Somalija je zemlja s 10 milijuna stanovnika koja se nalazi u regiji znanoj kao Rog Afrike na obali Indijskog oceana. Na sjeverozapadu graniči s Džibutijem, a na zapadu s Etiopijom i Kenijom. Ona je jedno od rijetkih područja svijeta bez organizirane vlasti jer država nema kontrolu nad čitavim teritorijem i samim time "pravdu" u svoje ruke uzimaju naoružane skupine koje siju teror nad neistomišljenicima. Osim toga, Somalijce muče glad, pirati i česte strane intervencije. Naravno, među najugroženije spadaju zaista malobrojni kršćani.
Područje današnje Somalije u kolonijalnom je
razdoblju bilo podijeljeno između Velike Britanije, koja je držala sjeverni dio,
i Italije u čijem je posjedu bio ostatak. Britanski je Somaliland postao
neovisan 1960. te su gotovo odmah oba dijela ujedinjena u neovisnu Somaliju.
Prve godine nakon neovisnosti obilježila je borba za ujedinjenje područja naseljenih
somalijskom manjinom u Keniji i Etiopiji s maticom, što je dovelo do pogoršanja
odnosa sa susjedima i zemljama Zapada te približavanja bivšem Sovjetskom
Savezu.
Korijeni
današnjeg problema
Tako su hladnoratovske igre našle plodno tlo i u Somaliji,
a narod koji je dugo vremena živio pod tuđom upravom nikada nije razvio
demokratsku svijest. Izbori su bili lažirani, svrgavanje predsjednika gotovo
normalna pojava, a sukobi sa susjednim zemljama česti. Somalija se našla i na
udaru pobunjeničkih skupina s bazama u Etiopiji, a s vremenom su se oni
premjestili u samu Somaliju i tamo započeli građanski rat koji, s manjim
prekidima, traje skoro tri desetljeća. Godine 1991. sjeverni je dio, bivši
britanski Somaliland, proglasio neovisnost uspijevajući, iako međunarodno
nepriznat, očuvati relativnu stabilnost. U okviru teritorija Somalije nalazi se
još jedna de facto neovisna oblast - Puntland.
Ostatak Somalije potonuo je u kaos i borbe pojedinih
dobro naoružanih klanova i vojnih vođa. Američke i europske mirovne snage su se
nakon invazije 1993. i neizdrživo velikih gubitaka morale povući. Pokušaji
osnivanja nove vlade koja će obuhvatiti cijeli teritorij ostali su bez uspjeha.
Do prije samo nekoliko godina vlast je pod kontrolom imala samo jedan dio
Mogadiša, glavnog grada ove zemlje, a predsjednik je živio doslovce u bunkeru.
Ipak, uz međunarodnu pomoć danas je situacija malo bolja, barem što se tiče
veličine teritorija koji kontrolira vlada.
Najmoćnija islamistička skupina u Somaliji je Al Šabab. Ona, između ostalog, financira čuvene somalijske pirate
koji siju strah i trepet na morima u blizini afričke obale od 2 720
km.
Obično se misli da su zemlje koje se nalaze u
mnogobrojnim problemima i dugotrajnim ratovima heterogene, međutim za Somaliju
se može reći kako je neuobičajeno etnički homogena jer čak 85% pučanstva čine
etnički Somalijci koji su, međutim, podijeljeni u mnoge klanove, povijesno sukobljene
oko oskudnih prirodnih resursa.
Malobrojni
kršćani
Gotovo svi stanovnici po vjeroispovijesti su
sunitski muslimani. No, postoji i nekoliko tisuća kršćana koji su dio
kolonijalne povijesti u vidu potomaka miješanih brakova te konvertita s islama
na kršćanstvo što je smrtni grijeh za sve islamiste. Popisa nije bilo od 1975.,
međutim prema pretpostavkama, može se reći kako u toj afričkoj zemlji ima 10
milijuna stanovnika od kojih je 99% muslimana.
Nažalost, misionarski rad je dugo desetljeća
zabranjen, a u višedesetljetnom sukobu ubijeno je mnogo kršćana. Preostali su
ili pobjegli ili žive u strahu od terora koji je gotovo svakodnevan. Službeno u
Somaliji nema mjesta ni za kršćane ni za crkve. I ne samo to. Teroristi iz
Somalije upadaju u susjedne većinski kršćanske zemlje i tamo siju smrt.
Prema Ustavu Somalije iz 2012., svatko ima pravo
slobodno ispovijedati svoju vjeru, ali je islam definiran kao službena religija
te se nijedna druga ne može propagirati u zemlji i nijedan zakon koji nije u
skladu sa šerijatskim pravom se ne može usvojiti.
Somalilend i Puntland, dva faktički neovisna područja,
također propisuju islam kao službenu religiju, zabranjuju otpadništvo od vjere
i propagiranje druge religije osim islama.
Somalija najgore mjesto za život?
Prema godišnjem rangiranju koje provodi Globalni fond za mir i web-stranica opendoorsusa.org,
organizacija koja dokumentira progone kršćana, Somalija je među najgorim državama
na svijetu, a od 2008. vodi na listi najneuspješnijih. Na listi progonjenosti
kršćana zauzima neslavno drugo mjesto, odmah iza Sjeverne Koreje.
Očekivani životni vijek čovjeka u ovoj zemlji je 51
godina, smrtnost djece je od najviših u svijetu, a haraju razne bolesti među
kojima mnoge iskorijenjene u ostatku svijeta kao što je bjesnoća. Tome
pridonosi i činjenica kako samo 30% pučanstva ima pristup čistoj pitkoj vodi. Trećina
djece mlađe od pet godina je pothranjena, a glad je u toj zemlji od 2010. do
2012. odnijela 260 000 života.
Zanimljivo, usprkos svim poteškoćama i naizgled
nepremostivim preprekama, Galup je
nedavno ustanovio da čak 94 % Somalijaca s optimizmom gleda na budućnost. Čini
se da kada je sve izgubljeno i toliko loše, onda gore ne može biti, nego samo
bolje? No, i to se u potpunosti ne može reći za današnju generaciju kršćana u
Somaliji.
Ubili biskupa i sravnili katedralu
Katolička Crkva je imala relativnu slobodu za organizirano djelovanje u Somaliji samo za vrijeme režima Siada Barrea od 1969. do 1991. Na početku vala islamističkog nasilja biskup Mogadiša mons. Pietro Salvatore Colombo ubijen je 9. srpnja 1989. pred ulazom u katedralu.
U godinama nakon toga usmrćeno je više svećenika i redovnika te oko 50 katoličkih laika, uglavnom potomaka miješanih talijansko-somalskih brakova. Katedrala u Mogadišu opljačkana je 1991., a 2008. islamisti su je sravnili sa zemljom.
Ni kršćanske kosti nemaju mira
Pokop biskupa Colomba, koji je ubijen 1989., morao
se održati tajno i pod okriljem noći. Dvije godine kasnije islamisti su
opustošili njegov grob, a njegove posmrtne ostatke, kao i kosti drugih biskupa
su razbacali. I ostala katolička groblja su preorana. Biskup Djiboutija Giorgio Bertin je 1993. uz pomoć
talijanskih padobranaca prikupio dio ovozemnih ostataka pokojnog mons. Colomba,
te ih prevezao u Italiju.
Kršćanima zabranjena proslava Božića
Prema katoličkoj novinskoj agenciji Zenit, kršćani u Somaliji od 2013. nisu
smjeli slaviti Božić, sukladno zabrani što ju je donijela Vlada te države. „Sigurnosne
snage u Somaliji dobile su zadaću spriječiti sve pokušaje proslave Božića“,
izjavio je novinarima šeik Mohammed
Khayrow Aden, glavni ravnatelj Ministarstva pravosuđa i religije. Zajedno s
drugim dužnosnikom ministarstva on je pojasnio kako želi „muslimanskoj braći i
sestrama“ skrenuti pozornost na „kršćanske blagdane“ koji se slave u cijelome
svijetu.
Božićna slavlja u Somaliji su zabranjena, a odgovarajuća odluka ministarstva
proslijeđena je i svim hotelima i ugostiteljskim objektima u Mogadišu i ostatku
zemlje koji kontrolira središnja Vlada, ona ista vlast koju podupire Zapad i u
kojoj se vidi spas od islamista i pirata.
Nema komentara:
Objavi komentar