ponedjeljak, 17. veljače 2014.

Medicinski potpomognuta oplodnja – industrija za žetvu ljudi


Dobivanje potomstva predstavlja cilj gotovo svakoj obitelji jer je temelj većine sklopljenih brakova dobrobit supružnika i težnja za potomstvom. Nažalost, sama želja često nije dovoljna jer se trudnoće između određenih supružnika jednostavno ne mogu postići prirodnim putem. Za mnoge parove tada jedinu mogućnost predstavlja umjetna oplodnja. Statistički podatci govore kako se u svijetu na milijun stanovnika radi 1 000 postupaka potpomognute oplodnje, a u BiH je taj postotak pet puta manji. Cijene se kreću od 2 000 do 8 000 KM, premda postoje i parovi koji su do prvog začeća izdvojili skoro 30 000 KM.
 

Zbog daytonske regulative, pitanje u svezi s potpomognutom oplodnjom ne može se rješavati na razini BiH, a u Federaciji Bosne i Hercegovine još uvijek nije zakonski regulirano. Ipak,  Federalno ministarstvo zdravstva u parlamentarnu proceduru uputilo je Nacrt zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom, a o njemu je održana i javna rasprava.
Predloženi zakon, između ostaloga, postupak oplodnje definira kao otklanjanje neplodnosti ili umanjene plodnosti zahvaljujući biomedicinskim dostignućima. Liječenje podrazumijeva i „uzimanje i čuvanje sjemenih ćelija muškarca ili jajnih ćelija žene u slučajevima kada postoji opasnost da može doći do neplodnosti”.
Pravo na potpomognutu oplodnju bi imale punoljetne i radno sposobne osobe koje žive u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, a preduvjet je da ne mogu začeti prirodnim putem i da je žena u dobi primjerenoj za rađanje, te da njezino opće zdravstveno stanje dopušta trudnoću i porod. Predloženi nacrt predviđa dvije mogućnosti oplodnje: onu pri kojoj se koriste spolne stanice bračnih partnera te jednog od partnera i spolne stanice darivatelja.
Prema nacrtu zakona, parovi bi imali pravo na dva pokušaja oplodnje besplatno što do sad nije bio slučaj...

Kada se bračni partneri odlučuju na izvantjelesnu oplodnju?

Mnogi bračni parovi se pitaju kolika je vjerojatnoća da će, odnosno da neće moći dobiti dijete tijekom svojeg braka ako to žele. Znanost je dala odgovor na to pitanje: vjerojatnost da će doći do začeća u jednom mjesecu braka je od 15 do 25%, unutar prva tri mjeseca iznosi 40% , a prosječna vjerojatnost da će do začeća doći unutar godine iznosi 85%.
Postoje mnogi čimbenici koji utječu na plodnost, prije svega godine starosti budući da se nakon 30. godine života izgledi začeća smanjuju. Također, tu su bolesti i različita stanja koja mogu utjecati na trudnoću: kronične bolesti, konzumacija alkohola, pušenje, eventualna izloženost kemikalijama ili otrovima, izbor donjeg rublja...
Uobičajeno je ako bračni par nakon godinu dana redovitih spolnih odnosa nije zatrudnio, posjetiti liječnika i posavjetovati se o sljedećim koracima.

Predrasude u svezi s neplodnošću

Često se neplodnost u hrvatskome narodu, a pogotovu na selima tretira kao „ženski“ problem. Iako vlada uvriježeno mišljenje kako se u većini slučajeva neplodnost pojavljuje samo kod žena, istina je da se bračna neplodnost javlja podjednako i kod muškaraca i kod žena, u oko 40% slučajeva, dok 20% slučajeva otpada na neplodnost obaju partnera. 

Kada se iscrpe sve prirodne mogućnosti za uklanjanje bračne neplodnosti, bilo muškarca, žene ili obaju partnera, nastupa razdoblje suočavanja s idejom o podvrgavanju nekoj od metoda umjetne ili potpomognute oplodnje.

Različite metode medicinski potpomognute oplodnje

Često se u kolokvijalnom govoru sve metode potpomognute oplodnje nazivaju samo jednim zbirnim imenom: npr. oplodnja u epruveti, „dijete iz epruvete“ ili in vitro. Međutim, činjenice govore kako postoji dvadesetak takvih metoda s različitim nazivima. Neke od najpoznatijih su inseminacija, oplodnja in vitro, GIFT i ZIFT, metoda ICSI...
Metode umjetne oplodnje GIFT i ZIFT predstavljaju modificirane oblike oplodnje in vitro, koje se također temelje na izvlačenju jajnih stanica i unošenju embrija u maternicu. GIFT (od engl. Gamete Intrafallopian Transfer) i ZIFT (Zygote Intrafallopian Transfer) znatno su kraće procedure. Dok se kod oplodnje in vitro, prije unosa u maternicu, provodi promatranje razvoja embrija u trajanju od tri do pet dana, kod ZIFT metode se oplođene jajne stanice (zigote) unose u jajovode unutar 24 sata, a kod GIFT metode spermiji i jajne stanice samo se pomiješaju i unose unutar jajovoda.

Statistički od 100 zametaka, 92 bivaju žrtvovana

U određenim metodama oplođena jajna stanica se ne može odmah staviti u maternicu žene, nego se razvija u inkubatoru te se nakon dva do pet dana zametak prenosi u maternicu žene. U „zdjelici“ se oplodi nekoliko jajnih stanica dobivenih hormonskom stimulacijom žene. U prosjeku se dobije desetak jajnih stanica, a od njih 10, uspješno se oplodi 8, do petog dana preživi samo 4 - 5, a tek će se matematičkih 1,3 i roditi.
Dakle u prosjeku 92% zametka prestaje s razvojem zbog različitih genetskih nepravilnosti. Dopušteno je vratiti najviše tri zametka; najčešće se vraćaju dva, ali u nekoliko europskih zemalja potiče se vraćanje samo jednog zametka. Preostali zametci mogu se zamrznuti da se uporabe za sljedeće pokušaje u slučaju izostanka trudnoće. Uspjeh postupka najviše ovisi o „kvaliteti“ zametaka vraćenih ženi, a to ovisi o kvaliteti jajne stanice i spermija...
Mnogi stručnjaci preporučuju uvođenje triju ili četiriju embrija kako bi se povećali izgledi za trudnoću. S druge strane, to povećava mogućnost višestruke trudnoće. Ako nakon prvog pokušaja oplodnje in vitro ostane višak embrija, klinika ih može zamrznuti za eventualne sljedeće pokušaje.
Nakon uspješno završene umjetne oplodnje, bračni par se može spremati za prinovu u obitelji, međutim uvijek će etičko pitanje visjeti iznad čitavog procesa.

Umjetna oplodnja s etičkog gledišta

Vjerojatno će uvijek postojati dva sukobljena pogleda na nova dostignuća u potpomognutoj i umjetnoj oplodnji. S jedne strane su ljudi koji se žestoko suprotstavljaju toj tehnologiji budući da omogućava manipuliranje prirodom, igranjem Boga i sa sobom nosi dosta štetnih posljedica, dok su s druge strane oni koji čitav proces gledaju s utilitarističkog stava smatrajući tehnologiju samo sredstvom za svladavanje prepreka na koje čovjek naiđe u svojem životu. Zagovaratelji ove metode naglašavaju kako će bračni parovi odlaziti u inozemstvo ako im se ovdje ne omogući izvršiti ono što su naumili, tako da je, između ostaloga, bolje da to čine u matičnoj zemlji.

Još jednom se naglašava posebnost BiH u svemu ovome. Mnogi ističu kako je u ratu nastradala čitava generacija mladića koji su posljednjih godina trebali biti stupovi obitelji. Samim time približno isti broj žena, zbog nedostatka muškaraca, nije na vrijeme mogao zasnovati obitelj tako da se sada nalaze pri kraju reproduktivnog razdoblja.
Također zbog loših ekonomsko-društvenih gibanja granica sklapanja brakova i odlučivanja za roditeljstvo je odgađana tako da se mnogi, kada se konačno odluče za taj korak, suočavaju s problemom mogućnosti trudnoće.

Treba razmišljati o štetnosti za majku

Kao i samo laičko društvo, tako je i medicinska struka podijeljena na dva suprotstavljena tabora. Određeni medicinski djelatnici u svemu samo vide dobrobit supružnika ne obazirući se na štetne nuspojave, dok drugi razmišljaju i o etičkim implikacijama.
Jedna od onih liječnika koji su protiv medicinski potpomognute oplodnje je Verica Mišanović, pedijatar.
„Ja sam protiv potpomognute oplodnje jer to nije prirodan, Bogom dan, način kako se ljudsko biće začne, raste i rodi. Potrebno je naglasiti da je sam postupak iznimno zdravstveno štetan i jako bolan za majku koja je podvrgnuta oplodnji. Lijekovi koji se koriste za stimulaciju imaju veliki broj štetnih efekata, od toga da majka može razviti trajna oštećenja pojedinih organa do smrtnog ishoda. Sam proces je jako bolan i može imati fatalne posljedice po život porodilje. Potrebno je naglasiti i utjecaj na psihičko zdravlje žene i promjenu osobnosti, naročito ukoliko se postupak nekoliko puta provodi bez rezultata. Nekad se u samom postupku dogodi da imamo istodobno veći broj zametaka pa roditelji moraju odlučiti koga će izabrati! Ostali su osuđeni da se 'zalede' pa ako uspije oplodnja, više nisu potrebni i njihova sudbina je nepoznata. Moglo bi se još puno toga reći zašto se ja ne slažem s potpomognutom oplodnjom, ali mislim da je i ovo dovoljno“, komentirala je doktorica Mišanović medicinski potpomognutu oplodnju.

Stav Katoličke crkve

Osim navedenih štetnih nuspojava pokreće se i pitanje koja su prava embrija? Mnogi smatraju da istraživanja na embrijima ne smiju biti dopuštena budući da je svaki embrij ljudsko biće.
Među teže razloge protivljenja Crkve spadaju: eksperimentiranje, zamrzavanje i usmrćivanje ljudskih embrija tijekom postupka, trgovina embrijima te njihovo eventualno korištenje u kozmetičke svrhe, npr. kreme za lice i preparati protiv starenja. Osim toga, umjetna oplodnja uspostavlja vlast tehnike nad početkom ljudskog života. Treba naglasiti kako Crkva nije protiv djece rođene umjetnom oplodnjom, niti pravi razliku između njih i onih rođenih prirodnim putem: sva su ta djeca, bez razlike, dar Božji, ali postupak medicinski potpomognute oplodnje ostaje moralno i stručno neprihvatljiv.
To objašnjava dr. Zorica Maros, profesorica moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu.
„Postojeći način medicinski potpomognute oplodnje, kako je stručno nazvana oplodnja u epruveti, Crkva osuđuje kao nemoralan i grješan čin. Takvom se metodom, bilo svjesno, bilo neizbježno proizvode zametci kojima se kasnije eksperimentira, ili ih se zaleđuje i uništava, zbog čega je ta metoda duboko u sebi nehumana i nemoralna. Riječ je, između ostaloga, o manipuliranju ljudskim bićima i nasilnom prekidu njihova života. Naime, temeljno načelo katoličke moralne teologije, kod svih pitanja koja se odnose na život ili smrt jednog čovjeka, je da: 'Nitko nema pravo pod bilo kakvim okolnostima izravno uništiti nedužno ljudsko biće.' Svaki je ljudski život svet i Crkva štiti svetost tog života od njegova početka pa do same smrti. Dakle, kršćanska etika govori o svetosti života, dok laička, dakle ova koja podržava umjetnu oplodnju, govori o kvaliteti života što u načelu znači da dostojanstvo čovjeka nije u njegovoj stvorenoj i urođenoj naravi, nego da ovisi o njegovim sposobnostima i genetskim mogućnostima. Prilikom oplodnje u epruveti stvara se višak zametaka koji se onda selektiraju, odnosno biraju se 'bolji', 'kvalitetniji', 'zdraviji', oni koji će se prenijeti u maternicu žene. Riječ je o selektivnom pobačaju ili ideologiji eugenizma (davanje prednosti zdravijim i jačim naspram slabijih i bolesnih). Stoga Crkva medicinski potpomognutu oplodnju smatra teškom povredom svetosti ljudskog života i njegova dostojanstva“, kaže dr. Maros.
Podsjetimo na kraju, svaki oblik liječenja neplodnosti koji ne narušava dostojanstvo čovjeka Crkva, ne samo da prihvaća, nego i podržava. Dakle „potpomognuta oplodnja“ je prihvatljiva u onim oblicima koji ne proturječe svetosti ljudskoga života jer pomaže bračnom činu da dođe do svrhe. Umjetna ne jer ne samo da zamjenjuje bračni čin, nego narušava dostojanstvo ljudske osobe.

Nema komentara:

Objavi komentar