Sirijski grad heroj - Mhardeh u kojemu živi oko 20 000 ljudi, većinom kršćana, samo je 10 kilometara udaljen od terorističkog uporišta u pokrajini Idlib. U Mhardehu, usprkos ratu, život 2018. teče normalno, ulice su pune, mladi ispijaju pivo i puše nargilu, a vojnici i rezervisti čekaju poziv za konačni obračun s militantima.
Sirija je ponovno "sišla" s ekrana svjetskih medija. Razlozi su višestruki, ali zasigurno tome pridonosi činjenica da su nakon ruske višegodišnje vojne kampanje teroristi potučeni na skoro svim bojištima te više ne postoje kao opasnost, a na snazi je i sveopće primirje u cijeloj zemlji.
Prema procjenama, oko 100 000 militanata je poginulo u višegodišnjim zračnim napadima ruskih i sirijskih snaga. U kopnenim ofenzivama Sirijske arapske armije SAA (uz koju zdušno stoje svi sirijski kršćani) te njezinih saveznika (libanonskog Hezbolaha, iranske i iračke šijitske milicije kao i ostalih vojnih formacija iz same Sirije koje uključuju i potomke palestinskih izbjeglica, različitih kršćanskih milicija, Druza te ostale manjine) terorističke vojne formacije potučene su do nogu u skoro cijeloj zemlji, osim u provinciji Idlib koja je veličine Unsko-sanskog kantona u BiH ili Šibensko-kninske županije u Hrvatskoj.
Nakon sedam godina krvavog rata u Siriji sada postoje skoro pa kompaktne tri teritorije: prostor koji kontrolira Vlada, to jest SAA, Kurdi te različiti teroristi u Idlibu.
Iako je na snazi krhko primirje, stanovnici Mhardeha žive normalnim životima osluškujući vijesti...
Kršćanski heroji obrane grada
Kršćani u Mhardehu su i tijekom najtežeg dijela rata pokušavali živjeti normalno. To je bio način da zaborave patnju. Za vrijeme granatiranja bježali su u podrume, ali bi i na najmanje zatišje ponovno nastavljali sa svakodnevnim stvarima.
Tako je i bilo početkom rujna kad su teroristi iz južnog dijela enklave u Idlibu izveli strahovite udare vojnim sustavom Grad kao i na mjesto Salhab, koji se nalaze sjeverno od poznatijeg grada Hame. Ubijeno je devet civila i ranjeno njih 20-ak, pretežno kršćana.
Središte Mhardeha samo je 10 km udaljeno od provincije Idlib, posljednjeg pobunjeničkog uporišta u Siriji. U blizini crte bojišta raspoređene su dragovoljačke kršćanske postrojbe Obrambenih snaga Mhardeha, sirijske vojske i ostalih savezničkih snaga.
Kršćanske obrambene snage Mhardeha formirane su 2011. kao lokalni ogranak sirijskih dragovoljnih provladinih Narodnih obrambenih snaga koje se bore protiv pobunjeničkih frakcija u zemlji već sedam godina.
"Mi smo miroljubivi kršćani koji nisu željeli ulaziti u rat pa smo pokušavali doći do mirnog rješenja. Naši svećenici su odlazili pregovarati s teroristima, naoružanim pobunjenicima, većinom iz sunitskih sela, pokušavajući riješiti situaciju. Rekli smo im ako želite skinuti sirijsku Vladu, idite u Damask, ali kada sam vidio kako se ponašaju prema nama, primjenjujući samo silu, shvatili smo da je ovo bila lažna revolucija", rekao je novinarima portala middleeasteye.net zapovjednik Obrambenih snaga Mhardeha Simon al-Wakil.
On je sam ranjavan devet puta, ali se kao i većina lakše ranjenih odmah nakon liječenja vraćao na bojište. Wakilovo vojno vodstvo sedmogodišnje obrane Mhardeha učinilo ga je lokalnim herojem. Njegovo lice, pored sirijskog predsjednika Bashara al-Assada i ruskog predsjednika Vladimira Putina, nalazi se na plakatima u gradu i u blizini bojišta.
Ratni kaos i organizacija obrane
U teškim trenutcima 2011. kada se, narodski rečeno, "nije znalo ni tko pije, ni tko plaća", pokušaji pregovora i dijaloga su propali, pobunjenici su opkolili grad granatirajući stambena naselja, minirajući putove i otimajući civile na koje su nailazili ili koji su pokušavali pobjeći... Budući da je Vlada predsjednika Bašara al Asada bila nemoćna, a postrojba SAA nije bilo u tom kraju, kršćani su oformili svoje Obrambene snage Mhardeha.
Prijavila se većina vojno sposobnih muškaraca starijih od 18 godina i pod vodstvom zapovjednika Wakila, bivšeg direktora lokalne građevinske tvrtke, počela je obranu svojeg grada koja traje već sedmu godinu.
Obrambene snage Mhardeha trenutno imaju oko 200 stalnih vojnika na bojištu prema Idlibu, ali tisuće rezervista i dragovoljaca brzo se mogu mobilizirati. Svi su oni pripravni i čekaju naredbu krenuti naprijed, ali za sada se borba vodi za pregovaračkim stolom između Rusije, Turske, Irana i Sirije.
Obnova grada i stradali civili
Tijekom sedam godina u napadima samozvanih pobunjenika, zapravo klasičnih terorista, poginulo je 97 civila i ranjeno njih 156. Usprkos tome većina pučanstva ovog grada nije napustila Siriju.
Ostanak su poticali i svećenici koji su se plašili da ukoliko mještani odu, nikad neće imati priliku vratiti se u područje gdje kršćanske zajednice žive skoro 2 000 godina.
Kako bi se pobrinuli da grad ostane naseljiv, lokalno vijeće olakšalo je obnovu domova oštećenih ili uništenih u borbi, koju financiraju zajednica i imućni lokalni stanovnici kada obitelji nisu u stanju same ih obnoviti. Očito je riječ o usko povezanoj zajednici u kojoj se njezini članovi pomažu.
Iako se situacija u Mhardehu stabilizira, projektili ispaljeni s pobunjeničkih pozicija i dalje mogu pogoditi grad, a njegovi građani žive u strahu od mogućih napada.
Da to nije jedini problem, pokazuje i činjenica kako su međunarodne sankcije uzrokovale veliki porast cijena većine roba, a život običnih ljudi veoma je težak.
Grad više nije pod klasičnom opsadom, a kraj sirijskog sukoba konačno je na vidiku, međutim njegovi stanovnici i dalje spavaju "s jednim otvorenim okom".
Za razliku od drugih kršćanskih zajednica u arapskom svijetu, oni su se obranili te nisu ispunili predviđenu im "sudbinu" pokolja i izbjeglištva, najprije u Tursku, a potom diljem svijeta. Kaos koji su doživjeli irački kršćani 2003. i 2014. na svu sreću nije zahvatio cijelu Siriju. Kada ti nitko ne može pomoći, samoorganizacija obrane je jedini, a često i najučinkovitiji put jer nitko se bolje neće boriti za svoj grad od njegovih žitelja.
Nema komentara:
Objavi komentar