Vjerojatno ne postoji nitko u Crkvi u Hrvata da nije čuo za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu. Duga i slavna povijest, višestoljetni pastoralni rad u najtežim uvjetima, brojni samostani, njegovanje kulture i pisanje riječi, samo su neki od pojmova koji se dovode u vezu s Bosnom Srebrenom. Povodom naslovnika provincije Uzvišenja sv. Križa koji se obilježava 14. rujna zanimalo nas je gdje se nalazi i kako funkcionira Provincijalat tj. Uprava te ove franjevačke provincije čije se djelovanje proteže kroz sedam stoljeća i, danas, u više od 80 župa i samostana diljem Bosne, ali i šire...
Kako bismo govorili i pisali o sadašnjosti neke institucije
gotovo uvijek je potrebito konzultirati i prošlost. U slučaju franjevačkog
Provincijalata Bosne Srebrene riječ je o zaista dugoj povijesti čiji se pisani
tragovi ponekad gube u vremenskim epohama koje su nagrizale dugogodišnje
okupacije, različiti režimi, iseljenja, požari, otimačine i uništavanja... No
krenimo redom.
Kako je
sve počelo?
Utemeljitelj Reda manje braće bio je sv. Franjo Bernardone (1182. – 1226.) iz Assisija u Italiji po
kojemu je red nazvan franjevcima. Cilj mu je bio u nasljedovati siromašnog
Krista te je takav način života privukao brojne sljedbenike. Stoga je pokret
prerastao u red kojeg je prvo usmeno 1209. potvrdio papa Inocent III., a 1223.
dokumentom i Honorije III. Osim
propovijedanja i brige o ljudima s ruba društva, djelovali su u misijama,
bolnicama, u odgoju i obrazovanju. Tijekom vremena, s obzirom na različite
naglaske glede tumačenja djelovanja i riječi sv. Franje, podijelili su se u
nekoliko skupina: manja braća, konventualci, kapucini i trećoredci. Franjevci u
BiH uglavnom pripadaju najbrojnijoj skupini unutar velike franjevačke obitelji:
Redu manje braće.
Od
Srebrenice do Sarajeva...
Samo 70 godina poslije dekreta kojim Papa priznaje
djelovanje novog crkvenog reda na prostoru današnje BiH (1291.) pojavljuju se fratri
koji preuzimaju pastoralnu skrb prvo nad vlastelom i bogatijim obrtnicima, a
kasnije i u širim narodnim slojevima.
Mnogi su već i zaboravili da je prvo sjedište bilo u
gornjem toku rijeke Drine, točnije rečeno u Srebrenici – odatle i Bosna
Srebrena. Nažalost, u tom gradu koji je posljednjih 20-ak godina postao sinonim
za strašne zločine, broj katolika sveden je stvarno na ostatke ostataka, a samo
jedna kapelica podsjeća na nekadašnju slavnu prošlost.
Od Srebrenice, gdje je bilo prvo sjedište i prva Uprava
ove redovničke zajednice, pa sve do Budima i Pešte, praktično na cijelom
području današnjega Balkana djelovali su sinovi sv. Franje kroz sva vremena
vrlo burne povijesti, stradanja, progona... Dijelili su sudbinu svoga puka.
Najprije kao vikarija, Bosna Srebrena je postojala i
prije osmanlijskih osvajanja, preživjela pad Bosne 1463., te 1517. uzdignuta na
rang provincije (redodržave). Svo vrijeme fratri su dijelili dobro i zlo sa
ovdašnjim pukom.
Danas, u demokraciji, koja također nosi brojne nedaće,
franjevci su nazočni i djeluju na prostoru BiH. U ovom kratkom pregledu
povijesti Bosne Srebrene može se reći kako su fratri u Bosni skoro pa „od
Kulina bana do naših dana“.
Zanimljivo je naglasiti da se sjedište Uprave selilo kako
su prilike nalagale te se konačno 1886. nastanilo u Sarajevu, na često neprikladnim
lokacijama za tako važnu instituciju.
Konačno, 2008., čim su stvoreni uvjeti za preseljenje iz
obične kuće na Koševu fratri su to i učinili te je zdanje u sarajevskom naselju
Kovačići postalo dom i Uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Inače, 1930-ih kada se
razmišljalo o gradnji franjevačkog kompleksa na Kovačićima između tri ponuđena prijedloga
prihvaćen je arhitektonski plan Franje
Lavrenčića. Pomalo neobično s obzirom da je u konkurenciji bio i tada
poznati i nadaleko priznati slovenski arhitekta Jože Plečnik. Gradnja je na nekadašnjem igralištu nogometnog klupa SAŠK započela 12. travnja 1940. Radovi
su izvanredno napredovali te je generalni vizitator fra Karlo Nola uz tadašnjeg provincijala fra Anđela Kaića 27. kolovoza 1942. obavio posvetu novoga samostana
u kojem je ubuduće trebala biti smještena Franjevačka bogoslovija.
Što se sve
danas nalazi na Kovačićima?
Mnogi će reći kako je u novinarskom smislu najbolje „upasti“
nenajavljen u određenu instituciji te će se tada vidjeti kakva je stvarna
situacija. Najavljeni posjeti uvijek kod domaćina iziskuju pripreme, pa možda i
uljepšavanje stvarnoga stanja. Upravo smo tako neplanski i nenajavljeno ušli u
Provincijalat kako bismo fotografirali osoblje i prostorije te eventualno „ulovili“
nekog od fratara za razgovor. Znajući kako je vrijeme godišnjih odmora
očekivali smo da će nas kroz zdanje gdje se nalazi Provincijalat provesti možda
netko od uposlenih laika, međutim vrata je otvorio sam provincijal fra Lovro Gavran.
Dok je tajnik na putu, definitori na svojim pastoralnim
dužnostima ili odmorima vrata može otvoriti i provincijal. Što da ne? Šefovi
nikad ne odmaraju!
Fra Lovro nas je proveo kroz sve prostorije koje se
dovode u vezu s Provincijalatom. Iako je zdanje u sarajevskom naselju Kovačići ogromno,
Provincijalat zauzima tek nekoliko prostorija: urede provincijala i tajnika,
sobu za sastanke, blagovaonicu, kapelicu, crkvu sv. Nikole Tavelića i
multimedijalnu dvoranu.
Hodnici i prostorije ukrašeni su velikim brojem
umjetničkih djela, pretežito suvremene likovne umjetnosti. S ukusom uređeni
izuzetno je važno napomenuti.
U kompleksu koji još nije dovršen osim Provincijalata
nalazi se i Povijesni institut, Arhiv provincije, pučka kuhinja Kruha sv. Ante, Franjevački medijski
centar Svjetlo riječi, Humanitarna
udruga Sprofondo-Bezdan, Humanitarna
organizacija Catholic Relief Services
(CRS), Interreligijska služba Oči u oči, Kulturno-povijesni institut Bosne
Srebrene...
Budući je Franjevačka teologija smještena u Nedžarićima
gdje žive i profesori, na Kovačićima je otvoren Franjevački međunarodni studentski
dom za 110 studenata iz BiH, Hrvatske i Srbije...
Tko čini
Upravu Bosne Srebrene?
Razgledajući lijepo i skladno uređene hodnike i
prostorije, fra Lovro nam je rekao kako personalna rješenja Provincijalata „nisu
bitna“ te da se više usredotočimo na značenje same provincije. „Ako je provincija
država, provincijalat je vlada ili predsjedništvo i kao takav nije bitan u
odnosu na čitavu provinciju i župe i samostane“, rekao nam je fra Lovro i
napomenuo kako se imena članova Provincijalata mijenjaju, ali provincija sa
župama ostaje i živi dalje.
Danas Upravu provincije sačinjavaju: provincijal,
zamjenik provincijala i četiri definitora. Sadašnji provincijal je fra Lovro
(od 2009.), zamjenik provincijala ili vikar provincije je fra Marijan Karaula, a četiri definitora su: fra Ivo Orlovac, fra Jozo
Marinčić, fra Joso Oršolić i fra Janko Ćuro. Tajnik je fra Davor Dominović.
Koji su
zadatci Uprave?
U razgovoru s fra Lovrom i kasnijom korespondencijom
putem e-maila s fra Josom Oršolićem saznali smo kako su zadaci Provincijalata
višestruki. „Njegovi djelatnici održavaju kontakte sa svim crkvenim i državnim
institucijama te upravljaju unutarnjim uređenjem života, rada i pastoralnog
djelovanja u čitavoj provinciji. Uprava provincije brine o premještajima,
personalnim promjenama po župama i samostanima, kao i za materijalnu i duhovnu
pomoć svojih članova i vjernika koji su na povjerenim im župama i samostanskim
područjima“, rekao nam je fra Joso.
Jasno je kako je provincijal glavna i najodgovornija
osoba u čitavoj provinciji. On potpisuje sve dokumente. Njegov mandat prema dosadašnjim
statutima traje šest godina u prvom, a moguće je biti izabran na još tri godine
u drugom mandatu. Provincijal također prima zavjete braće: privremene i
doživotne, kao i nove članove zajednice. Zajedno s članovima Uprave provincije biskupu
predlaže župnike i vikare po povjerenim župama. Budući uvijek „iznad šefa postoji
šef“ treba napomenuti kako je upravitelj svih franjevaca u svijetu Generalni
ministar Reda – trenutno je to Amerikanac fra
Michael Anthony Perry.
U crkvenom smislu, franjevci su izravno pod upravom Rimskog
biskupa, tj. Pape.
Samostanska crkva
S obzirom da se nema nešto posebno pisati o dvoranama za
sastanke i uredima u kojima djeluju fratri iz Uprave, posebnu pozornost treba
posvetiti svetištu sv. Nikole Tavelića i samostanskoj crkvi koja je prije dvije
godine ponovno posvećena. Obred je 14. studenoga 2013. predvodio vrhbosanski
nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić.
Sada se u crkvi okupljaju, istina malobrojni vjernici i studenti, nedjeljom u
10 sati, srijedom u 18 sati na pobožnost sv. Nikoli Taveliću, kroz došašće na
sv. mise zornice te kroz korizmu na put križa. Od ove godine svake druge
srijede u mjesecu, u večernjim satima, je duhovna obnova za vjernike Sarajeva i
okolnih mjesta.
Moderni oltar u crkvi krasi slika sv. Nikole Tavelića dok
je čitav interijer urađen u prirodnim bojama drveta. Zanimljivost je što nema
klupa nego samo stolice. Čini se kako ova crkva i svetište tek trebaju „zaživjeti“
među sarajevskim pukom jer je još uvijek prilično nepoznata te stoga malo
vjernika dolazi u tu.
Nakon kratkog, ali plodonosnog razgovora i hodanja po
samostanu na Kovačićima zaključili smo da je veliko dio posla urađen, ali
ostaje također još dosta radova. Jedan dio zgrade je potrebno srušiti zbog
loših temelja pa ponovo izgraditi, a treba i fasadu potrebno staviti na veći
dio zdanja.
Napomenimo još kako je
Srebrenom Bosnom upravljalo 157 provincijala i 39 vikara. Prvi su pisali
knjige, otvarali osnovne škole i visoka učilišta, gradili samostane i društvene
objekte, obnavljali ruševine, duhovno i materijalno se utkali u život Bosne i
Hercegovine...
Činjenica je kako su od svih redova tijekom stoljeća, pa
može se reći i država, kao „redodržava“ preživjeli samo „ujaci“ Franjevačke
provincije Bosne Srebrene.
Reportažu ćemo završiti riječima tako sraslim uz
franjevce: „Mir i dobro!“ svima i svugdje.
Statistika provincije Uzvišenja sv. Križa
Franjevačka provincija Bosna Srebrena ima više od 300
članova u Prvom redu sv. Franje, 1 100 članova Trećeg franjevačkog reda (OFS) i
više od 1 500 članova Franjevačke mladeži (FRAMA). Franjevci djeluju u više od
80 župa u Bosni, Hercegovini, Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj, Australiji i
Kanadi.
Hercegovačka franjevačka provincija odijeljena je kao
samostalna provincija od bosanske prije 150 godina. Nekoć je Bosna Srebrena
imala 40 samostana, a danas 19 i to: u Bosni 16, po jedan u Hrvatskoj (S.
Sopnica-Zagreb), na Kosovu (Đakovica) i u Srbiji (Beograd). U Sarajevu su tri
samostana: Bistrik, Nedžarići i Kovačići.
U Visokom je samostan sv. Bonaventure i Franjevačka
klasična gimnazija s oko 150 učenika među kojima su i sjemeništarci.
Franjevci Bosne Srebrene već više od 100 godina imaju i
visoko učilište, Franjevačku teologiju na Nedžarićima koja ima oko 70
studenata. Od ove akademske godine radi po bolonjskom programu i afilirana je
KBF-u sveučilišta u Zagrebu.
Generalni vizitator fra Iko Skoko
U proljeće 2016. slavit će se
redoviti provincijski kapitul na kojem će se birati nova Uprava provincije i
novi provincijal. Kako nalažu Generalne konstitucije Reda za pripravu ovoga
kapitula Generalna uprava iz Rima uvijek imenuje jednog fratra iz druge provincije
da obavi vizitaciju, razgovara sa svakim članom, sastavi izvješće te o tome
obavijesti Generalnog ministra i upravu. Vizitator je zapravo izaslanik samoga
Generalnog ministra, a ovaj put je imenovan fra Iko Skoko, član Hercegovačke
franjevačke provincije Uznesenja Marijina i gvardijan u Mostaru.
Krečenje križeva
Komunističke vlasti su 1947. protjerale Upravu
Franjevačke provincije zajedno s profesorima i studentima iz njihove zgrade na
Kovačićima. Od franjevačkog samostana napravili su Poljoprivredni i šumarski
fakultet, a crkvu su zatvorili i pretvorili u učionicu.
Budući je bila posvećena, a za posvetu se stavljaju
križevi na zidove jedan od profesora iz tog vremena je rekao kako su se križevi
s vremena na vrijeme ponovno pojavljivali ispod boje. Oni bi ponovno sve
premazali i tako punih 66 godina. U ratu 1992.-'95., cijela zgrada je stradala,
zapaljena i skoro je potpuno uništena te je kasnije vraćena franjevcima. Pitamo
se što bi bilo da je zgrada ostala netaknuta?
Posjet pape Franje
Ove godine 6. lipnja Franjevački međunarodni studentski
centar posjetio je i papa Franjo, prigodom njegova dolaska u Sarajevo. Na
susretu s predstavnicima Međureligijskog vijeća i predsjednicima židovske,
islamske i pravoslavne zajednice te s kard. Puljićem i provincijalom fra Lovrom.
Kao uspomena na taj dan u Provincijalatu se čuva plakat papina pohoda Sarajevu.
Nema komentara:
Objavi komentar