Sudan - institucionalno ugnjetavanje kršćanske manjine

Sudan je treća po veličini afrička zemlja s 40 milijuna stanovnika od kojih su dva milijuna kršćani. Nalazi se u sjeveroistočnoj Africi, na obali Crvenoga mora i graniči s Egiptom, Libijom, Čadom, Srednjoafričkom Republikom, Južnim Sudanom, Etiopijom i Eritrejom. Najveći dio zemlje zauzima visoravan koju u pravcu sjever-jug presijeca dolina Nila. Kršćani u ovoj zemlji imaju problema zbog ukorijenjena šerijatskog zakona koji prožima sve pore društva. Napuštanje islama i „blasfemija“ kažnjivi su smrću, a država je uključena u prisilno zatvaranje crkava, dok u separatističkom dijelu zemlje kršćani žive u strahu od vojnih napada. 
 

Iako se Sudanci mogu dičiti bogatom kulturno-povijesnom baštinom i nasljeđem koje se dovodi u vezu čak i sa slavnim Egiptom, to je relativno mlada zemlja koja je stekla svoju neovisnost tek sredinom 20. st.

Građanski ratovi

Kako to obično biva, nakon dobivanja neovisnosti, Sudan se našao u dugotrajnim etničkim, vjerskim i ekonomskim sukobima od kojih se poslije uspostavljanja gospodarskih reformi krajem prošlog stoljeća počeo uspješno oporavljati. Nakon stjecanja neovisnosti od Egipta i Ujedinjenog Kraljevstva 1956., drugu polovicu 20. st. u zemlji su obilježila dva duga i teška građanska rata zasnovana na etničkim, vjerskim i gospodarskim razlikama između sjevernih, pretežno muslimanskih, i južnih, pretežno kršćanskih, Sudanaca.

Prvi građanski rat trajao je od 1955. do 1972. kada je postignut mirovni sporazum između zaraćenih strana. Nakon deset godina primirja, 1983. ponovno su započeli novi sukobi između sjevera i juga zemlje zbog ukidanja dogovorene autonomije jugu te zbog unošenja elemenata šerijata u sudanske zakone. Tek nakon što je vlast u zemlji preuzeo sadašnji predsjednik Omar al-Bashira 1989., dolazi do smirivanja sukoba te se od tada Sudan počinje postupno gospodarski oporavljati i razvijati.

Usvajanjem novog ustava 2005. koji je omogućio ograničenu autonomiju južnom Sudanu te dao mogućnost raspisivanja izbora za neovisnost 2011., što je i ostvareno, konačno je okončan dugogodišnji građanski rat u toj afričkoj zemlji. Iz njega je izišla najmlađa država na svijetu - Južni Sudan, dok su se kršćani koji su ostali u Sudanu našli u još goroj poziciji.

Brojna plemena i jezici

Glavno političko, kulturno i gospodarsko središte Sudana je grad Khartoum, dok od ostalih važnijih i većih gradova možemo izdvojiti: najveći Omdurman, zatim Port Sudan, Kassalu, El Obeid, Nayalu i Al Qadarif. Država je uređena kao federalna, predsjednička i demokratska republika s višestranačkim sustavom, u kojoj je predsjednik na čelu države, vlade i vojske. Zemlja je administrativno podijeljena na 25 saveznih država. Važno je istaknuti da u Sudanu obitava gotovo 600 plemena koja se služe s više od 400 jezika i nariječja. Unatoč tomu, dvije dominantne kulturne tradicije u Sudanu su arapska, koja dominira na sjeveru, te tradicionalna afrička, koja je prisutna na jugu. Uz službeni arapski i engleski jezik u Sudanu se također poštuje i korištenje brojnih lokalnih jezika.

Unatoč još uvijek prisutnoj nestabilnosti, Sudan je danas jedna od zemalja koja bilježi najbrži gospodarski rast na svijetu, te je član brojnih međunarodnih organizacija.

Težak položaj kršćana

Kao što smo rekli, od proglašenja neovisnosti Južnoga Sudana, prije četiri godine, položaj onih kršćana koji su ostali u Sudanu sve je teži. Prema izvješću zaklade Pro Oriente, kršćani su u toj zemlji izloženi sve većoj represiji: uhićivani su, strani se kršćanski djelatnici protjeruju, a tisak zapljenjuje. Vlada u Khartoumu otvoreno je dala do znanja da se više neće izdavati građevne dozvole za nove crkve i pastoralne objekte. Policija ima slobodu bez dokaza pretraživati crkvena zdanja, dok je sudanska tajna služba pooštrila svoju potragu za obraćenicima na kršćanstvo, osobito na području gorja Nuba gdje djeluje separatistički pokret.

Sudanski predsjednik Al-Bashir je više puta jasno rekao kako želi da Sudan bude islamska zemlja u kojoj više ne bi bilo mjesta za jednakopravnost drugih vjerskih zajednica.

Što nakon stvaranja Južnog Sudana?

Može se reći kako su se kršćani u Južnom Sudanu spasili od problema koji su dolazili sa sjevera, međutim skoro dva milijuna kršćana se sada nalaze kao manjina u većinski muslimanskoj zemlji Sudanu. Nakon secesije napadi na kršćane pojedince prerasli su u sustavne napade na skupine kršćana i institucije kao što su razne udruge, Caritasi te misionarska središta.

Odmah poslije proglašenja neovisnosti juga gorjelo je nekoliko crkava u glavnom gradu Sudana, a došlo je i do vala iseljavanja u Južni Sudan.

Vladini službenici, političari i muslimanski vođe često daju izjave koje nagovještavaju sve veću netoleranciju prema onima što su ostali. Primjerice, Amar Saleh, predsjedavajući Islamskog centra u Kartumu, kritizirao je vladu što nije poduzela odlučne akcije protiv kršćana kojima je dopušteno da, prema njegovim riječima, „drsko djeluju u Sudanu“.

Mnogi kršćani se istjeruju silom i oduzima im se imovina, pogotovo u nestabilnim pokrajinama. Zabilježeni su i slučajevi oduzimanja crkvene imovine, pa i samih crkava. Mnogi se kršćani osjećaju građanima drugog reda te su pod velikim pritiskom da prijeđu na islam.

Može se reći kako je crkvena sloboda veoma ograničena, a održavanje bogoslužja na otvorenom okarakterizirano je kroz razne zakone kao „kriminalni čin“. Usprkos svemu, samo u glavnom gradu je još uvijek oko 300 000 kršćana.

Čini se kako se istina o Sudanu teško probija do svjetskih medija jer postoji percepcija kako je sudanski problem riješen stvaranjem nove države na jugu. Ipak predstoji teška pravna borba za kršćanske zajednice na sjeveru. Upoznavanje s problemom je najmanje što možemo učiniti.

Prema analizama američke udruge Opendoors, Sudan je šesta zemlja na svijetu po težini proganjanja kršćana što je skoro i institucionalizirano. Razina progona je ekstremna, a izvor su islamski fundamentalizam, režim/vlada te bombardiranja separatističke pokrajine u kojima ginu nevini ljudi među kojima su i kršćani.

Pučanstvo

Prema popisu pučanstva iz 2008., u Sudanu živi 30 894 000 ljudi, a prema procjeni iz 2012., 36 798 000. Stanovnici su pripadnici različitih naroda: sudanski Crnci (52%), Arapi (39%) te Hamiti (Beja, Dinka, Nuba) i drugi (9%). Po vjeri su muslimani suniti (68,4%), kršćani (18,3%; od toga katolici 9,5%, protestanti i anglikanci 8,8% i dr.), pripadnici različitih autohtonih religija (10,8%) i ostali (2,5%). Natalitet iznosi 37,0‰ (2009; svjetski prosjek je 20,3‰), mortalitet 12,0‰ (2009; svjetski prosjek je 8,5). Očekivano trajanje života iznosi 52,5 godina za muškarce, odnosno 54,9 godina za žene. U poljoprivredi i šumarstvu zaposleno je 67,4% stanovnika, u rudarstvu, industriji, građevinarstvu i u uslužnim djelatnostima 42,6% stanovnika.

 Osuđena na smrt pa pomilovana

Mlada Sudanka Mariam Yahije je sredinom 2014. ujedinila svijet u osudama pravnog sustava Sudana koji za otpadništvo od islama predviđa smrtnu kaznu. Sudac je 15. svibnja od Mariam Yahije Ibrahim zatražio da se odrekne svoje kršćanske vjere i vrati na islam. Mariamin je otac musliman, a ona je osuđena u skladu s islamskim zakonom koji je u Sudanu na snazi od 1983.

„Dali smo vam tri dana da se odreknete svoje vjere, ali ste inzistirali da se ne vratite na islam. Osuđujem vas na smrtnu kaznu vješanjem“, kazao je sudac Abas Muhamed Al-Kalifa mladoj ženi u sudnici. Prije presude muslimanski vjerski vođa ju je uzalud nastojao uvjeriti da se vrati na islam, no ona je sucu mirno odgovorila: „Kršćanka sam i nikad se nisam preobratila.“

Mariam Yahije Ibrahim, udana za kršćanina iz Južnoga Sudana, tada je osuđena i na 100 udaraca bičem zbog „preljuba“. Prema sudanskoj interpretaciji islamskog zakona, muslimanka se ne smije udati za nemuslimana te se takav brak tipa smatra „preljubom“.

Presuda je izazvala oštre kritike međunarodne zajednice. „Oštro osuđujemo presudu i od sudanske vlade tražimo poštivanje obveza u skladu s Međunarodnim zakonom o zaštiti prava čovjeka“, priopćila je tada glasnogovornica Vijeća nacionalne sigurnosti Bijele kuće Caitlin Hayden osudivši „sustavno, flagrantno i neprestano kršenje slobode vjeroispovijesti“ u Sudanu. Zbog međunarodnog pritiska smrtna kazna je ukinuta.