Uskrsnuće Isusa Krista na filmskome platnu

Možda postoje različita mišljenja i studije o tomu koja je knjiga u povijesti najprodavanija i najčitanija, ali zasigurno nema sumnje kako su Biblija i njezini pojedini dijelovi najekraniziraniji bestseleri u povijesti. Nije teško izračunati da je lik Isusa Krista u stotinjak godina, koliko postoji filmska umjetnost, nekoliko puta više prikazan na velikom i malom ekranu od, recimo, Jamesa Bonda koji slovi za jednog od najdugovječnijih na filmskome platnu. To i nije čudno kada se shvati kako su evanđelja i dijelovi Biblije od samih početaka bili iznimno privlačni za scenariste, redatelje i naravno filmsku publiku. Iako je božićno vrijeme mnogo popularnije za prikazivanje filmova s religioznim tematikama, ovdje donosimo prikaz najboljih, najčešćih, ali, nažalost, i najuvrjedljivijih filmova koji se na televiziji mogu vidjeti u uskrsnome vremenu.

 

Iako je riječ o različitim područjima ljudskoga života, religija i umjetnost su se kroz cijelu povijest čovječanstva dodirivale, ispreplitale, prožimale, ali i sukobljavale. Inspirirani religijom i religijskim temama, brojni su umjetnici stvarali veličanstvena djela u arhitekturi, glazbi, slikarstvu, književnosti... S druge strane, religija se često koristila umjetničkim dostignućima kako bi puku pojednostavila i prenijela sadržaje.

Sve ono što važi za odnos religije i umjetnosti općenito može se primijeniti na film: uska veza s filmom od samog početka do gotovo trenutačne napetosti zbog ponekad iskrivljene interpretacije biblijskih tekstova.

Konfrontacije, napetosti i nemogućnost prikaza duhovnosti

U više od 100 godina filmske umjetnosti pojavilo se mnoštvo filmova o Isusu i njegovu životu i uskrsnuću, od nijemih filmova, zvučnih, crno-bijelih, u boji, do dokumentarnih filmova koji s različitih znanstvenih aspekata pokušavaju doprijeti do svoje publike.

Budući da su se vremenom filmski djelatnici počeli koristiti nebiblijskim i nekanoniziranim izvorima, kao što su apokrifni spisi, te legendama oko Kristova života i uskrsnuća, filmovi o Isusu su često stavljani na stupove srama, zabranjivani ili jednostavno ignorirani. Problem koji su imali redatelji i scenaristi koji su htjeli doslovce prenijeti ono što piše u Bibliji, odnosilo se i na predstavljanje Isusove ljudske i božanske osobe. Čak i naslovi koji dosljedno prate Bibliju, odlikuju se profanošću te zapostavljaju duhovnost. Naravno, mnogo je lakše opisati ljudsku stranu Isusova života, nego posegnuti za bogatom duhovnom poukom i spiritualnom dimenzijom koja se teško može prikazati na platnu, pogotovu kada smo upoznati s negativnom prošlošću pojedinih glumaca i ostalih filmskih djelatnika.

Tri središnje teme Isusova života i uskrsnuća na filmu

Filmovi o Isusu i njegovu uskrsnuću nisu ni sadržajno ni umjetnički izjednačeni po svojoj vrijednosti. Međutim, analizirajući najpoznatije naslove iz filmske umjetnosti koji se dotiču Isusova života i uskrsnuća, može se cijela filmska umjetnost podijeliti na tri središnje teme.

-         Prva tema je izravno i dosljedno prikazivanje Isusova života prema evanđeljima;

-    Druga tema je vjerno prikazivanje života Isusa Krista s pomoću povijesnih ili izmišljenih osoba, u takvim filmovima Isus je samo „sporedni“ filmski lik koji svojim djelovanjem utiče na središnje likove;

-    Treća tema je najkontroverznija i tiče se Isusova „posuvremenjivanja“, odnosno izvlačenja Isusa kao čovjeka i Boga iz konteksta Svete zemlje rimskoga doba i postavljanje u suvremeni aspekt. Takvi filmovi su obično drame, mjuzikli, komedije i rock drame, ili spadaju u alternativne žanrove koji postavljaju pitanja što bi bilo da se dogodilo drukčije nego što nam Biblija govori.

Prikaz Isusa u nijemome filmu

Sedma umjetnost nije proslavila ni deseti rođendan kad je francuska filmska škola iznjedrila seriju kratkih filmova Život i muka Isusa Krista (1902 .- 1905.), ilustrirajući scene iz evanđelja. Film se tu naslonio na slikarstvo i najavio buduća uprizorenja Kristova života. U 13 prizora ovaj film od 14 minuta je predočio Isusov život, od poklona mudraca do uskrsnuća.

U filmu Nesnošljivost iz SAD-a (1916.) u skoro 200 minuta prikazuju se četiri usporedne priče od kojih je jedna progon Isusa u organizaciji farizeja. Ovaj monumentalni film danas spada u temelje filmske umjetnosti i nezaobilazno je štivo na fakultetima za režiju.

U prvoj verziji popularnog romana Ben Hur (1924. - 1926.), Isusov život i uskrsnuće se prikazuje iz perspektive prijateljstva jednog Židova i rimskog satnika. Isus se tu kratko pojavljuje, ali njegov utjecaj je neizmjeran.

Kralj kraljeva (1927.) je film koji predstavlja vrhunac razdoblja nijemih naslova. Spektakularan film opisuje životni put Isusa Krista do uskrsnuća.

Danas se ovi naslovi rijetko mogu vidjeti na TV-u, a puštaju ih samo kinoteke te specijalizirana umjetnička kina u svijetu.

Zvučni film i vrijeme spektakla

Pojavom zvučnih filmova i boje na platnu, došlo je do pravog booma religioznih filmova koji su postajali sve skuplji i masovniji.

Prvi film s te liste je francuski Križ s Golgote iz 1935. koji se bavi Isusovim životom od ulaska u Jeruzalem na Cvjetnicu do Uzašašća. Za dijalog su uporabljeni isključivo tekstovi iz evanđelja, međutim misterij muke nije dotaknut na pravi način, što je boljka većine filmova ove tematike. Baraba – čovjek u tami je švedski film iz 1953. koji je duboko religiozno i umjetničko uspjelo ostvarenje. Razbojnik, koji je oslobođen na zahtjev svjetine nakon svih događaja i smrti Krista na križu, je u potrazi za Božjom objavom. Tunika (1953.) je američki naslov koji govori o legendarnom obraćenju rimskog tribuna i sudbini Isusove odjeće nakon razapinjanja. Iako je riječ o filmski uspješnom djelu, ipak je to naslov koji također nije dovoljno iskoristio duhovnu vrijednost sadržaja radnje. Ben Hur iz 1959. je zasigurno jedan od najpoznatijih naslova o Kristu, iako se On ne pojavljuje mnogo u filmu. Nova verzija filma je nadišla sve do tada snimljene naslove. Veličanstvena scena utrke između dva nekadašnja prijatelja, Židova princa Bena Hura i njegova suparnika Mesale, spada u klasike filmske umjetnosti. Međutim, efekti koji nisu do tada viđeni na filmskome platnu, 50 000 statista i milijun filmskih sprava je u drugi plan potisnulo Ben Hurovo obraćenje koje proizlazi iz njegova susreta s Isusom. Ozdravljenje gubavaca nakon Kristove smrti spada među emotivno najmoćnije scene koje su viđene filmu.

Kralj kraljeva, naslov iz 1960., je američki film u kojem je autor želio učiniti Isusov život temom jednog pobudnog i živopisnog filma koji, nažalost, nema duhovnu dimenziju. Film spašava glumac koji je utjelovio Isusa svojom izvrsnom glumom, ali i fizionomijski te gestama. Dva talijanska filma - Poncije Pilat i Baraba, koji su obilježili 1961., pripadaju drugoj skupini ekranizacija Isusova života s pomoću života drugih osoba. Iako oba filma ne dosežu umjetničke visine na zadovoljavajući način, ipak iz njih mnogo saznajemo o svijetu u kojem je živio Isus, kao i političkim odnosima unutar Rimskoga carstva. Također, saznajemo kako je Poncije Pilat zapravo bio loš upravitelj jedne provincije. Zanimljivo je spomenuti kako Isusa i Judu igra isti glumac, što je bilo svojevrsnim šokom za gledateljstvo. Najveća povijest svih vremena iz 1963. je američki film koji u drugi plan stavlja spektakl. Naslov dostojanstveno prikazuje Isusov život, a glavni glumac May von Sydow na „europski“ način suzdržano s mnogo senzibiliteta glumi Krista. Isus Krist superzvijezda, američki film iz 1973., spada u tzv. treću skupinu naslova o Kristu. Često osporavan s glazbenim kičem i pretjerivanjem, ovaj naslov opisuje političke aspekte Kristovih propovijedi, vremena u kojem je živio, te nekoliko posljednjih dana njegova života. Radnju filma je teško opisati: mjuzikl se mora pogledati da bi se shvatio. Mesija, francuski film iz 1975., vjerno reproducira Isusov odnos prema četvorici evanđelista, najavljuje dolazak kraljevstva Božjeg i govori o Isusovu nauku ljubavi koji se oštro razlikuje od interesa svjetovnih vladara. Film više djeluje na razum nego na srce, ali upravo time postiže svoj golemi uspjeh jer je emocionalna strana uvjerljiva. Isus iz Nazareta, talijanski naslov iz 1976., u četiri i pol sata uprizoruje život, muku i smrt Isusa Krista najvećim dijelom prema Ivanovu evanđelju, ali s nekim izmišljenim dijalozima. Film Franca Zeffirellija je, unatoč određenim manjkavostima, vrijedan spomena, a spada među najprikazivanije filmove na satima vjeronauka diljem kršćanskoga svijeta. Najčešći je i najpoželjniji „gost“ TV ekrana u uskrsnome vremenu.

Isus, američki naslov iz 1979., vizualno perfektno prezentira Kristov život prema Lukinu evanđelju. Autentični i detaljni prikaz povijesnih okolnosti, nažalost, promašuje duh evanđelja.

Depresivne osamdesete i učestala blasfemija

Dolaskom osamdesetih godina 20. Stoljeća, filmovi o Isusu polako prelaze u treću skupinu naslova koji postaju blasfemični. Tako imamo komični i uvrjedljivi britanski naslov Brianov život Monty Pytonovaca (1979.), francuski Marija i Josip (1984.), američki Posljednje Kristovo iskušenje te kanadski naslov Isus iz Montrela (1989.). Filmovi s mnoštvom sablažnjavajućih elemenata, autorskih intervencija na biblijskim tekstovima, samovoljom uporabe kršćanskih simbola, bestidnosti te protivljenjem Kristovoj spasiteljskoj pouci i nauku, predstavljaju kolaž redateljskih i scenarističkih iživljavanja nad Biblijom, Kristom i vjerničkom publikom. Filmovi su, nažalost, česti na javnim televizijskim servisima i bez imalo predkritike se puštaju u eter. Ove naslove trebaju pogledati samo ljubitelji filma, te oni koji žele biti „filmski potkovani“.

Filmsku glavnotokovsku povijest koja govori o Kristovu životu i uskrsnuću u posljednjih 20 godina „spašavaju“ dva naslova. Riječ je o francuskom naslovu Marija iz Nazareta (1994.) koji prikazuje život Isusove majke od navještenja do predvečerja Isusova uskrsnuća. Istodobno možemo vidjeti Kristov život iz perspektive njegove majke. Djelo je usko u svezi s biblijskom predajom, ali ima određenih dijelova koji su slobodno oblikovani. Drugi film je Pasija (2004.) Mela Gibsona koji govori o posljednjim Isusovim satima i razapinjanju. Često osporavan, film na realističan način opisuje Kristovo razapinjanje i smrt, te uskrsnuće. 

Isusa Krista smo upoznali preko ultimativnog medija Biblije. Kasnije su se svetim spisima pridružili razni umjetnici tijekom povijesti koji su običnom svijetu pokušali približiti lik i djelo Bogočovjeka.

U posljednjih stotinu godina filmska umjetnost na više ili manje uspješan način želi govoriti o toj uvijek zanimljivoj Osobi. Filmovi o Kristu, svaki na svoj način, potvrđuju činjenicu kako je Isus iz Nazareta i njegov život kroz povijest, kao i danas još uvijek zanimljiva tema za milijune ljudi diljem svijeta. Često umjetničko portretiranje Krista upućuje na aktualnost njegovih poruka u suvremenome svijetu. Filmovi o Isusu danas, kao i ostali oblici umjetnosti koji se bave pitanjima transcendentnosti kao što su slikarstvo, kiparstvo, arhitektura i glazba, pokazuju kako će posljednja ljudska pitanja dobiti konačni odgovor u eshatonu, a vjera u uskrsloga Krista je „veće neko imanje onoga čemu se nadamo“.  

 

Koliko je snimljeno filmova na biblijsku tematiku?

Ako na popularnoj internetskoj bazi podataka za filmove IMDb.com ukucate Kristovo ime, samo na engleskom dobit ćete više od 200 naslova. Približno isti broj ćete dobiti ako ukucate imena Djevice Marije i Biblije. Ako tom broju pridodamo pojedinačne naslove koji se tiču života pojedinih svetaca, biblijskih događaja kao i filmova religioznih tematika, kao i TV produkcije te serija, kao i filmove koji nisu snimani na engleskom, možemo govoriti o brojci od skoro 5 000 naslova.