Grad su štitile više od kilometra duge zidine s 11
kula. U proljeće 1463. utvrdu je napalo 20 000 vojnika koji su ga počeli
opsjedati. Sam sultan je 19. svibnja doveo svu ostalu raspoloživu vojsku koja
je počela silovitu bitku, te su Turci Bobovac osvojili u samo tri dana. Osvajanje grada
iznenadilo je bosanskog kralja Stjepana Tomaševića koji zbog pada
nije mogao organizirati obranu Bosne. Prema mišljenju nekih povjesničara, za
pad Bobovca kriva je izdaja zapovjednika obrane, pokatoličenog bogumila kneza Radaka koji je grad predao
sultanu, a ovaj mu je za „nagradu“ odrubio glavu. Drugi, pak, misle da je
razlog pada ipak bila turska premoć. Ne zna se zbog čega je uistinu pao grad
koji je mogao izdržati i dugogodišnju opsadu. Ipak, najslikovitije pad
prikazuje narodna legenda koja kaže kako
je sedam godina sultan Muhamed el-Fatih
napadao kraljevski grad Bobovac, ponos i diku Kraljevstva Bosanskog. Sedam
godina su ljuti Turci jurišali na zidine grada, rušili kule i bedeme. Što
bi oni danju srušili, to bi branitelji noću podignuli. Tako je
podivljali sultan gledao svoju bespomoćnu vojsku kako se uzalud muči. Dok
je sjedio na jednom – kojeg je narod prozvao od tada – „carskom kamenu“ i
gledao s koje je strane lakše navaliti, pade mu pogled na brdo Vis. Sultan
zaključi kako bi odatle topovima najlakše rušio zidine grada te naredi vojsci
da sutradan krenu na to mjesto. No, za to saznaše branitelji grada te s
narodom na tom brdu podignu kulu i bedeme da zaštite grad. Turci drugo
jutro krenuše na Vis, a kad tamo bedemi i još veća kula. Uvidje sultan da uz
svu silu neće osvojiti grad te odluči na lukav način njime zagospodariti. Po
uhodi poruči zapovjedniku grada knezu Radaku neka mu preda grad, a on će ga
bogato nagraditi. Radak se pomami za bogatstvom te izda svojeg kralja i
preda sultanu Bobovac - branik cijele Bosne. Zauzevši grad, sultan narod
podijeli na troje: prve ostavi u gradu, druge dade svojim pašama, a treće
pošalje u Carigrad. Iza toga dođe Radak i zatraži nagradu. No, sultan se
otrese od njega i reče: „Nevaljanče jadni. Ti koji svojem gospodaru od
jedne vjere nisi bio vjeran, kako ćeš meni Turčinu biti?“ Potom namignu
stražaru koji izdajicu odvede izvan grada na jednu veliku stijenu gdje mu
krvnik odrubi glavu. Tu stijenu, koja i danas stoji, narod prozva Radakovom
stijenom da se dovijeka zna kako završava izdajica roda svojega.
Nema komentara:
Objavi komentar