Glas razuma i svjetlo u mraku produkcije reality emisija

U proteklih 15-ak godina TV ekrani diljem svijeta zapljusnuti su tzv. Reality emisijama u kojima se prati svakodnevni život ljudi na jednom mjestu u unaprijed zadanom vremenskom roku. Ovaj trend, što je inicijalno započet u Nizozemskoj i SAD-u, gotovo trenutačno je našao plodno tlo na Balkanu. U zemljama s visokom nezaposlenošću, lošom političkom situacijom te mnoštvom crnih kronika Veliki brat, Farma, Maldivi i Parovi postali su bijeg od stvarnosti za milijune ljudi. Svjetlo u tunelu je pokrenuta peticija protiv najezde takvih programa koji su preplavili televizijsku ponudu.

Protivnici ovog tipa zabave pokrenuli su u Srbiji internetsku peticiju kojom se traži zabrana ovakva sadržaja. U kratkom vremenu prikupljeno je više od 80 000 potpisa, a u peticiji Srbija protiv Farme, Parova i VB-a iznosi se kako se potpisnici protive „bludu, nemoralu, šundu, kiču, zaglupljivanju naroda i propagiranju pogrješnih vrijednosti, te traže ukidanje svakog oblika reality emisija i njihovo slobodno emitiranje“.

Prosvjedi s interneta krenuli su i na ulicu pa su mladi glazbenici mini koncertom na Trgu Republike u Beogradu poslali poruku protiv reality show programa koji su "okupirali" ekrane.

"Hoćemo kulturu, a ne rijaliti", pisalo je na transparentima dok su mladi umjetnici davali izjave kako moraju "spasiti Srbiju".  

Peticija je samo korak naprijed

Jasno je da se peticijom i koncertima neće puno postići, pogotovo ne odmah, jer gledanost takvih emisija raste iz dana u dan. Posljednja mjerenja gledanosti programa pokazuju da je čak 40% gledatelja u Srbiji pratilo useljenje "farmera", dok ostale emisije sve zajedno nisu imale toliko gledatelja. Peticija je samo prvi korak u ograničavanju takvih emisija te barem izbacivanju iz udarnih termina.

Netko će pomisliti kako je to samo problem istočnih susjeda, što je i bila istina sve do pojave kablovskih operatera koji u ponudi imaju skoro sve srbijanske programe. Jasno je kako je masovnost kabel operatera razbila fizičke barijere koje su nosile „brda i planine“ te udaljenosti od TV odašiljača u susjednim državama.

Kada se razmisli o napretku tehnologije i mogućnosti praćenja takvih emisija na internetu te zbog sličnosti jezika, jasno je da osim građana BiH, Hrvatske i Crne Gore rijalitije gledaju i Bugari, Makedonci te Slovenci. Stoga je sasvim opravdano reći kako je problem globalni i nije vezan za nacionalne granice.

 Što je reality show?

Big Brother (Veliki brat) iznimno je kontroverzni televizijski program. Prvo izdanje ove emisije prikazano je u Nizozemskoj 1999. na TV postaji Veronica. Naziv programa potječe od pojma kojim se označava „veliki i dobri“ vođa revolucije, zapravo diktator iz romana 1984. Georgea Orwella, koji je sveprisutan i ima potpunu kontrolu nad svojim podanicima, bilo u javnom ili privatnom životu. U knjizi nikada nije objašnjeno je li Veliki brat zapravo stvarna osoba ili samo pojam za kontrolu masa...

Veliki brat u našem vremenu prati skupinu ljudi koja živi u kući izoliranoj od vanjskog svijeta pod budnim okom televizijskih kamera i mikrofona. Kamere su uključene 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, a gledatelji imaju priliku pratiti živote stanara. Jednom tjedno oni predlažu (nominiraju) dva kandidata za izbacivanje iz kuće, a publika glasovanjem odlučuje koga od njih treba eliminirati iz programa. Glasovanje se naravno plaća, a što je emisija popularnija, bit će više novca za fond nagrada i producente. Pobjednik je onaj tko preživi sva glasovanja i ostane posljednji u kući.

Pravila o nominacijama, izbacivanju i izlascima iz kuće su promjenjiva, kao i mnogi drugi detalji u originalnom formatu Big Brothera, a moguće je i mijenjanje imena emisije te lokacije snimanja. Reality show obično je natjecateljskog karaktera, a cilj je steći popularnost kod gledatelja te u konačnici osvojiti nagradu. U njemu mogu sudjelovati potpuni anonimusi, posrnule zvjezdice željne vraćanja stare slave te poznate osobe iz svih sfera društva pa čak i iz kriminalnog miljea te suda za ratne zločine...

Haaški cirkusant ponovno na ekranima?

U emisijama takvog karaktera događa se fizičko nasilje, seks uživo, međusobno ponižavanje „farmera“, elementarno neznanje o pitanjima iz osnovnog obrazovanja, vulgarnosti različitih vrsta... Osim toga, mlade djevojke mogu saznati kako i gdje da ugrade silikonske implantate, kako da započnu sumnjivu manekensku karijeru i općenito kako da od nepoznate osobe s dna radeći sve i svašta, postanu "netko"...

Analizirajući ove programe i to samo pomoću naslova iz novina i internet portala, može se saznati koju su glupost ovoga puta izvalili opskurni likovi koji su bili optuženi za ubojstva, silovanja, robovlasništvo te dame sumnjivog morala koje nisu završile ni srednju školu.

Svake godine otprilike u isto vrijeme počinje cirkus s "pjevačima", "umjetnicima" i svim ostalim likovima „s ruba pameti“ koji ni sami ne znaju koja im je svrha i profesija u životu, a sve je začinila vijest da ove godine predsjednik srpskih radikala, haaški optuženik Vojislav Šešelj također „nastupa“. Za Haag je bolestan, ali za TV ekrane nije!

Pametnom dosta, potpišite peticiju na web-stranici peticije24.com i pokušajte sudjelovati u smanjenju ludosti na TV ekranima.