Grebnice-crkva na grebenu

Župa Grebnice je smještena tik uz krivudavu rijeku Savu u sjevernom dijelu Bosanske Posavine, 5 kilometara jugoistočno od Šamca. Čitavo područje kojemu gravitira kraj leži na prosječnoj nadmorskoj visini od oko 85 metara i iznimno je bogato vodom s riječnom granicom prema susjednoj Hrvatskoj od skoro 25 km. Osim izvrsnog geoprometnog položaja zbog graničnog prijelaza, zdravog okoliša, termalnih izvora, kraj ima još jedno posebno i neprocjenjivo bogatstvo: vrijedne, ponosne i iznimno poduzetne građane koje su u protekloj godini pogodile stravične poplave...

Redakcija Tjednika je samo jednom bila u ovoj župi i to "pogreškom" kada je odredište bio obližnji Domaljevac. Nakon kratke okrjepe i smjernica kako doći na naš tadašnji cilj, obećali smo kako ćemo ponovno i brzo biti u Grebnicama. Nažalost, od tada je prošlo nekoliko godina, a na svu sreću župnik fra Frano Oršolić nas nije zaboravio niti je promijenio mjesto pastoralnog djelovanja, tako je obećanje moglo konačno, nakon toliko vremena, biti ispunjeno. Ponovno je uslijedila okrjepa, ali ovoga puta smo se dulje zadržali s fra Franom te smo dobro upoznali život Grebničana. No krenimo redom

Mlada župa, a vjernici odlaze

Kako smo saznali na početku razgovora sa župnikom i njegovim vjernicima, Grebnice su relativno mlada župa od koje je starija većina tamošnjih vjernika. Nastala je iz pastoralnih potreba 1992. odvajanjem pojedinih naseljenih mjesta od Tišine i Domaljevca. Tvore ju samo dva sela - Bazik te Grebnice po kojemu je dobila ime. Posvećena je sv. Jakovu Markijskom koji je bio vikar Bosanske vikarije za vladavine kralja Tvrtka II.

Dok nije bila oformljena kao župa, liturgijska slavlja su se služila u grobljanskoj kapeli u mjestu Grebnice koja je sagrađena 1968. Od 1987., kada je proširena kapelica, služila je kao filijalna crkva župe Domaljevac. Danas, nekoliko desetaka metara od groblja blista nova moderna župna crkva.

Iako nije u katoličkom duhu, odmah na početku govoriti o negativnim stvarima razgovor skoro uvijek krene u smjeru brojeva i statistika. Nažalost, što zbog rata, što zbog poplava i želje za boljim životom, broj vjernika se smanjuje. Ne mnogo, ali je trend vidljiv. 

Kad je osnovana, župa je imala oko 2 400 vjernika, a budući da se tijekom rata nalazila na samoj bojišnici, sela su dobrim dijelom iseljena. Nakon rata započeo je povratak, uslijedilo je iseljavanje tako danas župa ima oko 1 050 vjernika. Čini se kako iseljavanje zajednička stvar za većinu manjih mjesta u BiH, a na primjeru Europe i zemalja čiji stanovnici žive u blagostanju jasno je kako nije samo problem u neimaštini. Velikih obitelji je sve manje, a iz toga nastaju ostali pastoralni problemi.

"Kada sam došao u župu 2009., za vrijeme blagoslova bilo je 1 350 vjernika i taj se broj do danas smanjio na 1050 vjernika. Postoji trend raseljavanja, pogotovo mladog naroda. Nemaju alternative i posla, a s hrvatskom putovnicom im je otvoreno veliko tržište rada stoga ljudi odlaze. Mi smo u nepovoljnom položaju ovdje, dovoljno je uzeti statistike od 25 sprovoda godišnje nasuprot 10 krštenih", rekao nam je fra Frano, ali i dodao kako ne želi pesimistično razmišljati jer pastoralno radi u župi koja ipak ima i krštenja, krizmi i vjenčanja za razliku od nekih župa u RS-u koji nemaju nijedno dijete za krštenje.

"Dokle god postoji krštenja i vjenčanja, dok god se ti brojevi vrte, uvijek će ovdje biti katolika. Nije to veliki bauk ako sada netko ode u Europu, bilo je i u prijašnjim vremenima odlaska, ali se nažalost djece rađalo više nego danas", rekao je fra Frano koji sam pastoralno djeluje u Grebnicama. Kroz smijeh kaže kako nema pomoć kapelana niti časnih sestara jer ima dobru suradnju s vjernicima, stoga sve "štima".

Sloga između vjernika i župnika

Sudeći prema njegovim župljanima, a našim sugovornicima Lukoi Kobašu, Perici Dujminoviću i prakaraturu Marku Gundiću, pomoć mu možda i nije potrebita.

Kako smo saznali u razgovoru, suradnja sa župnikom je iznimno dobra, ne samo s njim, nego sa svim svećenicima koji su imali pastoralno djelovanje na ovom području. Kako su rekli, toliko su se navikli na fra Franu te stoga žele da ostane još nekoliko mandata. On ih je nažalost demantirao i rekao kako je to nemoguće jer je u Grebnicama već dva mandata, stoga je očekivati premještaj u sljedećim godinama.

Posljedice poplava

Osim pitanja o ratu nažalost kada se ide u Posavinu, poplave iz 2014. su nezaobilazna tema. Budući da se zna da je općina Domaljevac-Šamac bila jedna od najviše pogođenih u BiH, zanimalo nas je što je bilo s crkvom i narodom

"Naša župa je bila 80% pod vodom. Crkva predstavlja jedini 'javni' objekt koji nije poplavljen, a ostali kao što su pošta, dom zdravlja, škola, dom kulture su bili pod jednim metrom vode", rekao nam je župnik i istaknuo kako je crkva na svojevrsnom grebenu koji se nalazi nekoliko metara iznad nivoa sela i područja koje je poplavljeno. Očito je kako župa ima prikladno ime koje je za vrijeme poplava bilo spas: greben.

"Danas se na kućama ne vide ožiljci jer je skoro sve sanirano, ali poljoprivrednici i dalje trpe posljedice. Klima se toliko promijenila, jedne godine je poplava, a druge suša, zemlja je postala teška za obradu, a voda je svašta nanijela na njive. Osim toga pojava viška vlage je napravila štetu u voćarstvu,  a smanjenje broja pčela je imalo za posljedicu manjak uroda voćki", rekli su nam Luka i Perica dok ih je župnik prekinuo s rečenicom: "Ali bit će poticaja", što je izazvalo kolektivni smijeh. Posavljaci ništa ne trebaju, sve im je obećano.

I župnik i njegovi vjernici ističu kako je za vrijeme poplava mnogo pomogao vlč. Luka Lucić, inače rođeni Grebničanin koji sada djeluje u Njemačkoj.

Hrana i potrepštine za prvu pomoć su bile najbitnije dok je voda nadirala te je u crkvi formiran krizni stožer i skladište za podjelu pomoći. Naši sugovornici zahvaljuju Caritasu i Kruhu svetog Ante i svim onima koji su pomogli u najtežim trenutcima.

Pastoralno djelovanje

Razgovaralo se i o pastoralu. Vjernici u Grebnicama iznimno poštuju Gospu stoga su svibanjska i listopadska pobožnost Majci Božjoj iznimno cijenjeni te posjećeni. Također se moli krunica prije večernje mise, a u korizmi pobožnost križnog puta petkom. Nedjeljom se slave dvije sv. mise od kojih je ona jutarnja posjećenija, župnik u šali kaže kako ljudi vole odmah "obaviti misu" kako bi kasnije imali vremena za sebe i odmor. Sudeći prema broju vjernika, otprilike 35% župljana ili njih oko 350 dolazi na bogoslužje.

Iz Grebnica i Bazika je rodom dosta duhovnih zvanja. Nažalost, ili na svu sreću kako se gleda posljednja dva mladića koja su krenula u sjemenište odustali su. Fra Frano kaže kako je to danas "normalno" jer su mladići i prije odustajali od svećeničkog puta, ali zahvaljujući brojnim obiteljima, ipak je bilo mnogo više uspješnijih kandidata što danas nije slučaj.

Iako relativno mala župa s raseljenim pučanstvom, ipak uspijevaju pokrenuti crkveni zbor. U početku djeluje u mješovitom sastavu po sustavu: jedni dolaze drugi odlaze, a kasnije se stabilizirao  na standardne članove koji animiraju misna slavlja

Proces izgradnje župne crkve

Nakon župnog ureda prošetali smo novom crkvom i okolicom... Riječ je o zaista modernoj građevini koja se dobro uklopila u ravnicu. Njezina povijest je relativno kratka. 

Kada je 1992. osnovana župa Grebnice, fra Roko Špionjak, rođen u Baziku, postao je njezin prvi župnik sve do 2001. Za svoga župnikovanja u Grebnicama obavio je sve pripreme za gradnju crkve te pronašao lokaciju nedaleko od groblja i nekadašnje filijalne crkve. Nakon njega za župnika dolazi fra Anto Pušeljić, također rođeni Grebničanin. U proljeće 2002. naručeni su idejni i izvedbeni planovi za izgradnju nove crkve sv. Jakova Markijskoga. Arhitekti Juro Pranjić i Božo Tunjić ponudili su nacrt koje je nazvan „Pastoralni centar župe Grebnice“. Ono je nudilo rješenje, ne samo za novu crkvu, nego i za župnu kuću kao i dvoranu. Riječ je o modernoj crkvi koja je iznimno multifunkcionalna.  U svibnju 2003. vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić zajedno s tadašnjim provincijalom Bosne Srebrene fra Mijom Džolanom blagoslovio je početak gradnje pastoralnog centra. Prema riječima naših sugovornika, u izgradnji su sudjelovali i sudjeluju brojni donatori, ali najviše su pomogli sami župljani te vlč. Lucić iz Njemačke.

Danas se može reći kako je crkva skoro dovršena, nedostaju vitraji, slike i mozaici, a treba urediti i prezbiterij za koji treba mnogo novca. Župnik kaže da je nemoguće tražiti donacije za crkvu kada su kuće njegovih vjernika poplavljene prije godinu dana, a mnogi se oporavljaju još uvijek. Tako će finalizacija radova malo pričekati. 

 

Prakaratur i zvonar

Jedan od neizostavnih suradnika fra Frane je i Marko Gundić, trenutno jedini parakatur u župi Grebnice. Riječ je o rođenom Bazičaninu koji je u prakaturskoj službi može se reći odvajkada. Gotovo svi živuću stanovnici župe ne poznaju vremena prije nego je čika Marko stupio u službu. On je ujedno i zvonar u crkvi i ni jedan sprovod ne može proći bez njegova zvonjenja. Udaljen je dvadeset minuta pješke od crkve, a dok je vozio motor, dolazio je za pet minuta po pozivu župnika. Ima 79 godina i živi sam jer mu je supruga umrla. Čika Marko zna reći kako nije sam jer je Bog s njim.

Razgovarajući s njim, otkrio nam je tajnu, anegdotu kako je upoznao pokojnu suprugu. Dao je oglas u Glasu koncila i javile se 4 kandidatkinje od kojih je odabrao jednu. Za sebe kaže da je čitav vijek imao uredan život te kako im Bog nije darovao djece.

Župnik u šali kaže kako svi smatraju da će čika Marko doživjeti posvetu crkve i novog župnika koji će finalizirati radove. "To će dragi Bog odrediti, ja nisam sam sebe izabrao, a Bog će naći i zamjenu", odgovorio mu je prakaratur i dodao da kod svećenika cijeni one koji dobro znaju objasniti riječ Božju. Kako smo saznali iz razgovora, za njega su svi svećenici koje je susretao u župi dobri ljudi. Naravno, jasno je kako je čika Marko pripadnik stare škole vjernika u kojoj je svećenik poštovana osoba.

Nakon neobvezna razgovora ispred crkve zaputili smo se u ostale župe Bosanske Posavine. Na kraju, nakon svega kada se sve zbroji i razmisli što su sve prošli vjernici u ovom podneblju, Grebnička priča ne izgleda loše. Budućnost kakva-takva postoji, samo se treba boriti za nju.

Blagoslov polja u Baziku

Uzašašće je katolička svetkovina koju su Bazičani sebi uzeli za blagdan blagoslova polja ili kako se to obično kaže seoski kirbaj (kirvaj). Budući da Spasovo uvijek pada četvrtkom, u Baziku se na taj dan blagoslov polja slavi već 40-ak godina. Pored Bazika na taj dan je kirbaj i u Donjoj Mahali te Kopanicama. Kao i svugdje u katoličkim selima u Posavini, ali i u susjednoj Slavoniji na taj dan domaćini ugošćavaju rodbinu i prijatelje iz drugih sela gdje se tog dana kirbaj ne slavi.

Tradicionalno se peče prasetina na ražnju uz neizbježan domaći kulen, a u Baziku i sarma. Domaćice se potrude pripremiti što raznovrsniji izbor kolača. Nekada su na dan kirbaja u selu obvezno svoje mjesto našle i vašardžije uz neizbježan ringišpil i šatre s igračkama. Međutim u posljednje vrijeme ta vašarska tradicija polagano izumire.

Župna web-stranica

Jedna od boljih web-stranica što se tiče župa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji je ona od Grebničana. Stranicu vodi Perica Dujminović koji se inače bavi tim poslom. "Vidjevši da mnoge župe imaju svoje stranice, a s obzirom kako Grebnice imaju jaku dijasporu, pokretanje stranice se činilo kao pametna ideja. Povezivanje dijaspore s osobama i događajima iz rodne župe ispostavilo se korisnim i pametnim" rekao nam je Perica te napomenuo kako je web-stranica pokrenuta poslije stravičnih poplava kako bi svi koji imaju želju pogledati stanje i poslati donaciju to lakše učinili.