Grad Posušje i istoimena općina nalaze se u Zapadnohercegovačkoj županiji, tik uz samu granicu s Republikom Hrvatskom. Taj hercegovački grad udaljen je šezdesetak kilometara od Mostara i desetak kilometara od Imotskog u susjednoj Hrvatskoj. Vrlo prometno je čvorište jer se nalazi na raskrižju više putova: Mostar – Imotski – Split; Mostar – Tomislavgrad – Livno te Ploče – Ljubuški – Grude – Uskoplje.
Posuški kraj obuhvaća četiri stupnjevito poredane krške zaravni: Posuško i Virsko polje, Tribistovo - Rakicki biser te planinsko područje oko Blidinjskog jezera. Posuško polje se nalazi na nadmorskoj visini približno 610 metara, a vrh planine Čvrsnice iznosi 2.228 metara, što predstavlja jedan od najviših vrhova u BiH. Bez obzira na različita tumačenja značenja imena Posušje jasno je da naziv označava «sušni kraj» i to je, uz katoličku vjeru, bilo temeljno obilježje ovog područja kroz stoljeća. Zemlja na ovom podneblju je plitka i škrta, a raslinja malo što ipak nije spriječilo radišne i nadasve snalažljive Posušake da neutraliziraju nesklonost prirode prema svome zavičaju dok čuveni kamenoresci iz ovoga podneblja i brojne tvrtke jamče da će gospodarska budućnost biti znatno bolja od prošlosti.
Kada se iz daljine približavate Posušju možete vidjeti veliku crkvu u izgradnji koja dominira svojim položajem i veličinom nad čitavim krajem, međutim nemojte biti iznenađeni kada na maloj udaljenosti od nove, nedovršene crkve ugledate staru, mnogo manju.
Statua fra Grge Martića
Silaskom s regionalnog puta krenuli smo prema župnom uredu i dvjema crkvama. Ispred stare župne crkve dočekao nas je spomenik fra Grgi Martiću (Rastovača, Posušje, 24. siječnja 1822. - Kreševo, 30. kolovoza 1905.), zasigurno najpoznatijem Posušaku.
Fra Grgo je bio sakupljač narodnih pjesama, pjesnik, preporodni književnik, kulturni, ali i politički djelatnik. Uz svoj materinski jezik, govorio je: latinski, talijanski, francuski, turski, mađarski i njemački. Poznat je po mudroj domoljubnoj izreci iz 1860.: «Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske», zato nije ni čudno što je ta izreka ugravirana u spomenik. Očito je da su ljudi u Posušju ponosni na svog sugrađanina.
Ispred župnog ureda dočekao nas je župnik fra Milan Lončar te nas poveo u obilazak nove i stare crkve te pratećih crkvenih zgrada. Kao što to obično bivam, prvo smo počeli pričati o dalekoj prošlosti i samim počecima ove župe. Fra Milan je nekoliko godina već na ovoj župi i izrazito dobro poznaje stanje, kako u prošlosti tako i sadašnjosti, a sve podatke o izgradnji koja je u tijeku zna napamet.
Povijest župe Bezgrešnog začeća BDM
Župa Posušje uspostavljena je 1735., iako njezin prvi pisani sačuvani spomen imamo tek iz sljedeće godine. Nema nikakve sumnje da je osnovana 1735. jer su te godine osnovane i neke druge župe, a reorganizacija ima veze s uspostavom samostalnoga Bosanskoga apostolskoga vikarijata. (Apostolski vikarijat je crkveno-administrativno područje formirano za vrijeme turske okupacije ovoga područja).
Do 1735. prostorom današnjih župa Posušje i Gradac služeno je upravljano iz Gorice, a područjem župa Vir, Zagorje i Vinjani iz Podbile. Prema novom ustroju 1735. ukinute su te stare župe, a utemeljena je za čitavo to područje jedinstvena župa pod imenom Posušje.
Župna kuća nalazila se najprije na skrovitom mjestu iznad Batina. O tome danas svjedoče ruševine i čatrnje - zvane među pukom Pratarske zidine i Pratarska čatrnja. Njih, nažalost, nismo imali vremena vidjeti.
Nije jasno koliko dugo je sjedište bilo u Batinu, vjerojatno ne dugo jer je nova župna kućica sagrađena u Osoju, u zaseoku Bošnjaci. Od nje danas nema sačuvanih ostataka, ali postoji živa predaja gdje se kuća točno nalazila. Tu su franjevci, dakle u blizini današnje benzinske crpke, boravili sve do 1822. Te je godine sjedište župe premješteno iz Osoja u Jukića mahalu, na mjesto koje je obitelj Jukić darovala fratrima. Od tada do danas, sjedište župe je na istome mjestu. Posušaci nabavljaju prvo zvono 1868., a četiri godine kasnije započinju gradnju današnje stare župne crkve. Drugo crkveno zvono darovao je svojoj župi fra Grgo Martić 1889. Godine 1912. gradi se zvonik, a novo zvono za nj, nakon što su prethodna dva gromom uništena, izliveno je 1911. Franjevačka kuća u Posušju izgrađena je 1938.
U oba svjetska rata Posušaci su mnogo propatili. Prvi svjetski rat oduzeo je više od 400 života, a Drugi oko 350, uglavnom mladih. Iseljavanje poslije Drugog svjetskog rata umanjilo je broj župljana za oko 1.500.
Obnova stare crkve i njezino produženje izvršeno je 1966., a radovi su trajali nekoliko godina. Vjeronaučno i pastoralno središte izgrađeno je poslije 1980.
Početak gradnje nove crkve
Kako smo čuli u razgovoru s fra Milanom, izrazito važan datum za ovaj kraj je 22. Lipnja, kada je 1996. postavljen kamen-temeljac za novu posušku crkvu. Upravo je ta nova nedovršena crkva bila prvo mjesto kamo nas je odveo. Krenuli smo u obilazak sadašnje kripte u kojoj se služe sv. mise (nedjeljom čak pet). Na ulazu u kriptu dočekao nas je kip Gospe Posuške i poster za Bakovićevu knjigu Hrvatski martirologij XX. stoljeća.
Ovaj dio nove crkve je, prije svega, bio predviđen kao polivalentna dvorana za kulturna događanja, što je i bila njezina prvenstvena namjena, međutim dok se crkva ne dovrši ovdje se slave sv. mise. Stara crkva se također renovira, a zbog obilnih kiša unutar nje je velika vlaga, pa je razumljivo da nije dobro u njoj se zadržavati.
Radovi na novoj crkvi su privremeno obustavljeni zbog loših vremenskih uvjeta, međutim skela je već postavljena i samo se čeka sunčano vrijeme.
Veliki dio posla je urađen, međutim, često se kaže kako „konac djelo krasi“, tako je i postavljanje vanjske izolacije i kamene fasade veliki poduhvat. Zasigurno i vrlo skup.
Kripta crkve je, kako smo vidjeli, savršeno uređena dvorana na kojoj bi zavidjele mnoge župe. Improvizirani oltar se dobro uklopio u interijer. Besprijekorno čista i uređena prostorija, sa savršenim ozvučenjem za najbolje i najzahtjevnije koncerte, redovno je na misama ispunjena stotinama, pa i tisućama župljana.
Fra Milan je ponosno naglasio da je Federalna televizija prenosila Mozartov rekvijem kada je tu izveden, na Veliki utorak 7. travnja 2009. Istaknuo je da pojedine manifestacije prati i 1.000 posjetitelja.
Manja prostorija koja se nalazi pored improvizirane sakristije krije sofisticiranu opremu za ozvučenje i kontrolu rada zvona.
«To je tehnologija za 22. stoljeće», naglašava fra Milan i vodi nas u atomsko sklonište koje je prema današnjim arhitektonskim rješenjima potrebno i crkvama.
«S obzirom na situaciju s japanskim nuklearnim reaktorima atomsko sklonište i nije loše rješenje. Međutim, ako dođe do velike katastrofe sklonište neće biti dovoljno“, rekao nam je fra Milan.
Nakon atomskog skloništa obilazimo još jednu prostoriju koja je dobro iskorištena za pohranjivanje dvjestotinjak tau križeva koje su posuška djeca s ljubavlju izrađivala, svako prema svome nahođenju i umjetničkom daru te materijalu koji su imala pri ruci. Župnik je smatrao da je bilo šteta izgubiti križeve nakon izložbe, pa je pronađeno mjesto za njih. Sada dvije stotine križeva izrađenih od različitih materijala i s različitim motivima krase zidove te prostorije čekajući možda neku novu izložbu.
Forum arhitekata i inženjera na usluzi fratrima
Nakon obilaska kripte i ispovjedaonica krenuli smo u razgledavanje nedovršene crkve. Župnik nam je rekao da se inače u župi Posušje ništa ne gradi bez Foruma arhitekata i inženjera kako je prije pet godine nazvan, a koji očito postupno prerasta i u Župno ekonomsko vijeće. Riječ je o troje diplomiranih arhitekata i troje diplomiranih inženjera građevine koji čine stalno savjetničko i odgovorno tijelo prilikom svih radova. Osim što su sretni zato što daju svoj doprinos na zajedničkim objektima i u pastoralnom smislu njihovo druženje i suradnja sa župnikom ostavljaju u njihovim životima pozitivan trag.
Što se tiče izgradnje nove crkve, fra Milan nam je ukratko predočio tijek radova. Inače, možemo samo zamišljati kako će prelijepo izgledati nova crkva kada bude završena, s obzirom na dosadašnji urađen posao.
Do sada završeni radovi na crkvi
Kako kaže fra Milan, vanjski zidovi crkve sa zapadne i sjeverne strane obloženi su betonskim blokovima, utvrđeni su vertikalnim i vodoravnim armiranobetonskim cerklažima, a između blokova i zida crkve postavljen je stiropor. Za istočnu stranu crkve pripremljen je materijal i čekaju se topliji dani. Staklene prizme na gornjem zidu crkve, njih 972, stavljene su u konačnu inačicu, tj. izvučene su vani kako bi se mogla uraditi termika na betonskim dijelovima, a između njih je postavljena hidroizolacija što bi trebalo spriječiti prodor vode u crkvu. I ovako nedovršeno izgleda impozantno.
«Nakon dosta vremena konačno smo dobili projektno rješenje oblaganja nekih dijelova crkve kamenom. Prvi dio je urađen. Riječ je o istočnom dijelu kripte. Kamen je tipa 'osoje', a debljina mu je 15-20 cm, ovisno od pozicije, izrezan je u pravilne dimenzije i grubo kresan. Sljubnice, fuge, minimalne su i u boji kamena. Oblagat će se i dio zvonika, projekt je gotov. Postavit će se i tzv. kamene spale oko prozora. Za 58 malih prozora, 36 x 36 cm, napravljene su likovne aplikacije na temu pjesme sv. Franje Asiškoga Pjesma brata Sunca ili Pjesma stvorova. Riječ je o tzv. umjetničkom staklu, nekoj vrsti suvremenih vitraja. Postavljeni su kao izo-staklo u aluminijske otvore. Idejno su urađene i likovne aplikacije za dva velika prozora na pročelju zvonika; veći prozor predstavlja stvaranje svijeta, a manji stvaranje čovjeka. Umjetnički dio napravila je Žana Radetić iz Zagreba, a tehnički dio je rađen u tvrtci BOKART iz Zagreba. Prije kraja godine izabrani su i izvoditelji i dobavljač materijala za izradu fasade. Vrijeme će odrediti kada će se radovi nastaviti», rekao nam je posuški župnik koji očito budno prati i dobro se razumije u građevinske pothvate.
Dok smo šetali još nedovršenim prostorom crkve naglasio je da će nove orgulje iz Slovenije koštati oko milijun maraka. Financiranje je uvijek zanimljivo pitanje. Župnik naglašava da je imao pomoć Vlade Republike Hrvatske i određenih ministarstava Federacije BiH, međutim veći dio novčanih pomaganja vrše sami župljani, bilo oni odavde ili oni koji rade vani. Oni koji su emigrirali ne zaboravljaju svoj kraj tako lako što i dokazuju mnogim donacijama.
Posuška frama je po brojnosti i aktivnostima možda najbolja u BiH
Nakon nove crkve prošli smo pored pastoralnog centra u kojima se održavaju vjeronauk i susreti frame. Frama Posušje je trenutno najbrojnija zajednica Franjevačke mladeži u svijetu. Prema riječima našeg sugovornika, ukupno su u frami i formaciji 401 mladić i djevojka. Osobitost posuške frame je aktivna uključenost članova vijeća koji odgajaju mlade naraštaje, upriličuju susrete, predavanja i svjedoče mlađima svoj put. Ove godine se posuška frama može pohvaliti kako je pobijedila na regionalnoj olimpijadi svih hercegovačkih frama, a za nagradu će pobjednici ići najprije tjedan dana u Asiz, a potom u ljetnom razdoblju tjedan dana u Taizé, u Francusku. Framaši su aktivan dio društvenoga događanja u gradu i općini. Organizirani su u devet sekcija kako bi se svatko mogao ostvariti, a osobito su aktivne dramska, glazbena, kreativna i humanitarna sekcija. Dramske predstave mladih zna pratiti i po 1.000 ljudi. U humanitarnim akcijama djeca i mladi prikupljaju potrepštine po svim posuškim trgovinama. Glazbena sekcija redovito pjeva na nedjeljnoj večernjoj misi i u drugim prigodama. Uz molitvu, koja je temeljna odrednica života framaša, mladi često odlaze na hodočašća, seminare, a organiziraju različite zabavne i sportske sadržaje. Na susrete katoličke mladeži prošle godine dvjestotinjak mladih. Frama Posušje ima i svoju web stranicu www.frama-posusje.com koju dnevno otvori oko 4.000 posjetitelja.
Duhovni voditelj posuške frame je fra Mario Knezović, a predsjednik maturant gimnazijalac Cvitan Jukić. Redoviti zajednički susret frame je četvrtkom u 19,30 sati. U druge dane navečer su skupovi po sekcijama. Jedanput godišnje bude zajednički skup za roditelje.
Neki statistički podaci o župi
Nakon razgovora o frami počeli smo priču o statističkim podacima u ovoj župi. Inače u Posušju ima nešto manje od 10.000 vjernika u više od 2.300 obitelji. Godišnje se obavi oko 160 krštenja, a impozantna je brojka od 166 prošlogodišnjih krštenja te 186 ovogodišnjih krizmenika, 147 prvopričesnika i 67 novih brakova za proteklu godinu. U usporedbi ovih brojeva sa statističkim podacima u drugim župama po Bosni, zaista zastaje dah. U župi ima samo desetak nekatolika, stoga se za ovaj grad može reći da je skoro stopostotno katolički i hrvatski. Prošle godine je na teritoriji župe bilo 70 umrlih, što je jasni pokazatelj, kada se uzme broj krštenih, da broj župljana konstantno raste.
Franjevački muzej U kući oca mojega
Razgovarajući o statistici prošli smo pored stećaka koji su spašeni od uništavanja nakon izgradnje nekih objekata u općini Posušje. Vrijedni fratri su organizirali njihov transport i prebacili ih na lokalitet tik uz pastoralno središte. Tako je povijest ovog kraja sačuvana od uništenja i zaborava.
Nakon što smo obišli sportski teren došli smo do župne kuće. U njoj obitava pet fratara s pastoralnim dekterom. Saznali smo kako je ovdje smješten i muzej.
«Nastavlja se i uređenje podruma naše kuće, prostora za Franjevački muzej U kući oca mojega. Muzej je registriran 25. travnja 2007. Izrađen je pregradni drveni pano za buduću vinoteku te je napravljeno šest hrastovih stolova koji čine jedan veliki stol i dvadeset i četiri hrastove stolice – tzv. štokrle. Zatim je dograđen južni dio do kotlovnice, koji se sada koristi kao drvarnica, izveden je ravni krov s izolacijom na dogradnji i na dijelu postojećega krova, te su urađeni potporni zidovi i izolacija s južne i istočne strane podruma župne kuće», objasnio nam je fra Milan dok nam je pokazivao taj, za sada nedovršen muzej.
Nažalost, voda je zbog obilnih padalina prethodnih dana probila u ove prostorije, što je vidno oneraspoložilo našeg sugovornika. Rekao nam je da su saznali zašto je to tako i da će se propusti brzo riješiti.
Stara crkva, ponos kraja, nalazi se na grbu općine
Potom smo otišli do stare župne crkve za čiju se sanaciju i/li rekonstrukciju još od 2007. traži najbolje rješenje. Napravljen je projekt prve etape obnove. U 2010. Je učinjen mali korak naprijed: Tvrtka Elektro-Bosilj iz Novoga Marofa izradila je novu konstrukciju za staro, povijesno zvono s nužnim amortizerima, postavila je konstrukciju, s zatim zvono, ali ga je sada zarotirala za 45 stupnjeva kako jezičak više ne bi udarao na mjesto gdje je udaralo već od 1911., što je prenosilo vibraciju na zidove crkve. Izgledno je da će ovoga proljeća nastaviti izvođenje radova. Predviđeno je tzv. skraćivanje crkve, zapravo vraćanje u njezin prvobitni izgled jer se dorađivanjem prostorija i njezinim produžavanjem narušio originalni koncept.
Dok smo hodali kroz staru crkvu iz koje su uklonjene sve klupe čulo se čekićanje sa zvonika jer su radnici vršili neke sitne radove koji se mogu obavljati neovisno od vremenskih uvjeta. I tu je došao kraj našeg razgovora s posuškim župnikom, ne zato što je nakon 90 minuta iscrpnog izlaganja o svojoj župi ponestalo tema nego zato što smo morali krenuti dalje.
Nakon rastanka sa župnikom kratko smo stajali pored crkve i promatrali djecu koja su se vraćala s vjeronauka. Većina njih, ali i starijih koji prolaze pored crkve obično zastanu i prekrste se govoreći kratke molitve. Ovo je izrazito radišan kraj s vjernim hrvatskim pukom koji drži do vjere pradjedova. U vrijeme dok smo bili u Posušju u sedam većinskih hrvatskih gradova su se održavali prosvjedi protiv majorizacije Hrvata u procesu formiranja vlasti u Federaciji BiH. U Posušju nije bilo prosvjeda, što ne znači da ovaj kraj nije uz ostatak hrvatskog naroda u BiH.
Politička situacija u BiH danas nije nimalo dobra, ali vratimo se na trenutak još jednom u prošlost, vidjet ćemo da je ovdje uvijek bilo problema. Sramotnim Požarevačkim mirom 1718. Veneciji je priznato pravo na Imotski i okolna mjesta, a Posušje je ostalo pod turskom vlašću, čime je isti narod ovog podneblja razdijeljen u dvije države. No neovisno o političkoj situaciji, vjera u Boga i vrijedne ruke radišnih ljudi čine da Posušje nastavlja živjeti i razvijati se unatoč svih nedaća.
Franjevci u Posušju
Prvi susret fratara i vjernika posuškoga kraja najvjerojatnije se zbio nakon što je osnovana Prekomorska provincija, 1232. Fratri, u počecima, u posuškome kraju nisu imali stalnih mjesta boravka. Uglavnom su, poput misionara, obilazili vjernike i pružali im duhovnu skrb. Prvi spomen stalnoga boravka fratara u posuškome kraju datira iz 17. stoljeća. Najširi oblik pastorala je vezan uz osnutak župe Posušje, 1735.
Posuški kraj dao je brojne ugledne fratre značajne na domaćoj i na europskoj razini. Iz Posušja potječu dvojica velikana: fra Grgo Martić i fra Petar Bakula (1816. - 1873.). Njihova imena nose brojne ulice, trgovi, škole i kulturne institucije. Treba spomenuti i fra Filipa Čuturu koji je 1875. digao ustanak protiv turskoga zuluma. Danas fratri pastoralno djeluju u tri župe posuškoga kraja: Posušju, Posuškom Gracu i Rakitnu te u kapelaniji Polja - Masna Luka i tako pastoralno skrbe za 80 % vjernika ove Općine.
Nema komentara:
Objavi komentar