Kao stariji maloljetnik sam 1997. sudjelovao u volonterskim akcijama na Koševu tijekom cijele noći i jutra prije mise s Papom.
Valjalo je sve materijale prevoziti od skladišta do Koševa, istovariti, raspodijeliti po punktovima te podijeliti vjernicima koji su pristizali od ranog jutra. U mom "sektoru" su se dijelile zastavice i šalovi. Početkom mise smo od volontera i organizatora utopili se u "obične" hodočasnike koji su nazočili na misi te se potom razišli svojim kućama.
Nažalost, materijalnoga od pohoda pape Ivana Pavla II. više ništa nemam. Zastavice, i šalovi te liturgijski vodiči su tijekom vremena i nekoliko selidbi izgubljeni. Ponekad u knjižnicama i antikvarnicama naiđem na primjerak monografije Papa u Sarajevu.
U sjećanju su mi je ostalo nekoliko scena, od rađanja sunca, promjenjivog vremena te laganog buđenja prirode i pupanja na granama obližnjeg drveta gdje sam satima stajao i dijelio materijale. To sam buđenje simbolizirao s nadom koja je tada rasla u svima nama.