Šri Lanka - državni sustav protkan budizmom pravi probleme kršćanima

Šri Lanka je država koja zauzima cijeli otok Sri Lanki (Ceylon) u Indijskom oceanu, južno od Indije. Prema procjeni broja stanovnika, ta otočna zemlja ima 21 milijun žitelja od kojih se posebno izdvajaju skupine: Singalci (72%), Tamili (17%) i Mauri (7,4%). Prema vjerskom sastavu, najbrojniji su budisti (76%), muslimani (8,5%), hinduisti (7,9%) i kršćani (6,8%). Osnovni problem za kršćane manifestira se u religijskom nacionalizmu budista unatoč tomu što je Šri Lanka, prema ustavu, sekularna i socijalistička zemlja. Budizam je u praksi državna religija, kršćani su u najmanju ruku tretirani kao „sumnjivi elementi“ te ih se često špijunira, zlostavlja i proganja. Osim toga država je desetljećima bila rastrgana ratom protiv Tamilskih tigrova te je demokratsko društvo tek u povojima.

Šri Lanka ima bogatu i duboku povijest koja seže do kamenog doba. Za našu rubriku važna je 1505. kada su se na otok, kao prvi Europljani, iskrcali Portugalci te su s njima došli i misionari. Važno je napomenuti kako je kršćanstvo u Šri Lanku došlo preko Indije još u prvom stoljeću, točnije 72. godine poslije Krista. Prema predaji, apostol Toma je boravio na Šri Lanci.

Kolonijalnim previranjima otok je kasnije pripao Nizozemcima pa Britancima koji su ga priključili svojim indijskim posjedima. Pošto je ugovorom u Amiensu 1802. i formalno pripao Velikoj Britaniji, dobio je status kolonije pod nazivom Ceylon (1802. - 1948.). U drugoj polovici 19. st. bile su podignute velike plantaže na kojima su, osim domorodaca, radnu snagu činili doseljenici... Pod utjecajem borbe za neovisnost Indije, potkraj 19. st., na otoku se razvio pokret za neovisnost. Prema Ustavu iz 1931., Ceylon je dobio određenu autonomiju. Borbe za neovisnost na Indijskom potkontinentu i današnjoj Šri Lanci primorale su Veliku Britaniju da 1946. donese novi ustav prema kojem je britanski Ceylon dobio Vladu s premijerom na čelu.

Neovisnost i građanski rat

Neovisnost otoka je proglašena 1948., a državni naziv Ceylon zadržan je sve do 1972. kada je proglašena Republika Šri Lanka. Odnosi s Velikom Britanijom održani su članstvom u Commonwealthu. Čini se kako nema zemlje na svijetu koja je bila u miru nakon povlačenja britanske uprave. Kolonijalna nepravda koja je dolazila iz Londona sijana desetljećima odlaskom Britanaca isplivavala je na površinu. Lošu politiku kolonijalnih osvajača i danas osjećaju kršćani koji su često promatrani kao strani elementi u svojim domovinama. Tako su se sredinom 1950-ih manjinski Tamili usprotivili političkoj prevlasti Singalaca te su započeli etnički sukobi. Okidač je bilo proglašavanje singalskog jezika službenim uz prosvjede Tamila. Do čestih etničkih sukoba uz višegodišnje izvanredno stanje dolazilo je tijekom 1970-ih i 1980-ih. Među tamilskim pobunjenicima najsnažniji su postali Oslobodilački tigrovi tamilskog Eelama (LTTE, osnovan 1972.). Oni su zahtijevali svoju državu.

Veće borbe s tamilskim pobunjenicima započele su 1983., a dogovor o tamilskoj autonomiji postignut je 1987., uz prisutnost indijskih mirovnih snaga. Sukobi su ubrzo bili obnovljeni, uz česte terorističke akcije.

Država je dobila veliku medijsku pozornost u svijetu tijekom tsunamija u prosincu 2004. kada je bilo oko 30 000 poginulih u toj otočnoj zemlji, te početkom 2009. kada su poražene snage LTTE-a.

Od sredine 1950-ih u sukobima je bilo oko 70 000 poginulih i oko milijun raseljenih.

Kakvo je stanje kršćana danas?

Iako je službeno sekularna, socijalistička i demokratska republika, Šri Lanka ipak stavlja budizam na prvo mjesto kao „državnu religiju“. Budući da je budizam većinska religija, državni aparat i pojedinci svakog građanina percipiraju kao budista. Takvo stanje ohrabruje budističke radikale, pogotovo u zabačenijim i dijelovima zemlje. Zbog dugogodišnjeg rata tamilski narod, a posebno oni koji su kršćani tretirani su kao građani drugog reda. Slično je i sa Singalcima koji su kršćani. Budistička većina prema njima gleda sa sumnjom jer ih smatraju „zapadnjacima“ i „Portugalcima“, tj. stranim kolonizatorskim elementom u njihovoj zemlji. Percepcija kršćanina je i dalje kao kolonizatorskog osvajača bez obzira kojoj nacionalnoj skupini Šri Lanke on pripadao.

Osim šikaniranja postoji praksa nadgledanja i praćenja kršćana koje čine radikalni budistički monasi, ali i napadi razbjesnjele svjetine. Usprkos tome što postoji organizirana Biskupska konferencija sa svojim biskupijama, špijuniranje kršćana potiče formiranje kućnih Crkava, posebno u krajevima gdje su kršćani u manjini.

Dodatni problem je u tome što budistički vjernici misle da je budizam pod opsadom. Često ističu kako su prije 1 000 godina, prije širenja islama i zapadnih carstava, skoro sve azijske zemlje bile budističke. Sada su države poput Indonezije i Bangladeša pretežito muslimanske, dok je Filipinsko otočje većinski katoličko, i u tome vide opasnost.

Na kraju, prema američkoj organizaciji Opendoors koja prati intenzitet progona kršćana u svijetu, Šri Lanka se nalazi na 44. mjestu od 50 zemalja u kojima se događaju nepravde i ugnjetavanje. Osnovni razlog za proganjanje koji se navodi je religijski nacionalizam, a posebno ugrožene skupine su djeca u određenim područjima kojima se uskraćuju državne škole zbog njihove vjere, uhođenje kršćana te težak položaj konvertita s budizma na kršćanstvo.

Liberalno-budistička propaganda na Zapadu

Budisti, a posebno budistički redovnici, redovito su u zapadnjačkim medijima predstavljeni kao miroljubive osobe koje čitav dan samo rade i meditiraju o smislu života. Zato nije ni čudo što brojne filmske i zvijezde iz glazbene industrije traže smiraj u toj istočnjačkoj religiji koja nudi mir. Nasuprot toj uvriježenoj misli kako budisti „ne bi ni mrava zgazili“ stoji činjenica da su kršćani u Aziji uvijek u stalnoj opasnosti od budističke većine.

U Šri Lanci je zabilježeno kako su u siječnju 2014. nasilne skupine napale tri pentekostalne crkve, a barem je jednu od spomenutih skupina predvodio budistički redovnik. U drugom su incidentu prilikom antimuslimanskih ispada četiri osobe ubijene, 80 ih je bilo ozlijeđeno dok ih je čak 10 000 bilo prisilno iseljeno. Čitava su susjedstva spaljena, a kuće opljačkane.

Od poraza Tamilskih tigrova vjerski ekstremisti su opet podigli svoj glas, među ostalim i u sinhaleškoj budističkoj skupini Bodu Bala Sena (Budističke sile moći). Budistički ekstremisti nerijetko krive europske Crkve, a kolonijalizam u južnoj Aziji opisuju kao „brutalni napad zapadnih kršćanskih vojski na poticaje Vatikana, Nizozemske reformirane crkve i Engleske crkve“. Obraćanja na kršćanstvo gledaju kao još jedan, suptilniji oblik kolonijalizma te često „ekspanzionističke“ kršćanske skupine, a osobito muslimani, postaju njihove mete.

U ovakvoj situaciji katolički vođe pokušavaju održavati dobre odnose s umjerenim budističkim čelnicima.

Statistički podatci

Glavni je grad Šri Lanke Sri Jayewardenepura Kotte (119 000 stanovnika), a najveći Colombo (652 000). Od ukupnoga broja stanovnika 21% živi u gradovima, a prema procjeni Svjetske banke, siromašno je približno 15% pučanstva.

Razorni plimni val potkraj 2004. izazvao je veliku gospodarsku štetu procijenjenu na 1,2 milijardi dolara i smrt oko 30 000 ljudi uz približno 500 000 raseljenih.

Među prirodnim bogatstvima važnija su: kamen, grafit, građevni pijesak, fosfati, riblji fond, hidroenergetski potencijali...

Kršćani su pretežno katolici (90%) jer misionarski rad nizozemskih protestanata nije naišao na plodno tlo.

Biskupska konferencija sačinjena je od 10 biskupija i jedne nadbiskupije. Katolici u pojedinim priobalnim područjima čine natpolovičnu većinu pučanstva. Crkve su im lijepe, ponekad velike te se osjeća dašak azijske umjetnosti i kolorita.

Papa Franjo potaknuo vjerske vođe na mir

„Došao sam iskazati veliku ljubav i brigu Katoličke Crkve za Šri Lanku. Osobita je milost moći posjetiti mjesnu katoličku zajednicu i utvrditi je u vjeri, zajedno moliti te podijeliti radosti i patnje. Isto je tako milost moći biti sa svima vama, ljudima velikih vjerskih tradicija, koji s nama dijele težnju prema mudrosti, istini i svetosti“, rekao je papa Franjo 13. siječnja 2015. prigodom međureligijskog i ekumenskog susreta u Colombu, u sklopu svojeg apostolskog pohoda Šri Lanci kada je svetim proglasio Josipa Vaza kao prvog šrilankanskog svetca.

Josip Vaz je rođen 1651. u indijskoj Goi, koja je tada bila portugalska kolonija. Odjeven kao prosjak, u 36. godini došao je na Šri Lanku pošto je čuo da tadašnji kolonijalni gospodari Nizozemci progone katolike, te je godinama djelovao pod zaštitom lokalnog budističkog vladara.

Sveti Otac je okupljenima poručio da je Vazovo djelovanje primjer vjerske tolerancije koja je toliko važna današnjoj Šri Lanci koja je nedavno izišla iz 26-godišnjeg građanskog rata između uglavnom budističkih većinskih Singaleza i manjinskih uglavnom hinduističkih Tamila.