Ne znam što bih radio da ne slušam Vrhbosna radio

U današnjem vremenu kada tehnologija svakodnevno doživljava sve veći napredak i vrši sve veće uplitanje u ljudske živote, uloga tradicionalnog radija se bitno izmijenila. Od nekoć cijenjenog „člana obitelji“, izvora vijesti, znanja, zabave i kulture, do danas zastarjelog ukras-aparata koji većini služi tek kao zvučna pratnja uz neku aktivnost. Audiovizualni mediji i internet nametnuli su se pred radijem kao mnogo atraktivniji i oduzeli mu važnost koju je imao u životu svakog pojedinca. U povodu Svjetskog dana medija koji se u BiH obilježava  posljednje nedjelje u rujnu, odlučili smo posjetiti Radiopostaju Vrhbosna i provesti jedno prijepodne s njima kako bismo iz prve ruke saznali kako danas živi i radi jedan radio.
 

Radiopostaja Vrhbosna je pokrenuta u Sarajevu 1993. za vrijeme najvećih ratnih sukoba i medijske blokade te je predstavljala određenu vrstu nade za građane koji su ostali u glavnom bh. gradu. Otvaranju radiopostaje nazočila je većina predstavnika tadašnjeg društveno-političkog, ali i vjerskog života grada Sarajeva, na čelu s mons. Franjom Topićem, predsjednikom HKD-a Napredak, i vrhbosanskim nadbiskupom Vinkom kard. Puljićem koji je blagoslovio prostorije i djelatnike.

Točna i pravodobna informacija

Radiopostaja Vrhbosna i njezini osnivači HKD Napredak i Vrhbosanska nadbiskupija željeli su pomoći ljudima da u tim ratnim vremenima dobiju točnu i pravodobnu informaciju. Danas Vrhbosna „djeluje“ u istoj zgradi u kojoj je bila na početku: iza kavane Imperial, samo je izmještena u druge prostorije. Može se reći kako su se rotirali s Napretkom jer se sada nalaze u prostorima u kojima je ovo kulturno društvo djelovalo do 2003.

Baš tu, u ugodnu ozračju jedne male radiopostaje čija odabrana ekipa od šest ljudi funkcionira kao jedna obitelj, razgovarali smo s direktoricom Snježanom Dejanović Alibegović i Jadrankom Avdićem, urednikom programa.

Znajući dosta o prošlosti Vrhbosne zanimalo nas je kakva je danas situacija s postajom, tko su njezini slušatelji i kakvi su planovi za budućnost.

„Mi smo vrlo mala, ali uhodana ekipa. Financiramo se samo iz sredstava koja dobivamo iz donacija HKD-a Napredak te malim dijelom od reklama. S obzirom da pokrivamo samo prostor Sarajevske županije, nismo zanimljivi većini hrvatskih tvrtki iz BiH. Osnovali smo i Klub prijatelja Vrhbosne koji evo već drugu godinu ima oko stotinu članova. Oni plaćaju simboličnu članarinu, dolaze ovdje i pokazuju zanimanje za našu postaju. Slušaju radio od samih početaka tako da kad dođu ovdje, uglavnom sve znaju i pitaju gdje je koji urednik ili nekadašnji djelatnik. Znaju ih skoro sve osobno“, rekla nam je na početku direktorica Vrhbosne te istaknula kako program slušaju i mlađi ljudi, ali oni se ne javljaju u program, tako da nemaju podataka o njihovu broju.

„Nažalost, za sada nemamo programsku shemu koja bi bila pogodna baš mladima, ali u budućnosti planiramo popraviti i to. Ono što u ovom trenutku želimo jest stupiti u kontakt s KŠC-ovima i njihovim literarnim sekcijama. Željela bih da mladi iz KŠC-a vode i uređuju jednu emisiju na našem radiju“, rekla je gđa Dejanović Alibegović.

Statistički podatci o slušateljstvu

„Preko kontakt emisija saznali smo kako su slušatelji Vrhbosne ljudi koji vole glazbu. Programska shema se zasniva na dobroj glazbi i mi smo po njoj prepoznatljivi. Uglavnom je riječ o slušateljstvu 40+. To su kućanice, umirovljenici… i glazba koju nudimo njima je privlačna. Često znam ući u taksi u kojemu se sluša Radiopostaja Vrhbosna. Taksisti su nam rekli kako okrenu na našu postaju kada se žele opustiti jer mi puštamo takvu vrstu glazbe“, istaknuo je urednik programa.

Uprave Vrhbosne i HKD-a Napredak nastoje u budućnosti nabaviti prijamnik koji bi omogućio da svi u Sarajevskoj županiji bez smetnji primaju program, a također se planira pokriti prostor Federacije BiH. Proširenje čujnosti neće biti lak zadatak, ali u Vrhbosni se nadaju kako će biti moguć.

„Pokušavamo doći do sredstava shodno tomu bi se mijenjala i programska shema koja bi privukla više reklama. Mi trebamo svoj vlastiti antenski predajnik, a ne da budemo zakačeni na tuđi pa smo uvijek u situaciji da nekog nešto moljakamo. On košta 15 000 - 20 000 KM, a nama bi dva bila dovoljna da pokrijemo veći dio BiH. Naš je predajnik sada na Zmajevcu, a kada bismo primjerice dobili lokaciju na Grbavici, bilo bi mnogo bolje“, istaknula je direktorica Snježana.

Još uvijek se radi s ratnom opremom

Nije tajna kako su na Vrhbosni radila velika imena radija kao što je npr. Jasna Primorac.  Dobar kadar koji je bio na početku „razlio se“ po drugim medijima koji su nudili bolje uvjete.

„Pogrešno je reći kako smo stagnirali. Mi smo ostali na jednoj razini i nismo napredovali dalje jer nismo imali sredstva razviti djelatnosti koje se očekuju od jedne radiopostaje. Danas imamo dvije miksete koje su, faktički, iz ratnoga razdoblja. Na njima se ponekad popravi neki kvar, ali one su oprema s kojom, mislim, nijedna radiopostaja u BiH ne radi. Međutim, važno je napomenuti kako dvije i pol godine tijekom rata postaja Vrhbosna nije nijedan dan ostala bez programa, uvijek je bio aktivan agregat, a nafta se nabavljala po, često, ogromnim cijenama, ali program je morao ići. Tako i danas razmišljamo. Uvijek gledamo naprijed i nastojimo poboljšati program postaje Vrhbosna“, rekla nam je direktorica te najavila jedan od noviteta u programu, a riječ je o emisiji Napredak klub u kojoj se predstavlja cjelokupni rad HKD-a.

Novi ljudi, nove sheme

Razgovarali smo o današnjem programu koji započinje ujutro u osam sati puštanjem Napretkove himne, najavom programa te meditacijom. U podne idu Vrhbosnine vijesti, a dva puta dnevno se uključuje program Radija Vatikan i Slobodne Europe na hrvatskom. Tu su još kontakt-programi, glazbene želje, vremenska prognoza, emisija Na današnji dan, BIHAMK i servisne informacije. Posebnost koja izdvaja Vrhbosnu od ostalih radiopostaja u gradu je emisija Katolički info u kojoj slušatelji mogu čuti različite informacije iz BiH, prvenstveno namijenjene katolicima.

Na ovom radiju smatraju da ne mogu programsku shemu temeljiti samo na glazbi, nego znaju kako moraju raditi na novim emisijama i na novim programskim shemama te ponuditi eter mladima, i zainteresirati ljude kako bi dobili nove slušatelje. Želja im je u budućnosti živjeti isključivo od reklama ili barem 70% što bi bilo realno i za očekivati.

Kakva je budućnost radija općenito?

Na kraju smo, razgledavajući prostorije radija u kojima se za javljanje uživo u program spremao poznati sarajevski društveno-kulturni djelatnik Gradimir Gojer, razgovarali o budućnosti radija uopće.

„Nisam neki pobornik razmišljanja da će internet preuzeti i radio. Pogledajte koliko mi imamo vozača u BiH. Ljudi su sve više predodređeni putovanju na stanke i onda slušaju radio. Mi nismo kao na zapadu da se većina stvari rješava s pomoću videokonferencije, mi još uvijek putujemo i uvijek razgovaramo oči u oči. Pogledajte samo u Sarajevu koliko je vozila u pokretu, samo oni čine desetke tisuća ljudi koji slušaju radiopostaje“, rekla nam je za kraj gđa Snježana koja vjeruje u budućnost radija uopće, ali i u opstanak i uspješnost Vrhbosne. 

Dugo se na globalnoj razini raspravlja o sudbini pojedinih tradicionalnih medija nakon što su internet i prateći mediji pokorili svijet. Sredinom prošlog stoljeća, kad je televizija nahrupila svom snagom, radio se morao drukčije pozicionirati. Mnogi su mu već tada predviđali propast, ali on je preživio.

Internet je, općenito govoreći, platforma koja je danas svojim sadržajima jednostavno poharala sve klasične medije i gotovo odmah pridobila mlađu generaciju. S druge strane, ljudi srednjih godina ili oni stariji odavno su stekli naviku slušanja radija. Međutim, ona prijateljska toplina „starog dobrog radija“ sve se više gubi, i to upravo u današnjim vremenima kada bi mnogima dobro došla.

Veliko povjerenje slušateljstva u radiopostaje

Još jedna stvar ide u korist radija. Prema određenim istraživanjima, vlada veliko nepovjerenje u medije, osobito tisak i TV, ali radio mnogo bolje „stoji“. Mnogi mu još uvijek vjeruju, i to u velikom postotku (skoro 50%) što je jedan od pravaca u kojem bi se postaje trebale izgrađivati. Pravodobna i istinita informacija izgovorena toplim i ugodnim ljudskim glasom zasigurno je cjenjenija od slova na papiru određenih stranačkih novina ili zvijezda TV ekrana...

Također, danas radio sve više dobiva na značenju kao medij kojim se promovira i ističe osobni „životni stil“: ne slušamo radio samo radi informacija, nego da bismo istaknuli kako smo pripadnici nečega što je veće od nas. Može se reći kako mnogi imaju svoj omiljeni radio, ali nemaju omiljenu TV postaju ili samo jedne novine.

Izlaskom iz analognog okvira danas je radio dostupan i preko digitalne televizije, digitalnog spektra, interneta, mobitela... Zasigurno su to pravci u kojima se treba razmišljati i gdje treba tražiti priliku za pronalazak novog slušateljstva i širenje svojeg kruga djelovanja.

Znak nade u teškim vremenima

„Radiopostaju Vrhbosnu osnovali smo zajedno s Vrhbosanskom nadbiskupijom u ratna vremena: 11. travnja 1993. Bile su to iznimno teške ratne godine. Širila se ratna propaganda i teško je bilo doći do istine i pravih informacija. Vrhbosna je trebala doprinositi točnijim informacijama. S Vrhbosnom smo željeli dati još jedan znak nade, ne samo Hrvatima, nego svim građanima do kojih je dopirala. U onim teškim vremenima kada nije bilo ni struje ni nafte, a ni hrane Radiopostaja Vrhbosna je djelovala i emitirala svoj program. Ona je zamišljena kao građanski, ali i hrvatski i katolički radio otvoren za sve. Puno truda, vremena i novca je uloženo u našu radiopostaju i ponosni smo na nju.

Pozivamo sve slušatelje koji slušaju i cijene Vrhbosnu da ju pomognu materijalno. Preporučam svim vašim čitateljima da nas i dalje slušaju na frekvenciji 90,5 Mhz ili preko interneta na web stranici www.vrhbosna.net“, rekao je mons. Franjo Topić, predsjednik HKD-a Napredak.

Prema podatcima koje smo dobili u Regulatornoj agenciji za komunikacije, u BiH postoje 142 radiopostaje od kojih su 62 javne, a ostale privatne.

SLUŠAJ RADIO VRHBOSNU ODMAH