"Senke prošlosti" - Dylan Dog iz faze kada su se izdavali nezaboravne epizode

Ovih dana intezivno čitam stripove, prvenstveno Alan Ford i Maxmagnus, od prvog broja naravno... kasnije će doći i ostali koje imam...Nathan Never, Dylan Dog, Metabaruni, V for Vendeta...Budući kako nemam vremena da pišem o njima, a i to bi mi pokvarilo užitak odlučio sam okačiti još jedan strip koji sam davno "secirao" za www,stripovi.com.

• 

  Hridine duhova DD LEX 35

• 

  Senke prošlosti DD ZS 35

• 

  Scogliera degli spettri DD SR 35

Naizgled rutinski slučaj dokazivanja psihičkih smetnji svog novog klijenta se pretvara u pravu moru kada se počnu rješavati obiteljski računi iz daleke prošlosti. Morbidna ljubav, zavist, zloba, ubojstva, sve će izaći na vidjelo kada se pokažu sjenke prošlosti.
 
Scenarij: Michele Medda i Antonio Serra
Crtež: Carlo Ambrosini
Naslovnice: Claudio Villa

…A kako misliš da me spriječiš? Bilo kojim sredstvom Donalde…bilo kojim sredstvom!

"Sjenke prošlosti" počinju prikazom ubojstva koje je počinjeno 1964. godine, a nastavlja se u sadašnjosti (1989) klavirom koji sam "svira" i slikom iz koje teče krv. To je dovoljan razlog da pomalo psihotična starica Bette, koja je svjedok čudnih zbivanja u kući, potraži pomoć privatnog detektiva za natprirodne pojave. Od samog početka je vidljivo da Dylan nije zainteresovan za ovaj slučaj. Kao da je njegovo šesto i pol osjetilo da neće biti seksa (Kada žena ima manje od četrdeset godina, štiti je zakon…kad prekorači šezdesetu štiti je priroda). Scenaristi ovoga stripa nas odmah uvode u samu srž problema koji je predhodio raznim priviđenjima koje muče Bette: Prije dvadeset pet godina desila se nesreća u kojoj je jedna od sestara Brent izgubila život (Olivia) dok je druga ostala invalid (Joan). Joan, starica u kolicima, dijeli sa Dylanom mišljenje da su priviđenja plod mašte njene sestre, međutim ništa nije kao što izgleda na prvi pogled…

Ovo je klasična priča o obiteljskoj tragediji, patološkoj posesivnosti, ljubomori, zavisti i naš se Dylan našao u samom srcu tame koja se nadvila nad kuću Brentovih. U ovoj priči nema ništa natprirodnog, sve je produkt bolesnih ljudi koji su svoj bjes nagomilavali decenijama. Iako obiluje brojnim klišejima (umišljeni lokalni policijski inspektor, dobri majordom koji je umoran od života, kuća na osami, zločin iz prošlosti, ljubav koja ne izlazi na vidjelo) smatram da je ova priča pravi dragulj među epizodama Dylana Doga. U Sjenkama prošlosti nema pretjeranog filozofiranja na temu šta je život, a šta smrt. Likovi su ljudi od krvi i mesa koji znaju šta hoće i ne prezaju ni od čega da ostvare svoje ciljeve. Ovo je realistična priča o bilo kojoj obitelji u bilo kojem dijelu svijeta.

Za razliku od scenaria crtež je malo podbacio. Veoma su dobro nacrtani krajolici: ogoljeno drveće, vremenske prilke, ali mislim da se moglo još poraditi na detaljima lica pogotovo zato što se pojavljuju praktički samo tri lika, ne računajući Dylana i Groucha. Jedine nelogičnosti su stripu su: provalnik koji je tražio nešto u Olivijinoj sobi, taj momenat nije do kraja razrađen, i trenutak kada provalnik skoči sa Olivijinog prozora pada na drvo koje ima lišće - iako se po uvodnim crtežima može vidjeti da se sve događa u poznu jesen.

Kao što je netko u komentarima napisao sestrinska posesivnost je gadna stvar. Na žalost ili na svu sreću nemam sestru tako da taj aspekt iz osobnog života nikako nisam mogao prenijeti "na papir"