Dylan Dog 61 Gospodar muva

Božićno vrijeme je pravi momenat da se počastite skromnim darovima. Budući kako je distribucija stripova izdavačke kuće Veseli četvrtak totalno zakazala za teritorij Kantona Sarajevo odlučio sam naručiti nekoliko posljednjih brojeva Dylan Doga na stranicama online striparnice Hogar caffe iz Travnika.
Čim su stripovi došli, baš na Božić, pročitao sam prvi broj Gospodar muva.
Radnja je jednostavna:

Profesor Skinner, vrsni kemičar, predstavlja strah i trepet na fakultetu. Svi ga se plaše, studenti i kolege. Zato je i dobio nadimak Belzebub. Kada se na fakultetu dogodi serija ubojstava, Belzebub postaje jedan od osumnjičenih...

Nije to onaj stari Dylan koji smo mogli čitati s kraja osamdesetih... ovo je nešto novo... detektiv Dylan koji generički rješava brojne slučajeve koje zaboravimo za dva tri dana ( ili sata)...Iskreno ne mogu se sjetiti nijedne priče u proteklih desetak ili više brojeva... Gdje je Smrt s početka serijala? Gdje su zombiji? Gdje je pitanje ko smo i gdje idemo? Što je čovjek? i tome slično...
Naravno ništa od toga... riječ je o brojevima koji su iscrpili sve kreativne ćelije sadašnjih scenarista...
Ipak novi broj odskače od većine njemu sličnih... na čudan način opisuje akademsku zajednicu, probleme plagijata, krađe znanstvenih radova, odnose među kolegama i profesorska maltretiranja.
Ovo posljednje smo vjerojatno svi osjetili na svojim leđima...
Rješenje problema je jednostavno... iako se na prvi momenat pitamo što je u pitanju... tu je jedan mali tvist i to je to... još jedan Dylan Dog u nizu... odoh se ja baciti na klasike brojeve 1-60 redovne serije

The Da Vinci Code (2006)

Prije svega moram priznati nekoliko stvari. Knjigu nisam čitao niti imam namjeru išta od Browna listati. Smatram da te knjige nemaju nikakve umjetničke vrijednosti. Druga stvar, mislio sam da je film izašao prije 3-4 godine, joj kako vrijeme leti... izašao je 2006. tako davno a ja još uvijek imam neki fuš DVD koji je zapravo divx loše kvalitete pretvoren u DVD.
Film je zabavan, napet i nema praznog toka. Odmah kreće akcija i tako je do kraja filma. Počeo sam ga gledati kasno navečer s namjerom da nastavim sutra ali nije mi dao da se odvojim od ekrana
To je jedina pozitivna stvar. Sve ostalo je bezveze. Od pretjerivanja u glumi do glupih dijaloga u kojima se svakome u publici mora objasniti i najmanja stvar... ništa ne smije ostati nejasno...
Radnju vjerovatno svi znate...Isusovi potomci, templari, Opus Dei...
Zanimljivo za pogledati jednom... i zaboraviti... ali uživao sam
Evo nekoliko fotografija iz filma

Dead snow (2009)

Jedan zanimljiv film za ove zimske dane. Nije dosadan i glup kao dosta naslova slične tematike u posljednje vrijeme. Nekoliko prijatelja ide na odmor u zabačenu kolibu (zvuči poznato?) ali u tom rejonu je mnogo mrtvih nacista oživjelo...počinje spektakl sa zombijima u naci uniformama. Omjer liptanja krvi, komedije i "normalne" radnje je super uštiman...preporuka za sve ljubitelje podžanra... ostali keep away

Evo malo frejmova iz filma

Seven Days (2010) - Les 7 jours du talion Film o osveti

Ovih dana sam pogledao odličan film o osveti. Radnja je jednostavna...Bračnom paru pedofil siluje i ubije djevojčicu. Otac i majka tuguju dok policija ne uhvati počinioca, a onda otac preuzima stvar u svoje ruke... otima pedofila, odvodi ga na selo i počinje mučiti.

Vječita tema osvete... isplati li se, za i protiv...
Zanimljiv film... iako traje skoro dva sata sa veoma sporom radnjom nije nimalo dosadan...
Tople preporuke ako niste gadljivi

Scema iz filma s početka mučenja

Silovana i ubijena djevojčica

Seksualno nasilje je očito

Planetarni fenomen najavljivanja kraja svijeta

Bliži se famozni 21.12.2012.
Napisao sam prigodni tekst... možda bude zanimljivo za budućnost ali i prošlost...


Kroz ljudsku povijest uvijek su postojali ljudi, datumi, godine i događaji koji su najavljivali dolazak smaka svijeta. Bilo da je riječ o okruglim datumima, poranavnjima nebeskih tijela, zanimljivim godišnjicama, specifičnim matematičkim rješenjima totalne propasti svijeta još nije bilo. Ipak, posljednjih mjeseci, više nego uobičajeno, većina medija je prepravljena vijestima i najavama skorašnjeg kraja svijeta. 
Baš kada smo se oporavili od najava propasti svijeta i „preživjeli“ 21. svibanj 2011. za kada je bio zakazan smak svijeta svjetska medijska mašinerija je učestalo godinu i pol najavljivala novi/stari datum propasti planete za 21. prosinca 2012. kada završava majanski kalendar. 

Dok trgovci opreme za kataklizmička vremena trljaju rukama mnogi se pitaju je li uopće moguće predvidjeti jedan takav događaj?
 

Biblija ne poznaje pretkazivanje kraja svijeta

Tisućama godina kroz povijest ljudi su razmišljalji o onom posljednjem, što slijedi na kraju svijeta kakvoga poznajemo. Biblijsko-kršćanska objava ljudsku povijest vidi kao proces, ili bolje reći tijek vremena, koji naravno ima svoj početak i svoj kraj.

Stoga, razmišljanje o kraju svijeta ne treba biti samo sebi svrhom niti izraz puke znatiželje. Ono treba izvirati iz sadašnjosti i imati za cilj oblikovati bolju budućnost. Upravo zato Biblija ne poznaje pretkazivanje točnoga vremena kraja svijeta. Bibličari nedvojbeno i jasno odbijaju takvu znatiželju i naglašavaju kako je to nemoguće. 

Biblijski govor o kraju svijeta ima drugačiji smisao. Nije bitno 'kada' će biti nego 'što' će biti te na koji način to oblikuje našu sadašnjost.

Jasno je kako ne možemo ostati totalno imuni susrećući se svakodnevno s literaturom, filmovima i vijestima koje opisuju kraj svijeta. Razmišljajući o tome možemo izaći na krivi put nastojanja dešifriranja biblijske simbole.

Od toga nema mnogo koristi. Kako bismo razumjeli poruku spomenutih tekstova potrebno je imati na umu vrijeme nastanka biblijskih knjiga. Svetopisamske knjige nastaju u konkretnim životnim okolnostima izraelskog naroda, a razaranje cijelog svijeta moguće je shvatiti tek uz  kontekst nastanka tih tekstova.

Dakle, govoriti o konkretnim datumima smaka svijeta je nemoguće. To i piše između ostalog u Evanđelju po Marku 13, 32: „A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac“.

Fenomen 2012.

Budući kako u Bibliji nema konkretnih dokaza o datumu kraja svijeta, špekulanti, samozvani proroci i ljudi željni publiciteta su se okrenuli pojedinim biblijskim citatima istrgnutim iz konteksta, matematičkim rješenjima biblijskih brojeva, kozmičkim anomalijama i arheologiji...

Tako je oko iskopane kamene gromade u blizini grada Meksika koju su Maje isklesali prije skoro 1.700 godina razvijen kult kalendara koji najavljuje propast svijeta krajem 2012.

Laž ponovljena tisuću puta postaje istina, a zaboravivši kontekst u kojem je taj kalendar u kamenu isklesan određeni krug ljudi je počeo vjerovati, a taj trend su povećali filmovi i kvaziliteratura.

Fenomen 2012. obuhvaća niz uvjerenja po kojima se kataklizmički ili transformativni događaji trebaju dogoditi u prosincu 2012. Osim što je u posljednjem mjesecu 2012. pao zadnji nadnevka 5.125 godina dugog ciklusa majanskog kalendara najavljeni su i sunčeve oluje i raznorazne prirodne katastrofe diljem svijeta koje bi trebale uništiti čovječanstvo ili znatno smanjiti brojnost ljudi.

Također su se za 2012. predvidjele i transformacija ljudske svijesti i astrološki događaji (prelazak iz doba riba u doba vodenjaka). O 2012. se govorilo i kao o godini susreta s vanzemaljcima ili njihovog napada na Zemlju, godini obrtanja Zemljinih polova (slabljenje magnetskog polja) i godini uništenja supernovom, pa čak i umjetnom crnom rupom.

Što je zapravo istina? Konkretni majanski kalendar govori o životu i bitkama jednog vladara i spominje dan 23. prosinca 2012. kao početak novog ciklusa, nikako kraja svijeta. Tekuća godina je na izmaku. Vanzemaljci nisu došli, magnetni polovi su ostali na svom mjestu, a zemljotresi i tsunamiji nisu uništili život na planetu.

Sulude ideje o predviđanju kraja svijeta

Nije samo moderni čovjek žrtva razmišljanja o smaku svijeta. Ni naši pretci nisu bili imuni na nelogično vjerovanje u kataklizme. Tijekom povijesti bilo je zanimljivih događanja u vezi s vjerovanjem o propasti svijeta.

Neki Rimljani su vjerovali kako će njihov grad biti uništen u 120. godini svoga osnutka. Jedna židovska sekta je borbu Rimljana i Židova 70. kada je uništen hram vidjela kao kraj svijeta. Za vrijeme ranog srednjeg vjeka mnogi su vjerovali u skori kraj svijeta i drugi dolazak Isusa Krista, među njima su bili i neki svetci.

U srednjovjekovnoj Europi se proširila panika uslijed približavanja okrugle godine 1000., jer se vjerovalo da će tada nastupiti sudnji dan, ali kao što znamo ništa se nije dogodilo, također je bilo predviđanja o kraju svijeta 1.000 godina nakon Isusovog uskrsnuća.

Za vrijeme izbijanja pandemije Crne smrti 1348. koja je usmrtila veliki dio stanovništva Starog kontinenta nastala je panika i uvjerenje suvremenika kako je započeo smak svijeta.

U povijesti su zabilježeni pokušaji samih teologa (npr. Johannes Stöffler) koji su pomoću matematičkih formula tumačili navodna skrivena značenja Biblije. Njihova izračunavanja se nisu obistinila, a zbog apokaliptičnih prognoza mnogi su i sudski procesuirani jer su zbog njihovih predviđanja ljudi prodavali imanja ili izvršavali samoubijstva...

William Miller, američki baptistički propovjednik i osnivač milerizma zaključio je, na osnovi proučavanja Svetog pisma, kako će drugi Kristov dolazak biti 1834., no ni njegovo se proročanstvo nije ispunilo. Charles Taze Russell, jedan od osnivača Jehovinih svjedoka i izdavač Kule stražara vjeovao je da će kraj svijeta nastupiti 1914., no i on se prevario. To nije obeshrabrilo njegove sljedbenike koji su tražili nove godine za kraj svijeta, 1918., 1920., 1925., 1941., 1957., 1984. i 1994.... 

Svijet je i danas na svom mjestu.

Osoba za koju zasigurno svi znaju, Nostradamus. Oo je ostavio brojne tekstove za sobom. Proučavajući njegove spise neki su autori zaključili kako će do smaka svijeta doći 1999., no ni tada se nije ništa dogodilo. I danas su aktualna neka Nostradamusova proročanstva za daleku budućnost.

Svako vrijeme ima svoje breme. Jedan od današnjih problema čovječanstva je u tome što se putem medija glas šarlatana čuje jače od glasa razuma, znanosti i struke. Tako obični čovjek biva zatrpan raznovrsnim informacijama na koje ne može uvijek biti imun. Jedno je jasno. Kroz povijest je bilo više stotina pokušaja da se odredi datum smaka svijeta (i bit će ih još), međutim do sada nijedan nije ostvaren jer kao što piše u Markovom evanđelju taj čas ni anđeli ni Sin ne znaju.

Najčešći scenariji propasti svijeta

Među scenarijima kraja svijeta koje spominju suvremene znanosti i umjetnost, posebno filmska, najšečće su: pandemija smrtonosne bolesti, udar asteroida u Zemlju, tsunami, supervulkan, pobuna robota, genetske mutacije,ustanak mrtvih, nuklearni rat, neplodnost, invazija vanzemaljaca, sudar s misterioznim desetim planetom...

Što je apokalipsa?

Kraj svijeta (smak svijeta) ili apokalipsa (starogrčki otkriće) označava tematski specifičan dio religiozne literature u kojoj je sudnji dan u središtu pozornosti. Proročki i vizionarski, apokalipsa najavljuje katastrofe koje dovode do "kraja povijesti" i dolazak Božjeg kraljevstva. Pojam apokalipse u užem smislu, odnosi se na grčki naziv posljednje knjige Novoga zavjeta, Otkrivenje. Osim kod raznih kršćanskih zajednica i sveti spisi drugih velikih vjerskih zajednica sadrže vizije povezane s krajem svijeta.

Đakonsko ređenje šestorice bogoslova Vrhbosanske nadbiskupije

U vjernicima ispunjenoj sarajevskoj prvostolnici Presvetog Srca Isusova na Prvu nedjelju došašća, 2. prosinca, tijekom svečanog euharistijskog slavlja vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić zaredio je šestoricu bogoslova za đakone Vrhbosanske nadbiskupije. Uz kardinala koncelebriralo je četrdesetak svećenika među kojima su bili poglavari i profesori Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa koji su odgajali i učili novozaređene đakone.

 

Na početku sv. mise kardinal Puljić je pozdravio obitelji i rodbinu ređenika te župne zajednice iz kojih ređenici dolaze. Pozdrav je uputio i redovnicama te bogoslovima Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater iz Vogošće te sjemeništarcima iz Nadbiskupskog sjemeništa Petar Barbarić u Travniku i svim ostalim vjernicima u katedrali.

Svako je zvanje izmoljeno

Prema predviđenim liturgijskim pravilima, nakon što je nedavno zaređeni đakon Banjolučke biskupije vlč. Marko Stojčić otpjevao misni evanđeoski odlomak, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Marko Zubak predstavio je kardinalu Puljiću šestoricu bogoslova – kandidata za ređenje i zamolio za podjelu reda đakonata. 

U prigodnoj homiliji kardinal Puljić je pojasnio da novi đakoni svetim ređenjem postaju biskupovi suradnici, ali i služitelji oltara i evanđelja.

„Svjesni smo da je svako zvanje izmoljeno i da je ono dar. Zato danas želimo reći: hvala svima koji su molili i izmolili ova zvanja. Hvala vama, roditelji, koji ste ih na ovaj svijet donijeli. Siguran sam da ih niste samo pustili u svijet nego da ste ih srcem i vjerom pratili da rastu, zriju i ostvare se u životu. Potrebni su nam istinski molitelji koji će nam izmoliti da Gospodar žetve pošalje radnika u žetvu svoju – radnika koji će oduševljeno hoditi za Kristom“, kazao je kardinal Puljić pozivajući sve da ne prestanu s molitvama za duhovna zvanja.

Posvijestio je također koliko je važno imati pastira u svojoj sredini; svećenika koji će naviještati, hraniti vjernike riječju Božjom i tijelom Kristovim. 

U drugom dijelu svoje propovijedi vrhbosanski nadbiskup se obratio ređenicima koji su krenuli putem svećeništva ističući kako je važno da vrijeme – koje tako brzo prolazi – bude plemenitim sadržajem ispunjeno vrijeme.

Potaknuo ih je da se na svećeništvo ozbiljno spremaju radom i vježbanjem u kreposti te svoju ljudskost osposobe kako bi bili strpljivi ljudi plemenita srca koji u vjeri žive svoj život. Pozvao ih je da rastu u vjeri i da se ne boje života ističući kako nisu sami sebe izabrali nego ih je Krist izabrao; On ih prati i u Njega trebaju staviti svoje pouzdanje.

„Ovaj trenutak je odlučujući trenutak i prekretnica u vašem životu – i za vas i za mene. Međutim, to činimo iz povjerenja prema Kristu. Ako On u nas ima povjerenja, neka ovaj čin bude odgovor na to Božje povjerenje“, kazao je kardinal Puljić ređenicima pozivajući ih da povjeruju Isusu i Njemu se predaju, prihvate Ga te zrače Njegovom osobom služeći u mjesnoj Crkvi zajedno s njim kao biskupom i svim svećenicima.

Oblačenje novih ređenika

Nakon propovijedi kandidati za ređenje izrazili su svoju spremnost prihvatiti posvećeno beženstvo, obdržavati bogoslužje časova te su obećali poštovanje i poslušnost vrhbosanskom nadbiskupu. Dok je cijela zajednica molila litanije Svih svetih, đakoni su ležali na tlu, nakon čega je kardinal položio ruke na svakog od kandidata te potom izmolio posvetnu molitvu. Nakon toga su novozaređeni đakoni obukli službenu liturgijsku odjeću: štolu, koja je znak dostojanstva i vlasti, i dalmatiku, simbol spasenja, radosti i pravednosti.

Vlč. Ivana Butuma obukao je župnik župe Uzašašća Gospodinova iz Novog Travnika vlč. Stipo Knežević; vlč. Marka Jukića župni vikar iz Žepča vlč. Goran Kosić; vlč. Ivana Karaču prozorski župnik i dekan preč. Franjo Ivandić; vlč. Marina Marića župnik iz Kupresa vlč. mr. Marko Tomić; vlč. Damjana Soldu ravnatelj Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. vlč. dr. Šimo Maršić; a vlč. Branka Jurića u oblačenju je pomogao njegov rođeni brat svećenik vlč. Dragan Jurić. 

Na kraju su đakoni primili evanđelistar iz ruku kardinala Puljića te s njim izmijenili poljubac mira, a potom započeli služenje kod oltara.  

Ceremnijalom je ravnao mons. Tomo Knežević, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, a sv. misno slavlje svojim pjevanjem uzveličao je Bogoslovski zbor Stjepan Hadrović pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Ovogodišnje ređenje bilo je moguće izravno pratiti putem valova Radija Marije, Radija Kupresa i Radija Herceg-Bosne.

Novozaređeni đakoni, prema odredbi vrhbosanskog ordinarija, bit će upućeni na župe i(li) u različite institucije Vrhbosanske nadbiskupije na svoj božićni đakonski praktikum.

 

 

HKD Napredak svečanom akademijom obilježio 110 godina postojanja

Hrvatsko kulturno društvo Napredak svečanom akademijom u Domu oružanih snaga BiH u Sarajevu 21. studenoga obilježilo je 110 godina svoga postojanja. Akademiji su nazočili brojni članovi te istaknute osobe iz: kulturnog, političkog i društvenog života BiH i Hrvatske koji su dvoranu ispunili do posljednjeg mjesta.

 

Osim domaćina, predsjednika Napretka mons. dr. Franje Topića svečanom činu nazočili su: visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, predsjednik Federacije BiH Živko Budimir, premijer Federacije BiH Nermin Nikšić te mnoge druge uzvanice i predstavnici diplomatskog kora. Također, tom prigodom dodijeljena su i Napretkova priznanja osobama koje cijene rad tog Društva te koje su doprinijele njegovu radu i kulturi uopće.  

Akademija je započela Napretkovom himnom u izvedbi Napretkovog zbora iz podružnice Kupres, a potom je nazočne pozdravio dopredsjednik HKD-a Napredak mr. Nikola Čiča koji je govorio o povijesnom značenju postojanja i djelovanja toga Društva od osnutka do danas.

Napretkov cilj: bolji život na našem podneblju

 „Najveći uspjeh Napretka je to što je njegovanjem svoga hrvatskog identiteta stvarao mostove prijateljstva među ljudima. Napredak zapravo pokazuje kako čuvanjem svog identiteta nikada nije smetao drugima niti je zbog toga stvarao neprijatelje. Bitna odrednica Napretkova djelovanja tijekom čitave povijesti je permanentno građenje veza među ljudima i narodima na načelima: tolerancije, ravnopravnosti, otvorenosti i suradnje. Zajedno s drugim Društvima ostvarivala se suradnja kao i međusobno poštivanje i razumijevanje. Često su se ugledali jedni na druge te je postojalo pozitivno natjecanje u cilju afirmiranja osobnoga nacionalnog i kulturnog identiteta s idejom da drugi nije tuđin nego partner“, rekao je, između ostaloga, mr. Čiča naglašavajući da glavni cilj Napretka mora i dalje biti razvijanje tolerancije i dijaloga u cijelom društvu te izdizanje iznad osobnih i političkih interesa u svrhu boljeg života na našem podneblju.

Poznato je da Napredak od samih svojih početaka njeguje kulturu. Zato nije ni čudo što je program svečane akademije bio isprepleten klasičnim izvedbama članova Napretkova trija Magis: mo. Daria Vučića na klaviru, Borisa Lončara na violini te sopranistice Katarine Kikić, s nastupima folklorne skupine podružnice iz Busovače i Napretkova zbora iz Kupresa. Pjesme i razmišljanja o Napretku čitali su sarajevska glumica Vedrana Seksan i glumac Miro Barnjak, rođeni Uskopljak koji živi i radi u Mostaru. 

Između ostalih, pročitana su razmišljanja o Napretku: bl. pape Ivana Pavla II., vrhbosanskog nadbiskupa metropolite Vinka kard. Puljića, dr. Senahida Halilovića, dr. Dragana Primorca, dr. Mirka Pejanovića...

Dodijeljena su brojna priznanja

Svečana akademija bila je izvrsna prigoda da se zaslužnim pojedincima, institucijama i organizacijama uruče i priznanja koje Napredak podjeljuje svake četiri godine.

Među 60-ak dobitnika Napretkovih priznanja, koje je uručio predsjednik dr. Topić su: Valentin Inzko, akademik Veselko Koroman i Franjevačka galerija Široki Brijeg, dok su među dobitnicima statusa velikog zakladnika, zakladnika, velikog dobrotvora i dobrotvora: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Movimento Cristiano Lavoratori, Vlada Federacije BiH, Fond za zaštitu okoliša FBiH, Vlada Kantona Sarajevo, Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Ministarstvo civilnih poslova BiH, predsjednik Federacije BiH Živko Budimir, operni pjevač Krunoslav Cigoj, Martin Raguž, Dragan Vrankić, Kćeri Božje ljubavi te mnogi drugi.

Svečanost je završena zajedničkim fotografiranjem dobitnika priznanja, a predsjednik HKD Napredak mons. Topić je u  izjavi za medije rekao kako 110. godišnjica prvenstveno zaslužuje jedno lijepo sjećanje. 

„Napredak je postao veliko društvo s oko 60 podružnica na nekoliko kontinenata i oko 500 realiziranih manifestacija godišnje. Napredak ulaže u ljude. Ovo je naša zemlja, a kod nas su aktivni i ljudi drugih nacija i to je najveće blago ovog Društva“, rekao je, između ostaloga, prof.  Topić.

Retrospektivno pogledano, prošlo je 110 godina od osnivanja Napretka. Vremena su bila teška, često nepovoljna za Napredak, međutim ovo Društvo je dokazalo da je borba za nacionalnu i kulturnu svijest jednog naroda te njegov materijalni i duhovni boljitak nezaustavljiva. Obnova Društva e 1990. to je i posvjedočila. Čestitajući ovu značajnu obljetnicu, ostaje želja i nada da će i buduće godine biti uspješne kao i dosadašnje.

ZAKLADA  ZA SVEUČILIŠTE

HKD Napredak je do ukidanja Društva 1949. odškolovao oko 16.000 učenika i studenata. Nakon obnove 1990. Napredak je nastavio pomagati studentima te je stipendirao i podupirao oko 2.600 studenata. U Napretkove stipendiste se ubrajaju mnoge poznate osobe, kao što su nobelovci: Ivo Andrić i Vladimir Prelog, Nikola Šop, Ivo Padovan, Ismet Mujezinović…

No, Napredak u ovom modernom vremenu ide i korak dalje, osniva sveučilište. Osnivanje Vrhbosanskog sveučilišta, kao jednog od trenutno najvećih projekata ovog Društva, podržale su Vrhbosanska nadbiskupija i Franjevačka provincija Bosna Srebrena. Sveučilište pruža mogućnost mladima da nakon svog europsko-orijenitarnog školovanja budućnost ne traže nigdje izvan granica Bosne i Hercegovine nego svoje znanje iskoriste za dobrobit svoje domovine.

Svoj prilog realizaciji ovog projekta možete, s naznakom „Za Zakladu“, uplatiti na žiro-račune:

RAČUN U KONVERTIBILNIM MARKAMA:

HKD Napredak – Fond Ivo Andrić – Vladimir Prelog

1549995000412521

Intesa SanPaolo banka d.d. Sarajevo

DEVIZNI RAČUN:

HKD Napredak

53371200-400700

S.W.I.F.T. UPB KBA 22

Intesa SanPaolo banka d.d.

Sarajevo

Dio osobne karta HKD Napretka

Napredak ima više od 20.00 članova u 58 podružnica i povjerenstava u: BiH, Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj, Kanadi i SAD-u. U sklopu Napretka djeluje radiopostaja Vrhbosna Sarajevo (zajedno s Vrhbosanskom nadbiskupijom), izdaje tri lista: Hrvatski glasnik (Tuzla), Bobovac (Vareš) i Napredak (Travnik). U Sarajevu je 2003. obnovljena knjižnica Mijo Poljak i ima oko 30.000 knjiga. U Garevcu je 2006. osnovana zaklada Otvorena kuća - Centar za mir i kulturu dijaloga. Pri Napretku djeluju: 23 folklorne skupine, 16 tamburaških i mandolinskih orkestara, deset zborova, dva trija klasične glazbe i više od 40 različitih dramskih, likovnih, glazbenih, humanitarnih, ekoloških i studentskih sekcija.

Također, u sklopu ovog Društva djeluju: Šahovski klub Napredak Sarajevo, ŠK Napredak Zenica, Boćarski klub Napredak-Willa, NK SAŠK Napredak u Sarajevu te Planinarsko društvo Bjelašnica i PD Napredak u Zagrebu. Od svoje obnove Napredak je realizirao 7.094 različitih kulturnih programa.