U općoj Crkvi štovanje sv. Ivana Krstitelja počelo je vrlo rano, prema predaji najstarije mjesto štovanja ovog svetca povezano je s njegovim grobom u Sebasti, nedaleko od Nablusa u Palestini. Relikvije sv. Ivana Krstitelja nalaze se i u crkvi svetog Silvestra u Rimu, a drugi dio u Amiensu u Francuskoj. Također u Damasku je bila posvećena ogromna bazilika sv. Ivanu, a danas je na njezinim temeljima izgrađena džamija i u njoj se nalaze ostatci glave sv. Ivana. Prostor sv. Ivana štuju i kršćani i muslimani.
Na kraju, u narodu je najviše poznat po krštenjima u rijeci Jordan gdje je krstio i samog Isusa Krista kojemu je posvetio čitav propovjednički život.
„Ljetni Božić“
O kako važnom i voljenom svetcu je riječ, govori i činjenica da su tijekom povijesti pripadnici različitih zanata i profesija uzeli ovoga svetca za svojeg zaštitnika. Ne samo oni, nego i čitavi gradovi i zemlje. Tako su pod okriljem sv. Ivana: glazbenici, krojači i kožari, krznari i vunari, remenari i gostioničari, a posebno mu se mole kršćani koji se bave uzgajanjem ptica te epileptičari i zatvorenici... Zaštitnik je brojnih svjetskih država, pokrajina i gradova kao što su: Jordan, Quebec, Portoriko, Firenca, Torino...
Obično ga se prikazuje kako krsti Isusa ili kao propovjednika pokore obučenog u odijelo od kože sa štapom u obliku križa i natpisom: „Evo Jaganjca Božjeg!“ U Katoličkoj Crkvi njegovo se rođenje slavi kao svetkovina 24. lipnja, a mučeništvo, nazivano i Glavosjek sv. Ivana Krstitelja, kao spomendan 29. kolovoza. Važnost slavlja 24. lipnja ogleda se u tome što se taj dan u narodu naziva i „ljetnim Božićem“.
Podmilačje - jedno od najstarijih svetišta u BiH
U Vrhbosanskoj nadbiskupiji se u 11 župa slavi sv. Ivan Krstitelj kao nebeski zaštitnik. Međutim, vjernici najradije biraju župu Podmilačje za cilj svojega hodočašća, gdje sv. Ivi upućuju svoje molitve. Podmilačje se nalazi u središnjem dijelu toka rijeke Vrbas, na petom kilometru od kraljevskog grada Jajca prema Banjoj Luci. Nije neskromno reći kako je to mjesto i župa jedno od najvećih nemarijanskih svetišta Starog kontinenta, u kojem se godinama događaju duhovna i tjelesna ozdravljenja. Stoga ne čudi što u to drevno svetište koje vuče korijenje iz 15. st. ne dolaze samo Hrvati-katolici iz BiH, Hrvatske i dijaspore, nego i vjernici iz Europe, Amerike i Australije kao i pripadnici drugih religija. Velika je predaja o iscjeliteljskim moćima sv. Ive Podmilačkog pa je to svetište dobilo epitet bosanskoga Lourdesa. Podmilačje pamtimo kao svetište kroz koje u nekoliko dana svetkovine sv. Ivana Krstitelja prođe i do stotinu tisuća vjernika-hodočasnika.
Na temelju istraživanja, može se zaključiti kako je stara crkva sv. Ive u Podmilačju sagrađena sredinom 15. st. Sve do 1872. nije bilo župe u današnjem smislu te su crkvica i okolna sela pripadala gradu Jajcu i tamošnjoj župi.
Važno je napomenuti kako je crkvica sv. Ive jedina izgrađena od kamena koju Turci nisu srušili za vrijeme višestoljetne okupacije Bosne. Međutim, ono što nije uništeno za vrijeme Turaka razoreno je u samo jednom danu za vrijeme srpske okupacije kada je vojska RS-a 1993. minirala svetište.
Usprkos ratnim razaranjima, Vinko kard. Puljić je 24. lipnja 1998. blagoslovio povelju za gradnju novoga svetišta, a 2003. prihvaćen je idejni projekt slovenskog arhitekta Marka Mušića i započela je izgradnja crkve koja se privodi kraju.
Kraljeva Sutjeska, samostan, muzej i sv. Ivo
Neveliko srednjobosansko naselje Kraljeva Sutjeska, smješteno u kotlini kroz koju protječe rječica Trstionica, nalazi se u općini Kakanj. Na samom rubu naselja, u podnožju brda Teševa, nalazi se franjevački samostan s crkvom. Kroz gotovo šest i pol stoljeća duhovno i kulturno središte toga kraja. Prvotni je samostan podignut najvjerojatnije u prvoj polovici 14. stoljeća te su više puta rušeni tijekom povijesti. Sadašnja crkva, bazilikalnog tipa u neorenesansnom slogu, izgrađena je 1908. prema nacrtima arhitekta Josipa pl. Vancaša. Njezinu je unutrašnjost oslikao Marko Antonini 1908. Budući da je crkva posvećena sv. Ivanu Krstitelju, središnja je Antoninijeva slika Krštenje na rijeci Jordan smještena u konhi apside. Sutješki samostan vrlo je bogat kulturno-povijesnim i umjetničkim sadržajima: brojni arhivski dokumenti, dragocjene stare knjige, zbirka slika te kovinski i tekstilni predmeti umjetničkoga obrta. Samostanski arhiv obiluje građom za izučavanje crkvene i kulturne povijesti. U njemu se čuvaju matične knjige od 1641. godine (najstarije u BiH), brojni rukopisi i kronike. Crkva i samostan su omiljeno mjesto hodočašća brojnih vjernika.
Otinovci - bogata povijest
Iako se vjernici iz Otinovca kraj Kupresa mogu pohvaliti kako njihovi kršćanski korijeni sežu duboko u prošlost, današnja župa je obnovljena kao kapelanija 1779., a kao samostalna župa postoji od 1801. Crkva sv. Ivana Krstitelja je posvećena 1973. koja je nažalost u ratu 20 godina poslije minirana. Nova crkva je sagrađena 2005. Nakon odvajanja zasebne župe Kupres 2010., u Otinovcima ostaje 48 obitelji koji cijene i štuju svoga sv. Ivana Krstitelja.
Lug Brankovići, mlada župa pod zaštitom velikog svetca
Ako ste putovali kroz BiH središnjom i najprometnijom bh. magistralnom cestom M-17, jednu župu teško da ste mogli ne primijetiti. Riječ je o Lug-Brankovićima smještenim negdje na pola puta između Žepča i Maglaja. Župna crkva je jedna od rijetkih koja se nalazi neposredno uz cestu koja vodi od Bos. Broda do Neuma, a sa svojim crkvenim Trgom sv. Ive te pastoralnim centrom privlači i mnoge prolaznike, osobito vjernike koji putuju od sjevera Hrvatske prema jugu, ili s jednog kraja BiH na drugi. Simpatični trg ispred crkve kao da je stvoren za kratki odmor i duhovnu okrjepu uz zaštitu sv. Ive.
Inače, župa je osnovana 1989. i nastala je od dijelova četiriju susjednih: Radunica, Maglaja, Osove i Novog Šehera. Riječ je o relativno mladoj župi pred kojom, tako reći, predstoji „pastoralna bitka“ za hodočasnike.
Travnik - u crkvi sv. Ivana kršten nobelovac Andrić
Župa Travnik spominje se još daleke 1623., a obnovljena je 1879. Nekoliko godina kasnije, točnije 1881., započinje gradnja nove župne crkve koja je zamišljena dvostruko veća nego što je i izgrađena. Ipak, unatoč planovima, projekt župne crkve je smanjen. Dovršena je šest godina kasnije, 1887., a posvetio ju je tadašnji vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler 15. srpnja 1888. na čast sv. Ivana Krstitelja. Upravo je u ovoj crkvi sv. Ive u Travniku 9. listopada 1892. kršten bh. nobelovac, književnik Ivo Andrić, a njegov kip danas se nalazi u dvorištu ispred župne crkve.
Tarčin, mala crkva dragulj Karla Paržika
Na 35. kilometru od glavnog bh. grada, kad se krene prema Mostaru, u maloj kotlini koju okružuju pitomi brjegovi, ispod planinskih masiva Bjelašnice i Ivan Sedla smjestilo se naselje Tarčin. Iako ne dominira krajolikom, u srcu Tarčina nalazi se katolička crkva posvećena sv. Ivanu Krstitelju. Kao i podosta današnjih katoličkih župa na području grada Sarajeva, i župa Tarčin je nekoć pripadala župi Stup. Od nje je, kao samostalna kapelanija, odijeljena 1980. Kao župa u punom smislu riječi osnovana je pred sami rat, 1991. Za tarčinsku crkvu je zanimljivo istaknuti kako ju je projektirao znameniti arhitekt Karlo Paržik koji dao veliki doprinos urbanizaciji i izgradnji Sarajeva za vrijeme austrougarske vladavine. Mjesto je hodočašća sv. Ivi vjernika Sarajevskog dekanata.
Živinice - sv. Ivo i arheološka nalazišta
Grad i župa Živinice nalaze se u sjeveroistočnom dijelu Bosne, u Sprečkom polju pod planinom Konjuh, na nadmorskoj visini od 213 metara na 12. kilometru od regionalnog središta Tuzle. Čitav kraj je poznat po nekadašnjem gigantu, a danas posrnuloj tvornici namještaja Konjuh, velikom romskom naselju, stećcima, arheološkim nalazištima... Povijest pamti crkve na širem području Živinica koje su nestale u vihoru ratova. Ipak, današnja župa je relativno mlada i posvećena je sv. Ivi. Osnovana je 1969. odvajanjem pojedinih naselja od župe Morančani. Za vrijeme osnivanja župa nije imala crkvu, nego samo kapelicu sv. Ante Padovanskoga u središtu grada. Čitav kraj štuje svoga sv. Ivu u Živinicama i rado mu upućuje svoje molitve.
Uzdol - krstitelj u mučeničkoj župi
U Vrhbosanskoj nadbiskupiji postoje mnogi krajevi i župe za koje se s pravom može kazati
da su mučenički. Ipak, posebno mjesto na toj martirološkoj karti zauzima Uzdol, župa koja
se smjestila na oko 700 metara nadmorske visine, u brdovitom, ali pitomom kraju u Srednjoj Rami, 10-ak kilometara od Prozora. Osim 130 Uzdoljana koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu poznata je i po stravičnom masakru 14. rujna 1993. kada su za samo nekoliko sati vojnici bošnjačke Armije BiH ubili 29 civila i 12 vojnika. Župa je nekoć bila u sastavu Rame, 1856. postala je samostalna kapelanija, a devet godina kasnije uzdignuta je na rang župe i stavljena pod zaštitu sv. Ivana Krstitelja. Poznata je i po tome što ju krase dvije župne crkve: stara koja je obnovljena i nova u njezinoj blizini...
Bijelo Brdo - gdje je Izidor Poljak pisao pjesme
Bijelo Brdo, sa svojih šest naselja, nalazi se u Bosanskoj Posavini sjeverno od Dervente. Župa se smjestila na blagim brežuljcima koji se prema Savi pretvaraju u ravno polje, a udaljena je oko 5 km zračnom crtom od Dervente u pravcu sjevera. Današnja župa Bijelo Brdo utemeljena je 1921. odvajanjem od Koraća. Prvi župnik u Bijelom Brdu bio je veliki pjesnik vlč. Izidor Poljak koji je tu napisao i svoje najbolje pjesme. Tijekom rata 1992. - 1995. srpski ekstremisti su minirali i do temelja srušili župnu crkvu, a župnu kuću opljačkali i zapalili. Crkva je obnovljena, a sv. Ivi dolaze brojni vjernici iz dijaspore koji su svoje mjesto pod suncem našli u trećim zemljama.
Donja Tramošnica - duhovna i materijalna obnova župe
Župa je osnovana 1973. diobom župe Tramošnica, a 1974. izgrađena je župna crkva po projektu D. Antolkovića. U posljednjem ratu crkva je teško oštećena, ostao je samo grubi okvir crkve, a toranj je miniran. Plan obnove župne crkve napravio je Juro Pranjić iz Tuzle i ona je u tijeku. Toranj visine 22 m ponovno je podignut. Osamdesetih godina crkva je bila umjetnički obogaćena. Slikar J. Bifel izradio je jednu zidnu sliku, a kipar J. Poljan brončani kip sv. Ivana Krstitelja i postaje križnog puta u bronci (1988). U ratu su otuđene postaje križnog puta, kao i kip sv. Ive. Danas župa ima oko 250 vjernika, a sv. Ivi hodočaste mnogi vjernici iz okolnih župa.
Jelah - mlada župa dubokih korijenja
Župa sv. Ivana Krstitelja u Jelahu je također mlada, utemeljena je 1975. i nalazi se u općini Tešanj. Do tada je Jelah bio samostalna kapelanija župe Žabljak. Na teritoriju župe postoje dvije crkve, od kojih je župna sv. Ivana Krstitelja. Iako je župa mlada, korijeni katoličanstva u ovom kraju sežu u vrijeme prije 1462. Tada je postojao i samostan te crkva sv. Jurja. Mala je to i skromna župa koja živi svojim životom pod nebeskom zaštitom sv. Ive.
Odžak - promjena titulara
Današnja župa Odžak utemeljena je 1900., a osam godina poslije dobila je crkvu koja je više puta obnavljana. Zanimljivo je spomenuti kako je zaštitnik župe do 1958. bio sv. Ivan Krstitelj, a poslije Glavosijek Ivana Krstitelja, tj. mučeništvo. U ratu je crkva razorena, a danas Odžak krasi nova crkva s dvama visokim tornjevima. Omiljeno je to hodočasničko mjesto vjernika čitavog kraja.
Banjolučka biskupija - tri župe posvećene sv. Ivanu Krstitelju
Banjolučka biskupija se može pohvaliti s trima župama koje za nebeskog zaštitnika imaju sv. Ivana Krstitelja: Bos. Alaksandrovac, Podhum i Ravska.
Župu Bos. Aleksandrovac je 1883. osnovao sluga Božji Josip Stadler dok je kao apostolski upravitelj upravljao Banjolučkom biskupijom. U ratu 1992. - 1995. ekstremni su Srbi crkvu oštetili, a potom je opljačkana i u nju su bile smještene izbjeglice, tako da se nekoliko godina tu nije moglo održavati bogoslužje. Godine 2000. vraćen je samostan i crkva i u njemu je otvoren centar Marijanovac za liječenje ovisnika o drogama. Potražnja je velika pa su kapaciteti kuće stalno zauzeti. Novi je to vid vrlo korisna apostolata danas.
Podhum - prelijepa crkva
Današnja župa sv. Ivana Krstitelja – Podhum nastala je odvajanjem od župe Vidoši, najprije kao mjesna kapelanija 1909., a 1935. i pravno proglašena župom. Nalazi se 8 km jugoistočno od Livna, na magistralnoj cesti Mostar - Split. Smještena je uz Buško jezero. Ime nosi po selu Podhum koje se nalazi u središtu župe. Sadašnja crkva (33x20), s dvama prekrasnim 40 metara visokim tornjevima, „bijela golubica“ zidana od klesanog kamena (žestaca) tehnikom češkog veza, građena je od 1965. do 1975. na mjestu stare porušene crkve, prema projektu Joška Dimitrijevića. Duhovno bogat i zreo kraj ne zaboravlja svojega svetca zaštitnika kojega posebno štuje, a u narodu su popularne i molitve sv. Ivi.
Ravska - skromna crkva
Župa Ravska je odvojena kao samostalna kapelanija od Stare Rijeke i Šurkovca 1967., četiri godine poslije postaje župa. U selu Gornja Ravska, sjedištu današnje župe, još je 1930. sagrađena crkva sv. Ivana Krstitelja kao područna župe Stara Rijeka. Srušena je u Drugom svjetskom ratu, a današnja skromna crkva je izgrađena 1976. Ravska je posebno zanimljiva jer je u njoj kard. Puljić bio župnikom prije nego je postao nadbiskup.
Hercegovačke biskupije - sv. Ivo u Gradini
U Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji pet je župa posvećenih sv. Ivanu Krstitelju: Gradina, Konjic, Roško Polje, Ružići i Stjepan Krst.
Gradina je zapravo župa mučeništva sv. Ivana Krstitelja, koja je 1918. nastala odvajanjem od župe Gradninići, i to pod nazivom Blizanci. Kasnije je promijenila ime u Gradac-Blizanci, a budući da se prostor gdje je župna crkva naziva Gradina, konačno je dobila to ime. Temelji za crkvu izliveni su 1940., ali je tek 1966. dobivena dozvola za nastavak gradnje te je završena 1969. U njoj se posebno štuje sv. Ivo kojega narod iznimno cijeni.
Konjic - crkva sv. Ive najvrjednije zdanje u gradu
Konjic je najveće naselje na cesti između Mostara i Sarajeva. Smješten je na velikom „koljenu“ rijeke Neretve koja se odmah poslije ovoga grada već ulijeva i ujedno tvori veliko Jablaničko jezero. Župu je osnovao apostolski vikar fra Rafo Barišić koji je konjički kraj pohodio 1838. Današnja crkva i samostan nalaze se u samom središtu grada, na desnoj obali Neretve, ispod brda zvanog Vrtaljica, na lokaciji u čijoj blizini su izgrađeni prvobitni samostan i crkva sredinom 14. st.
Objekte graditeljske cjeline čine: crkva sv. Ivana Krstitelja, zgrada samostana te tri pomoćna objekta (vjeronaučne prostorije-dvorane). Zgrada današnjeg samostana izgrađena je 1939.-1940., a crkva sv. Ivana Krstitelja je građena dulje vremensko razdoblje, u etapama. U odnosu na ostale objekte Josipa Vancaša, katolička crkva u Konjicu je relativno skromna, ali je, svakako, najvrjednije zdanje koje je u doba austrougarske vladavine izgrađeno u Konjicu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata crkva je dosta stradala, ali je nakon toga više puta obnavljana. U tijeku ratnih nedaća (1992. - '95.) crkva i samostanska zgrada pretrpjele su znatna oštećenja, a poslije 1995. ponovo su renovirani. Inače, crkva sv. Ivana Krstitelja, prema svojim stilskim odrednicama, pripada historicizmu i ima odlike neoromanike.
Roško Polje - štovanje sv. Ive odvajkada
Roško Polje je dugo vremena pripadalo župi Duvno od koje su se odvojili 1758. Prostor je poznat kao katolički, međutim zbog turske uprave, nakon rušenja prvobitne crkve ovoga kraja skoro 200 godina nije bilo prave kamene crkve. Ne računajući slamarice i barake koje su služile kao bogoslužni prostor, prva crkva u ovome kraju nakon duljeg vremena izgrađena je 1924., a zvonik tek 1966. Današnja crkva podignuta je 1980. Iako je župa relativno novijeg nadnevka, u biskupskim izvješćima se spominje drevna crkva sv. Ive koja je nestala tijekom povijesti. Tako se ovaj kraj može podičiti da oduvijek štuje sv. Ivu.
Ružići - nekoć prostrana i velika župa
Župa Ružići, koja je pod nebeskom zaštitom sv. Ivana Krstitelja, nekoć je bila prostrana, a njezin nastanak spominje se 1768. Od nje su se tijekom vremena odvojile četiri župe: Drinovci, Tihaljina, Grude i dio Ledinca. Novu crkvu je dobila tek 1961., iako su radovi započeli skoro 30 godina ranije. Zvonik je izgrađen 1971. Uz tradicionalno voljene svetce u Hercegovini sv. Ivo je jedan od omiljenih svetaca u Ružićima.
Stjepan Krst - rast iz pepela po zagovoru sv. Ive
Riječ je o relativno mladoj župi koja je nastala 1974. u tadašnjoj općini Stolac, odvajanjem pojedinih naselja od župe Rotmilja. Nova crkva je izgrađena 1977., a porušena je u ratu 1992. Tek od 2008. počelo se govoriti o povratku, a obnavlja se i crkva i župski stan. Iako u župi nitko ne živi, oko 300 osoba je prijavljeno za povratak ili obnavlja kuće, ali nisu trajno nastanjeni u njoj.
Sv. Ivo u ostalim dijelovima Crkve u Hrvata
Zagrebačka nadbiskupija: Desinec, Ivanja Reka, Lug Samoborski, Novo Čiče, Rečica, Zagreb i Zlatar Bistrica;
Zadarska nadbiskupija: Žman, Tinj i Gorica-Raštane;
Đakovačko-osječka nadbiskupija: Županja, Osijek, Darda, Ivankovo, Račinovci, Sarvaš, Sibinj, Vladislavci i Vrpolje;
Riječka nadbiskupija: Delnice, Rijeka, Škurinje, Zlobin i Kuželj;
Splitsko-makarska nadbiskupija: Dicmo Gornje, Dobranje Imotsko, Gornje Selo, Grab kod Sinja, Kaštel Stari, Makarska, Mravince, Ričice, Slime, Split-Trstenik, Stilja-Prapatnice, Zasiok i Biokovska;
Bjelovarsko-križevačka biskupija: Ivanska, Sveti Ivan Zelina, Sveti Ivan Žabno i Bjelovar-Ždralovi;
Sisačka biskupija: Gornja Jelenska;
Požeška biskupija: Badljevina, Crnac, Požega, Slavonski Kobaš, Špišić Bukovica i Zapolje;
Gospićko-senjska biskupija: Lipice, Švica i Tounj;
Krčka biskupija: Baška, Lopar i Stivan;
Porečko-pulska biskupija: Sušnjevica, Kaldir, Krbune, Labinci, Sveti Ivan od Šterne, Pula, Dajla i Sveti Ivanac nad Rašom;
Dubrovačka biskupija: Ponikve;
Hvarska biskupija: Poljica, Postira i Povlja;
Šibenska biskupija: Bristivica, Konjevrate i Zablaće;
Varaždinska biskupija: Gornje Jesenje i Koprivnički Ivanec;
Križevačka eparhija: Grabar, Berak i Donji Andrijevc;
Beogradska nadbiskupija: Smederevo;
Subotička biskupija: Kolut, Prigravica, Hajdukovo i Mladenovo;
Kotorska biskupija: Budva, Bogišići-Krtole i Kostanjica.
Objavljeno u Katoličkom tjedniku broj 25 2015.
Nema komentara:
Objavi komentar