrava
Sv. Ocu u kojemu se izvješćuje o temi i sudionicima ovoga skupa. Uloga takvoga
obraćanja Sv. Ocu pokazuje da je potrebno pokazati povezanost i univerzalnost
Crkve. To je osobito bilo važno u onome komunističkome režimu kad je svako
okupljanje bilo suspektno. Mi to činimo rado i dostojanstveno, bez imalo
uljepšavanja i dodvoravanja.
Može li se
ustvrditi koji su plodovi dosadašnjih TPT-ova i što se planira za budućnost?
Hoće li biti noviteta?
Što se pak plodova dosadašnjih TPT – ova tiče, to je
teško utvrditi jer se ne radi o kvantitativnim nego o kvalitativnim
vrijednostima. Dobiva se dojam da se pastoralni djelatnici s TPT-a vraćaju opušteniji,
bolje raspoloženi, razdraganiji i zacijelo puno zadovoljniji. Treba ipak znati
da mnogi napori ostanu zakopani ispod površine vidljivoga ili poprime neke
druge oblike života. Ne treba zbog toga biti žalostan ni zabrinut, jer je prije
svega važno naviještati Isusovu poruku o Božjem kraljevstvu i biti svjestan da
svako zrno ne donosi uvijek očekivani plod. To ne znači da se ne treba truditi
oko osvježavanja i obnove ovoga važnoga okupljanja svećenika i redovnika i
tražiti nove načine posredovanja teoloških spoznaja. Naprotiv! Ta zadaća je od
goleme važnosti.
Nema komentara:
Objavi komentar