U samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla na Gorici u
Livnu 18. lipnja održan je Drugi susret svećenika BiH. Na susretu su
sudjelovali svi biskupi BK BiH, dvojica franjevačkih provincijala bosanske i hercegovačke provincije te oko 250
svećenika iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Njima su se priključili: biskup
kotorski mons. Ilija Janjić sa svećenicima te nekoliko grkokatoličkih svećenika
na čelu sa svojim vikarom Mihajlom Stahnekom. Središnji dio skupa bilo je
svečano misno slavlje koje je predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko
kard. Puljić, a propovijedao je biskup banjolučki i predsjednik BK BiH mons. dr. Franjo
Komarica.
Nakon okupljanja i bratske riječi dobrodošlice, susret je započeo molitvom Srednjeg časa koju je predvodio predsjednik Vijeća za kler BK BiH biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić. Prije molitve, pozdrav i riječi dobrodošlice svim biskupima, svećenicima i đakonima uputio je livanjski gvardijan fra Miroslav Ištuk.
Povijesna
lekcija i duhovno obogaćenje
Izrekavši dobrodošlicu, poželio je da se iskoristi
milosni trenutak za duhovno obogaćivanje te ukratko iznio podatke o crkvi i
samostanu u kojem se skup održava. „Spaljivanjem posljednje starohrvatske
crkvice sv. Petra u Rapovinama kod Livna 1686., katolici na ovim prostorima
ostali su bez crkve. Nakon punih 147 godina, 1833., fra Lovro Karaula čiji se posmrtni ostatci nalaze u sarkofagu ispod
kora, kupuje na Gorici zemljište s kućicom zvanom 'Kula'. Dvadesetak godina
poslije započinju radovi na izgradnji crkve i samostana uz nju. Od 1906., uz
manje nadopune i renoviranja, crkva je ovakva kakvu ju vidite, i nedjeljom u 10
sati skoro popunjena vjernicima“, istaknuo je fra Miroslav.
Pred kraj svojega izlaganja, livanjski gvardijan je
naglasio kako se u crkvi nalazi i sarkofag s posmrtnim ostatcima biskupa,
apostolskog vikara fra Augustina
Miletića čija se 250. godišnjica rođenja i 200. godišnjica apostolskog
vikarstva u Bosni ove godine obilježava.
Potom je profesor na Franjevačkoj teologiji u
Nedžarićima u Sarajevu dr. fra Anto
Popović održao predavanje koje se odnosilo na temu svećeništva pod trima
vidovima: svećeničkim identitetom, proročkom službom i nemiješanjem u negotia saecularia.
Svoje izlaganje utemeljio je na dokumentu: Direktorij za službu i život prezbiterâ,
koji je 1994. izdala Kongregacija za kler.
Sažeto je govorio o kristološkoj dimenziji
prezbiterova identiteta te ukazao na svećeničko zajedništvo, prijateljstvo i
bratstvo. Naglasio je da se duhovni život prezbitera posebno temelji na Riječi
i sakramentima, osobito na euharistiji.
Potom je temeljito predstavio sva tri poglavlja Direktorija u kojem je prvo posvećeno
identitetu prezbitera; drugo govori o svećeničkoj duhovnosti s osobitim
naglaskom na važnosti molitve u svećeničkom životu te pastirskoj ljubavi,
sakramentima, celibatu i duhu siromaštva; i treće koje je posvećeno trajnoj,
sustavnoj i cjelovitoj svećeničkoj izgradnji.
U dobro pripremljenom predavanju nazočni svećenici su
imali prigodu saslušati temeljitu raščlambu Direktorija
kojeg je izdala Kongregacija za kler te usporedbu prijevoda s engleskog na
hrvatski.
Razmišljanje o vjernosti
Pripravu za sakrament pomirenja predvodio provincijal
Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Miljenko Šteko. Poticajne misli za
ispit savjesti utemeljio je na razmišljanju o vjernosti.
Nabrajajući razne vrste i oznake vjernosti, poseban je
naglasak stavio na evanđeosku vjernost ističući da u toj vjernosti žive brojni
svećenici.
„Sveti Duh izvlači iz evanđeoskih dubina ovih ljudi
obnovljene i rastuće odgovore vezane za vjernost. Oni nisu savršeni jer također
imaju mane i slabosti. Međutim, radi se o ljudima koji svaki dan uvijek nanovo
žele započinjati (...) Mole intenzivno i dugo. Traže vjerska povlačenja.
Obraćaju se vjernicima s poštovanjem, s nježnošću, jer su svjesni da se
Gospodin preko njih susreće s ljudima“, kazao je fra Miljenko naglasivši da se
velika vjernost prožima s malim svakodnevnim vjernostima koje čine da srce bude
svježe i pitomo.
Nakon dvaju predavanja uslijedila je molitva krunice
koju su predvodili franjevački novaci na Gorici u Livnu, a svećenici su
pristupali sakramentu ispovijedi.
U kakvoj vjeri mi sami živimo?
Potom je uslijedio središnji događaj dana -
koncelebrirano sv. misno slavlje biskupa i svećenika koji djeluju u Crkvi u
Hrvata.
U uvodnoj riječi, kardinal Puljić je podsjetio na misli pape Franje upućene na svetkovinu
Duhova, 19. svibnja, članovima pokreta, novih zajednica, udruga i ostalih
laičkih skupina kada je naglasio da Duh Sveti uvijek ponovno stvara jedinstvo u
Crkvi, potičući ih da sa sobom uvijek nose snagu evanđelja i da uskrsli Gospodin
uvijek bude s njima.
Budući da se susret svećenika događao na teritoriju
Banjolučke biskupije, biskup Komarica je uputio prigodnu homiliju.
Podsjetio je kako se nalazimo u godini vjerničkog i
nacionalnog obilježavanja, komemoriranja više različitih događaja iz osobnog,
crkvenog i narodnog života, te da svećenici ovim bratskim okupljanjem oko
Krista svi zajedno pokazuju svoju vjerodostojnost kao kršćanski vjernici,
pripadnici svojega naroda i ove zemlje, i kao posebno određeni pojedinci koje
su opunomoćili Krist i Njegova Crkva.
„Kao članovi Kristove Crkve, koji smo zaduženi vjeru Crkve
u Isusa Krista propovijedati drugima, i samo se trebamo i moramo pitati, i to
iskreno i radikalno, a i drugi nas to pitaju, u kakvoj vjeri mi sami živimo
imajući na umu naše osobne, slične i još više različite subjektivne i
objektivne okolnosti života i djelovanja“, kazao je biskup Komarica ističući da
se od svakog svećenika očekuje da je temeljito ušao u bogatstvo Kristova
otkupiteljskog djela sadržanog u Njegovoj Crkvi, te da Crkva to bogatstvo ima
zadatak i danas nuditi i našim suvremenicima.
Rekavši kako je poznato da se cijela Crkva, kao mistično
Tijelo Kristovo, danas osjeća od Krista pozvanom i poslanom nastavljati Njegovo
poslanje u snazi Duha Svetoga, napomenuo je da svaki od svećenika ima udjela u
najširem i sveopćem poslanju prema svim narodima.
Ističući potom sličnost između svećenika i proroka
Jeremije, za čije je poslanje kazao kako predstavlja odgovor na upit svakog
čovjeka o njegovu podrijetlu, podsjetio je da Jeremija tvrdi da Bog Stvoritelj
života i Gospodar vremena i događaja jest izvor osobnog života i poslanja.
Naglasivši da životna praksa sadašnjih i ranijih naraštaja
svećenika pokazuje da svijest tereta Svetoga reda može uplašiti, pa i slomiti
krhko ljudsko biće, ukoliko vjera u apsolutno sigurnu Božju vjernost i pomoć
dođe u pitanje.
Biskup Komarica se potom osvrnuo na pojam ljubaznosti. „Neljubazan
kršćanin, a pogotovu svećenik bez ljubavi prema bratu svećeniku i prema svakom
čovjeku, živi izvan realnosti kršćanske vjere, pa tako i izvan ispravnog i
vjerodostojnog kršćanskog i svećeničkog života“, rekao je banjolučki biskup te
ustanovio da je ovaj susret prigoda da se ispita savjest, osobito kad se govori
o međusobnim odnosima.
Podsjetio ih je i na riječi priznanja koje je bl. papa Ivan
Pavao II. uputio svećenicima za vrijeme svojega pohoda u Sarajevo 12. travnja
1997., te je ustvrdio kako te riječi ujedno predstavljaju obodrenje i obvezu nastaviti
ustrajavati u vjerodostojnom, svjedočkom načinu života i apostolskoga
djelovanja.
„Zahvaljujem vam za vaše svakodnevno otvaranje poticajima
Kristova Duha i na vašoj spremnosti da mu služite u služenju braći ljudima.
Potičem vas da nastavimo svi još tješnje zajedno s Kristom i međusobno
djelovati na izgradnji Kristova kraljevstva i u proslavljanju Kristova imena –
na području cijele naše zemlje, među našim sunarodnjacima, ali i među drugim
ljudima koji trebaju Krista“, rekao je biskup Komarica koji je na kraju pozvao
na zajedničku molitvu.
Obnova obećanja danih na ređenju
Nakon homilije, svećenici su obnovili obećanja koja su dali
na ređenju; da će, pod vodstvom Duha Svetoga, neprestano vršiti svetu službu
svećeništva kao prezbiteri, i kao čestiti suradnici biskupskoga reda brinuti se
za Božje stado; da će pobožno i vjerno po predaji Crkve slaviti Kristova
otajstva na hvalu Božju i posvećenje kršćanskoga naroda; da će dostojno i mudro
obavljati službu riječi propovijedajući evanđelje i izlažući katoličku vjeru te
da će se danomice sve tješnje povezivati s Kristom, vrhovnim svećenikom, koji
je Ocu prinio sebe kao čistu žrtvu, te se s njime posvećivati za spasenje
ljudi.
Na kraju euharistijskoga slavlja, savjetnik Apostolske
nuncijature u BiH mons. Joseph Arshad
pročitao je poruku apostolskog nuncija u BiH nadbiskupa Luigija Pezzuta koji nije mogao nazočiti skupu.
„Svećenici, u svim okolnostima, i sa svim što im je u
njihovu ministeriju povjereno, uvijek su u stanju 'služenja pastoralu'; oni su,
drugim riječima, uvijek 'u brizi za duše'. Dakle, uvijek i posvuda, čak i u
njihovoj 'privatnosti', svjedoci su i učitelji vjere. Stoga, u taj horizont
smještene su sve svećenikove akcije u kojima Crkva, u ime Krista Gospodina,
čini da do svih ljudi dođe spasenje koje je učinio Isus“, stoji, između
ostaloga, u poruci nuncija Pezzuta koju je pročitao mons. Arshad, a prevodio mons. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u
BiH.
Za vrijeme sv. mise, asistencijom je ravnao profesor na
Franjevačkoj teologiji dr. fra Danimir
Pezer, a liturgijsko pjevanje animirao je zbor Franjevačke teologije iz
Sarajeva Fra Nenad Dujić pod
ravnanjem fra Emanuela Josića.
Nakon mise svećenici su pohodili muzej i galeriju koji se
nalaze pored franjevačkog samostana, a susret je završen zajedničkim objedom i
druženjem.
Nema komentara:
Objavi komentar