Što će kršćanima donijeti izbori u Nigeriji?

Nakon završetka klasične kolonijalne ere u većini država Afrike vodili su se dugotrajni ratovi što je razlog da do danas nije zaživjela istinska demokracija. Jedna od takvih država je i mnogoljudna Savezna Republika Nigerija koju 24. veljače i 31. ožujka 2019. čekaju predsjednički i parlamentarni izbori.Aktualni čelnik Muhammadu Buhari želi osvojiti drugi mandat, ali mu je jak protivnik Atiku Abubakar, biznismen i bivši potpredsjednik. Tu je još 70-ak stranaka sa svojim kandidatima.

Umjesto demokratske borbe, rasprava i slobodnih okupljanja u Nigeriji odjekuju puščani metci i bombe. Tako su tri osobe ubijene u napadu 12. veljače na konvoj guvernera Borno Kashim Shettima na sjeveroistoku Nigerije, za koji se sumnja da su ga izveli pripadnici terorističke pobunjeničke skupine Boko Haram. Do sada je u borbenim djelovanjima samo protiv tih terorista poginulo najmanje 27 000 ljudi, a dva ih je milijuna raseljeno.

U vezi s izborima u Nigeriji, svoje su priopćenje u prosincu dale i SAD: „Islamska Država Zapadne Afrike i Boko Haram izjavili su da planiraju prekinuti predstojeće predsjedničke izbore provodeći napade na nigerijsku sigurnost i infrastrukturu, kao i na mjesta okupljanja kao što su tržnice, hoteli i trgovački centri.“

Tko su Fulani?

Sve to ipak ni približno nije ozbiljno kao najvažnije sigurnosno pitanje Nigerije, a to je pojava „novih“ paravojnih skupina koje se vežu uz nomadsko-stočarski narod Fulani.

Njih je približno 15 milijuna i zbog različitih čimbenika, ali u prvom redu klimatskih, oni su prisiljeni spuštati se sa sjevera na jug u potrazi za pašnjacima za svoja goveda. Fulani su, kao i većina sjevernjaka, muslimani, dok su ljudi na čije pašnjake dolaze većinom kršćani.

Podjela na muslimane i kršćane, kojih je u Nigeriji otprilike jednak broj, opterećuje zemlju koja teško održava autoritet u sjevernim saveznim državama gdje je kršćana „samo“ 30 milijuna.

Farme i sela kršćana u mnogim dijelovima sjeverne Nigerije ubrzano se prazne, a poljodjelski običaji nestaju. Poljodjelci koji su se pokušali vratiti u svoja sela na strašan su način mučeni (odsijecanje šaka). Koriste se i druge vrste fizičkih i psiholoških pritisaka prema oprobanom afričkom scenariju kao što su napadi na crkve u vrijeme misa ili svetkovina, otmice i ubojstva svećenika i redovnica. Od izbijanja problema s Fulanima takva vrsta napada dogodila se u najmanje 22 savezne države.

Religijska podjela pučanstva, osim za prevlast nad zemljom, dobro dođe i bandama za prikrivanje – najčešće bandama na kros-motociklima koje haraju, pljačkaju, kradu stoku i otimaju ljude (po broju otmica u svijetu Nigerija je odmah iza Indije i Pakistana).

Lokalni dužnosnici, nemoćni u obuzdavanju toga ludila, prilagođavaju ga svojim potrebama podjarmljujući svoje narodne skupine protiv onih suprotnih.

Afrička Jugoslavija?

Inače je Nigerija zemlja s najviše kršćana u Africi, i s takvim legitimitetom ugledni kršćani optužuju predsjednika Buharija da zatvara oči pred napadima jer je i on pripadnik naroda Fulani i muslimanski vjernik. On te optužbe snažno negira.

Prema procjenama, do 2050. Nigerija će biti treća zemlja po broju stanovnika na svijetu, odmah iza Kine i Indije. Ona je također kulturno, vjerski i običajno najraznolikija država afričkog kontinenta. Kao takva ima složen politički i pravni sustav u kojem su povezani opće, običajno i vjersko pravo, kao i više razina vlasti, te je za naše shvaćanje društvenog poretka nezamislivo zahtjevno provoditi klasičnu provedbu zaštite ljudskih prava i oživotvorenje izbora na kojima će se natjecati čak 73 političke stranke.

Wole Soyinka, nigerijski moralni autoritet, književnik i dobitnik Nobelove nagrade, upozorio je: „Nigerija se može sunovratiti u etničko krvoproliće gore nego u Jugoslaviji, osim ako se agresori Fulani ne obuzdaju.“