Jedan od ubijenih je Fredrick Mukanda Bahati, zidar u Elwaku, Manderi, gradu u blizni kenijsko-somalijske granice gdje je radio šest mjeseci prije nego je ubijen.
Kada su izvan grada Elwaka pronađena tijela trojice muškaraca, za koje se sumnjalo da su Al-Shabaab militanti, lokalni muslimani su pozvali policiju i za odmazdu svoju su ljutnju usmjerili na tri "došljaka" kršćana koji su radili na obližnjem gradilištu.
Svjedok, koji je želio ostati anoniman, rekao je za International Christian Concern: „Fredrick je bio na vrhu nove kuće koju je gradio. Njegovi su pomoćnici bili dolje i miješali malter kad je rulja nasrnula uzvikujući takbir, takbir, takbir. Iz daljine sam vidio kako bacaju kamenje prema Fredericku i njegovim kolegama. Njih trojica su uspjeli pobjeći u obližnji hotel iako su bili teško ranjeni. Muslimani su ih nemilosrdno pratili kamenujući ih na smrt.“
Ovaj se napad dogodio samo četiri mjeseca nakon što su Al-Shabaab militanti ubili četiri strana radnika koji su radili u kamenolomu u Manderi, 3. svibnja. Djelatnici sigurnosti sjeveroistočne Kenije su zbog toga, ali i terorističkih napada u kojima je stradalo 200 kršćana u protekle tri godine, bili pod ratnom spremom.
„Šokiran sam umorstvom tri nevina kršćana koji su došli u Manderu zaraditi za život. Nismo uopće sigurni, a ovaj incident pokazuje koliko muslimani mrze one koji vjeruju u Krista. Mi znamo da naoružani militanti koji su dio Al-Shabaaba ubijaju ljude, ali sada znamo i da naši bliski muslimanski prijatelji čine zvjerstva prema nama“ rekao je lokalni pastor koji je želio ostati anoniman.
Frederickova obitelj smatra da ubojstva ne bi došlo da je policija intervenirala na vrijeme prije nego što je rulja postala nasilna.
Wycliffe Mukanda, Frederickov brat, izjavo je: „Ovo je tužan dan u mojoj obitelji. Izgubili smo čovjeka koji je bio odličan majstor graditelj, koji je volio sve nas. Uvijek me je podsjećao da se molim i vjerujem u Boga, čak i u najtežim vremenima. To će nas održati sad kad smo ga izgubili. Očekivali smo da će doći kući do kraja godine, a sada sve što imamo su uspomene, njegova udovica i dvoje djece za koju se moramo brinuti.“
Svoju izjavu završio je pitanjem koje mnogi od pitaju dok se napadi iznova ponavljaju u Manderi: „Gdje je bila policija da ih zaštiti?“
Tko su Kenijci?
U zemlji živi oko 40 milijuna ljudi u 40 etničkih skupina, a najčešće se govore svahili i engleski jezik. Usprkos velikom broju etničkih skupina, najzastupljenija religija je kršćanstvo (oko 47% protestanata i 35% katolika), islam s 10%, a ostatak pučanstva pripada tradicionalnim plemenskim religijama.
Za Keniju kao državu može se reći da "nema pretjeranih problema" kao ostale afričke zemlje, međutim njezina glavna boljka su siromašne i propale države u okružju iz koje terorističke skupine vrlo lako novače nezadovoljnike koji onda siju strah i svoje bolesne ideologije smrti svojim susjedima...
Korupcija koja izjeda i dijelove Europe je veoma prisutna u ovoj afričkoj zemlji, kao i nepostojanje dobre infrastrukture, posebno u rubnim dijelovima zemlje. Kenija dakle ima klasične boljke koje su uočljive u afričkim zemljama, nekadašnjim kolonijama koje se tek uče demokraciji.
Geneza problema leži u prošlosti susjednih zemalja
Kako bismo shvatili današnje izazove s kojima se Kenija susreće, potrebno je vratiti se u vrijeme hladnog rata kada većina od ubijenih studenata nije bila ni rođena.
Somaliju je vojno i ekonomski obilato pomagao SSSR, a to se naravno nije svidjelo SAD-u koji je također slao pomoć u tu regiju. Tijekom 1977. Somalijci su napali Etiopiju koja je bila SSSR protektorat. Razlog napada nije ni bitan, a inicijator je bila američka administracija. Etiopija je bila skoro poražena kada je na scenu stupio Fidel Castro i njegovih "slavnih" 20 000 komandosa. Nedugo nakon iskrcavanja kubanski komandosi su do nogu potukli Somalijce i izbacili ih iz Etiopije. Potom je čitavu regiju zahvatila neviđena glad i pustoš. Ime Etiopije, baš kao i nigerijske Biafre, postalo je sinonim za pojam gladi i neuhranjenosti. Somalija je zahvaljujući tim događajima i dandanas propala država u kojoj vlada kaos. Najpoznatiji morski pirati od kojih strepe mnoge zemlje dolaze upravo iz Somalije, a kako vidimo, terorističke ćelije su sve jače...
Kako to obično biva u siromašnim društvima u kojima se vodi "vječiti rat", sve više mladih odbacuje ideju mira i sporog demokratskog napretka i izabire Al-Shabaab koji odmah nudi novac, poštovanje i priznanje koje se naplaćuje ubijanjem neistomišljenika. Rezultat je strjelovit uspjeh te relativno mlade organizacije koja se bori na jedini način na koji ne bi bila trenutačno poražena: terorizmom.
Nažalost, kenijski političari su u sklopu planetarne kampanje protiv terora naivno uvučeni u sukob te je njihova vojska u nekoliko navrata upadala u Somaliju i borila se protiv Al-Shabaaba.
Rezultat je poznat, kao i u nebrojeno drugih zemalja. Višegodišnja igra mačke i miša se nastavlja tako što kenijska vojska uništi jednu ćeliju Al-Shabaaba u Somaliji, a onda za odmazdu teroristi uđu u Keniju i pobiju "nevjernike". I tako u krug...
Tko će u ovoj groznoj šahovskoj partiji pobijediti, još uvijek se ne zna. Činjenica je da sukob odgovara svjetskoj ekonomiji, a izgubili su svi Somalijci i većina Kenijaca na sjeveru zemlje koji žive u strahu od sljedećeg napada. Nadamo se kako će kenijska vojska i policija spriječiti buduće upade terorista.
Teroristički napadi iz 1998.
Kenijski glavni grad Nairobi 7. kolovoza 1998. bio je poprište krvavog terorističkog napada. U eksploziji autobombe razoreno je američko Veleposlanstvo i obližnja poslovna zgrada te je ubijeno više od 200 ljudi. Gotovo simultano dogodila se i jedna eksplozija u Tanzaniji. Za napade je bila odgovorna teroristička organizacija Al-Qaida Osame bin Ladena. Moglo bi se reći kako je ovaj napad bio generalna proba za 11. rujna 2001. u New Yorku.
Velika religijska šarolikost
Kenija je iznimno heterogena po mnogim osnovama. Zanimljivo je napomenuti kako u njoj živi i oko 600 000 pravoslavaca, 300 000 hinduista te čak 130 000 kvekera, što tu zajednicu čini najbrojnijom kvekerskom skupinom na svijetu. Ni muslimani nisu homogeni, oko 70% su suniti, 8% šijiti, a 4% ahmedije. Ahmedije su u očima drugih muslimana sektaši te su "izbačeni" iz svjetske islamske zajednice.
Nažalost, samo letimičnim pregledom preko
statistika Kenije može se vidjeti sličnost s recimo Sirijom ili Balkanom što
neumitno govori kako je čitava zemlja potencijalno tlo za sukob mnogo većih
razmjera.
Nema komentara:
Objavi komentar