U župi Sv. Obitelji na Kupresu 28. i 29. srpnja 2018. bit će upriličen Obiteljski dan u BiH, što je ujedno i priprava za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati 15. i 16. rujna 2018. u Splitu i Solinu. Upravo je to bio povod da razgovaramo s biskupom Semrenom, predsjednikom Vijeća za obitelj BK BiH...
Mons. Semren je rođen 1954. u Biloj kraj Livna. Nakon osnovne škole u rodnom mjestu, put svećeništva i redovništva „stopama Sv. Franje“ krenuo je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom i potom na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, da bi bogoslovski studij nastavio na Papinskome sveučilištu Antonianumu u Rimu, gdje je 1985. magistrirao i godinu poslije doktorirao iz područja franjevačke duhovnosti.
Za svećenika je zaređen 1981. te je obavljao mnoge službe u svojoj redovničkoj zajednici među kojima se ističe ona profesora na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i odgojitelja novaka i bogoslova. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 2010. pomoćnim biskupom banjolučkim.
S njim smo razgovarali o Obiteljskom danu u BiH koji se organizira na Kupresu, ali i općenitim pitanjima koji se tiču današnje obitelji u vremenu u kojemu živimo...
Oče biskupe, u subotu i nedjelju, 28. i 29. srpnja, na Kupresu se organizira Obiteljski dan u BiH. Recite nam koji je smisao i koji su ciljevi jednog ovakvog okupljanja?
Poštovani čitatelji Katoličkog tjednika, pod obitelji mislimo na naravnu obitelj koja je utemeljena na braku između muškarca i žene, to je zajednica ljubavi, utemeljena na braku i pozvana biti svetištem života, mala Crkva, stanica društva, a čine ju otac, majka i djeca. Pritom je važno istaknuti da ljubav između muškarca i žene nastaje iz slobode, jer se ljubav ne može iznuditi. Ne možemo, naime, nikoga prisiliti da nas voli i ne možemo sami sebe prisiliti da nekoga volimo. To jasno pokazuje da ljubav nastaje iz slobode i da je ona Božji dar. Ne možemo objasniti zašto nekoga ljubimo. To je naprosto tajna, i to čudesna tajna koja usrećuje one koji se ljube. Zato govorimo o sakramentu ženidbe.
Obiteljski dan ispunjen je čestitkama i zahvalnošću za sve one koji su na različite načine povezani s obitelji. A kad za nekog kažemo da je imao svoj dan, time želimo istaknuti da se na taj dan pokazao u najboljem svjetlu. A kad za nekog kažemo da je imao svoju godinu, onda time naglašavamo da je čitavu godinu životom i riječima pokazivao ono najbolje u sebi. A što reći za one koje su sve svoje dane i godine življenja u obitelji posvetili Gospodinu? Čestitam im na djelotvornoj ljubavi, na služenju Bogu, osjetljivosti za bližnje, radosti u nadi, strpljenju u nevolji, na postojanosti u molitvi, zajedništvu, sve u samozatajnosti i poniznosti. Stoga govorimo o važnosti predstojećeg Obiteljskog dana u BiH ističući da su obitelji nositeljice života, nada i budućnost Bosne i Hercegovine; obitelji su sakramentom svete ženidbe postali intimna zajednica života i ljubavi, te kao takvi osposobljeni biti prvom životnom stanicom društva i prvom školom društvenih vrlina; obitelji su željne i voljne riječju i primjerom svjedočiti svoju vjeru, te zauzeto i aktivno sudjelovati u društvenom životu, kao i životu i poslanju Crkve. Obiteljski dan u BiH je očitovanje katoličkog i obiteljskog zajedništva na razini Biskupske konferencije.
Obiteljski dan u Bosni i Hercegovini ujedno je priprava za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati 15. i 16. rujna 2018. u Splitu i Solinu pod geslom Obitelj − izvor života i radosti. Koji su očekivani plodovi od ovoga susreta?
Svjesni činjenice sve lošijeg demografskog stanja Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini te svih izazova s kojima se obitelj susreće, potrebno je da Crkva još više postane svjesnija svoje evangelizacijske i pastoralne skrbi za obitelj. U tom duhu naša se mjesna Crkva priprema katehezama na razini dekanata za proslavu Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Na susretu će se okupiti obitelji iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te iz cijele dijaspore, kako bi okupljeni oko euharistijskog stola smogle hrabrosti za svjedočko poslanje u današnjem društvu te kako bi promicale kulturu života pod geslom Obitelj – izvor života i radosti. Kako bi se što dostojnije pripremili za ovaj veliki događaj prošla je godina bila posvećena poslanju očeva u obitelji, a ova je posvećena majci i majčinstvu, duši i blagoslovu svake obitelji.
Glavne odlike ovoga događaja koji nije samo crkveni, nego i općedruštveni su vjera, nada i ljubav. Želja organizatora je probuditi optimizam u našem društvu kako bismo nadvladali sve nedaće i izazove pred kojima se obitelj nalazi. Zato Solin otvorena srca i s velikim nestrpljenjem očekuje ovaj događaj, a obitelji s područja Splitsko-makarske nadbiskupije spremno su prihvatile otvoriti svoja vrata obiteljima iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine i dijaspore. Nameće nam se pitanje što je ono što svaku obitelj može učiniti funkcionalnijom? Osvrnuvši se na život Svete Obitelji zaključak je da je to obitelj koja poštuje vjerske propise, moli, koja međusobno dijalogizira, surađuje, odnosno njeguje odnos s Bogom kao i međusobnu povezanost članova.
Obitelj je u službi izgradnje kraljevstva Božjega posredovanjem svoga sudjelovanja u životu i poslanju Crkve. Što se sve od obitelji očekuje na tom polju? Je li dovoljno samo ići na misu?
Da je život Božji dar i da je ljubav Božji dar, to se najjasnije očituje u obitelji, koja veliku ulogu ima u prenošenju vjere djeci. I otac i majka na to su pozvani kao i bliži rođaci koji žive u obitelji. Djeca i mladi, da bi usvojili vrijednosti koje daju smisao životu, trebaju se rađati i stasavati u onoj zajednici života i ljubavi koju je sam Bog htio za muškarca i ženu. Sretne obitelji šalju poruku nade, koja je srž njihovih iskustava: moguće je i radosno, premda u isti mah i zahtjevno, živjeti trajno vjernu ljubav, otvorenu životu; kao takve sudjeluju u poslanju Crkve i u izgradnji društva. U poruci upućenoj sudionicima 47. socijalnog tjedna talijanskih katolika, papa Franjo je istaknuo da je obitelj mjesto ljubavi, strpljenja, marljivosti, nade i konkretne solidarnosti u kojoj se prenose vjera i moralne vrednote.
Ističemo da su brak i obitelj jedno od najdragocjenijih dobara čovječanstva, a pogođen je mnogostrukim, dubokim i brzim promjenama društva. Nažalost, bračni parovi u BiH sve kasnije ulaze u bračno zajedništvo i postaju roditelji, a to je još vidljivije u zapadnoeuropskim zemljama. Imamo trajan pad nataliteta... Danas nema jasnih odgojnih modela što dovodi mlade obitelji do dezorijentacije u međusobnim odnosima te odnosu prema djeci. Stari modeli se napuštaju, a novi se ne pronalaze. Ono što najjasnije treba biti istaknuto je činjenica da je čovjek relacijsko biće i da se upravo po relaciji prema drugomu sam ostvaruje i postaje produktivan. To dovodi i do otvorenosti prema životu tj. rađanju djece. Obitelj zbog toga postaje mjesto u kojemu osobe postaju nositelji slobodnog i odgovornog humanizma. Svaki novi život je neponovljivi dar.
Činjenica opadanja nataliteta je uvijek velika opasnost za jedan narod u svim njegovim segmentima bilo gospodarskim, društvenim, kulturnim itd... Stoga želimo razmišljati o hrvatskom korpusu u Bosni i Hercegovini, svjesni da se obitelj ne može dokidati ili je miješati s drugim oblicima zajedničkog života.
U ime cijele BK BiH upućujem vapaj za obnovu obitelji, za rađanje djece, za obnovu Crkve i naroda, zahvalivši svima onima koji se na razne načine trude oko stvaranja i izgradnje civilizacije života protiv civilizacije smrti.
Kako Crkva može uključiti obitelji u svoj život i djelovanje te kako pokazati obiteljskim zajednicama da su one zaista potrebne Crkvi?
Pozivamo vas na misli trojice zadnjih papa o važnosti obitelji.
Papa Benedikt XVI. poručuje nam da visoko cijeni osjetljivost i zauzetost za obitelj, jer kršćanska obitelj postavlja temelje za rast u vjeri i za izgradnju čovjeka kao cjelovite osobe. Kršćanska je obitelj znak Božje ljubavi i ona je pozvana da tu ljubav širi u svijetu.
Sv. papa Ivan Pavao II., koji je dva puta posjetio ovu plemenitu zemlju BiH, tvrdio je da je kršćanska obitelj pozvana živo i odgovorno sudjelovati u poslanju Crkve na vlastiti i originalni način, stavljajući u službu Crkve i društva samu sebe u svojem življenju i djelovanju (Familiaris consortio, 50).
Papa Franjo ističe da je obitelj prva zajednica u kojoj se podučava i uči ljubiti, to je također povlašteno okružje u kojem se podučava i uči vjera, uči se činiti dobro. Vjera, ljubav i činjenje dobra uče se jedino u dijalektu, obiteljskom dijalektu (usp. Audijencija pape Franje 25. svibnja 2018.).
U današnjem je svijetu više no ikad potrebna nazočnost uzornih kršćanskih obitelji.
Obitelj je Crkva u malom, što je potrebno činiti kako bi Bog zauzeo središnje mjesto u njoj?
Obitelj je „mala Crkva“ ako su članovi obitelji kršćani, a kršćani su oni koji praktično nasljeduju Isusa Krista, tj. oni koji žele živjeti onako kako je Isus živio. Želio bih da svi ljudi, pogotovu vjernici kršćani, u svojim obiteljima budu put Kristove ljubavi prema svakom čovjeku od njegova začeća do naravne smrti. Obitelj kao sustav odnosa između muškarca i žene, roditelja i djece, ne valja miješati s drugim oblicima suživota, koji pak nastaju po drugoj logici: iz slaganja pojedinačnih interesa koji su više ili manje nesigurni, i više ili manje trajni. Bog želi da ljudi, koji su stvoreni na njegovu sliku, budu pojedinci ali u međusobnom zajedništvu, kao božanske osobe. A to se vidi počevši upravo od obitelji: obitelj je prva slika Trojstva. Stoga je kršćanska obitelj „kućna Crkva, mjesto gdje se slavi Boga, prenosi i živi Njegova riječ“, isto tako „obitelj, sudjelujući u životu i poslanju Crkve, u službi je izgradnje Kraljevstva Božjega u povijesti“.
„Čovjek ne može živjeti bez ljubavi. Sam po sebi on postaje biće neshvatljivo (...) ako mu se ne objavi ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne usvoji, ako u njoj živo ne sudjeluje. Upravo stoga Krist Otkupitelj – kao što je već rečeno – sasvim otkriva čovjeka samom čovjeku. To je – smijemo li se tako izraziti – ljudska dimenzija otajstva Otkupljenja. U toj dimenziji čovjek ponovno nalazi veličinu, dostojanstvo i vrijednost svoje čovječnosti“ (Redmptor hominis 10).
Koji su zapravo pokazatelji da se danas često može čuti kako je „obitelj u krizi“?
Moramo nažalost ustanoviti da se danas u cijelom svijetu, osobito u Europi i Americi, širi globalni kapitalizam, pa je ljudima postao kapital važniji od života. Materijalna dobra su postala važnijim od života. Materijalna dobra su važna, ali moraju služiti životu. Cijelo čovječanstvo radi uvećanja svoje materijalne koristi uništava život na ovom našem planetu − Zemlji. Zaboravili smo da sve na ovoj zemlji mora služiti životu. Zato su kršćanske obitelji pozvane radovati se životu i umnažati život na ovoj zemlji.
Drage obitelji, radujte se očinstvu i majčinstvu! Otvorenost životu znak je otvorenosti prema budućnosti, pouzdanja u budućnost. Drage obitelji, živeći u zajedništvu vjere i ljubavi, budite što očitiji svjedoci vjere da nas je Bog sve stvorio i da nas Bog sve želi spasiti. Uskrsli Isus je rekao: „…ja sam s vama sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Dragi kršćani, osjećajte se pozvanima naviještati evanđelje cijelim svojim bićem; osjetite snagu Gospodnje riječi koja glasi: „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode“ (Mt 28,19).
Naši pradjedovi i
prabake, djedovi i bake, očevi i majke bili su životvorni, bili su otvoreni
životu. Što se događa s tolikim krajevima koji
su ostali bez života? Je li to zato što se više ne rađaju muževi i
žene kreposti, skromnosti i poštenja, kojima je na prvom mjestu vjernost Bogu? Imamo li danas još muževa i žena poput
starih proroka i proročica ili su negdje nestali? Nije li nam suvremeni svijet
nametnuo krivu ljestvicu vrednota? Je li nam nametnuo uvjerenje da je važnije
imati nego biti dobar čovjek, da je imanje važnije od života? Ima li
mogućnosti danas da i u našim obiteljima
bude očeva i majki, poput Zaharije i Elizabete, da bi potom moglo biti i svetih velikih proroka u ovome
narodu?
Što se danas događa s nama i našim pristupom životu, da su nekima kućni ljubimci postali važniji od djece? Treba imati ljubavi prema svim živim bićima, ali osobito prema djeci, jer su djeca Božji dar svakom narodu i cijelom čovječanstvu. Što se danas događa s obiteljima u našem narodu ako se djecu prihvaća kao da su i oni kućni ljubimci, umjesto da ih se smatra djecom Božjom i Božjim darom narodu i čovječanstvu? Molimo za žene i majke da drže do svojih obitelji kao do vjerničkih obitelji i da budu svjesne kako su pozvane pred Bogom izvršiti svoje poslanje otvarajući se novom životu i primajući ga kao Božji dar. Molimo za muževe i žene da budu svjesni kako je rađanje i odgajanje novoga života njihovo temeljno poslanje. Molimo za naše mladiće i djevojke da se ne boje života i življenja u obitelji.
Postoje tendencije u zapadnim zemljama da ograniče vrijeme trajanja braka ili svođenje braka na imovinsko-pravno pitanje. Što Crkva čini da takvo razmišljanje ne postane dominantno i među katolicima?
Papinsko vijeće za obitelj provelo je svoja sociološka istraživanja na slijedeća četiri područja.
Prvo se područje odnosi na par i brak. Zajednički život nije isto što i brak, jer odnose čini nestabilnim i povećava nesigurnost u životu djece. Stabilnost je obiteljskih odnosa vrlo važno dobro, a tamo gdje ona nedostaje svi su članovi obitelji u opasnosti. Stabilnost je braka presudna u socijalizaciji djece.
Drugo se područje odnosi na međugeneracijsku brigu. U naravnim je obiteljima solidarnost među naraštajima mnogo češća i dublja u odnosu na druge oblike zajedničkoga života. Djeca koja žive sa svojim biološkim roditeljima uživaju bolje tjelesno i psihičko zdravlje, i imaju više pouzdanja i nade u život, u odnosu na one koji žive u drugačijim prilikama. Analiza različitih obiteljskih struktura, odnosno obitelji s oba roditelja, proširene obitelji, i obitelji s jednim roditeljem, pokazala je, naime, veću slabost u posljednjem navedenom obliku.
Treće se područje proučavanja tiče odnosa obitelji i rada. Pritom je najvažnije reći da je rad radi obitelji, a ne obitelj radi rada.
Govoreći o četvrtom području, koje se odnosi na obitelj i društveni kapital istaknuto je da je suvremenoj demokraciji potrebna čvrsta i stabilna obitelj, jer je ona stvarateljica primarnoga društvenog kapitala. Stoga nema budućnosti čovječanstva bez obitelji.
Razvidno je da se različiti lobiji u Europi i svijetu ujedinjuju protiv kršćanskoga vrednovanja obitelji. Je li moguće i na koji način ujediniti kršćanske obitelji kada je riječ o zaštiti svetosti ove institucije?
Za što se ne umire to odumire. Ono što čovjeku nije sveto, nije svetinja, nije bitno za njega za to se on i ne bori. U svim dekadentnim društvima kroz povijest, s gubljenjem vrijednosti čovjekova dostojanstva, braka, obitelji dolazi do katastrofe. Obitelj je stanica zdravoga društva i svi protivnici zdravoga društva žele uništiti obitelj, proglašavajući različite načine suživota iz interesa obiteljima. Stoga postoji više pokreta za život i svetost života, za obitelj i civilizaciju ljubavi od pokreta za smrt i civilizaciju smrti.
„Oduprite se ideološkoj kolonizaciji koja prijeti obitelji“, istaknuo je Sveti Otac 16. siječnja 2015. prilikom susreta s obiteljima u glavnoj sportskoj areni u Manili, na Filipinima. „Ona ne dolazi iz snova koje nam Bog daje, iz molitve i poslanja koje nam Bog povjerava. Dolazi izvana, i zato kažem da je kolonizacija […] I kao što su naši narodi mogli reći 'ne' razdoblju kolonizacije, kao obitelji imamo biti vrlo mudri i vrlo snažni, s odvažnošću reći 'ne' tim inicijativama kolonizacije, koje bi mogle uništiti obitelj. Molimo zagovor Sv. Josipa da znamo kada reći 'da', a kada reći 'ne'.“
Dok brojni žive u krajnjem siromaštvu, neki su zahvaćeni materijalizmom i stilom života koji razara obiteljski život i osnovne zahtjeve kršćanskoga morala – to je ideološka kolonizacija. Obitelj je također ugrožena sve većim nastojanjima nekih da redefiniraju samu ustanovu braka kroz relativizam, kulturu prolaznosti, izostanak otvorenosti životu – objasnio je papa Franjo, dodajući da je Bl. Pavao VI. – branjenjem otvorenosti za život u svojoj enciklici (Humanae Vitae) – bio odvažan, dobar pastir, koji je „upozorio svoje ovce na vukove koji im se približavaju“.
Svijetu su potrebne snažne obitelji kako bi se nadvladale te opasnosti! Svaka prijetnja obitelji jest prijetnja samome društvu, jer „budućnost čovječanstva prolazi kroz obitelj“. Stoga štitite svoje obitelji! – potaknuo je Papa nazočne, pozivajući ih da budu svetišta poštovanja prema životu i da navješćuju svetost svakog ljudskog života od začeća do naravne smrti. Obitelji tako postaju proročki glas, blagoslov za svijet koji širi Božje kraljevstvo, vjerne proročkom poslanju koje smo primili na krštenju.
Može li se danas govoriti o razlici između obitelji u ruralnim i urbanim sredinama? Je li val sekularizma dopro podjednako do svih?
Zahvaljujući sredstvima društvene komunikacije život se izjednačio i u ruralnim sredinama s onim urbanim. Sve informacije brzo se šire i dostupne su svima.
Premda je u konstantnom opadanju, ipak u Bosni i Hercegovini još uvijek živi duh tradicionalne katoličke obitelji. Kako očuvati taj duh?
Naravni zakon duboko je utisnut u vjernička srca svih religija na području BiH te, unatoč mnogim napadajima, on je i danas jasan. Kada je riječ o ženidbi i obitelji, i o antropološkim pogledima, tu nema dvojbe: muž i žena čine brak; otac, majka i dijete čine obitelj. Obitelj kao sustav odnosa između muškarca i žene, roditelja i djece, ne valja miješati s drugim oblicima suživota, koji pak nastaju po drugoj logici: iz slaganja pojedinačnih interesa koji su više ili manje nesigurni, i više ili manje trajni. Bog želi da ljudi, koji su stvoreni na njegovu sliku, budu pojedinci, ali u međusobnom zajedništvu, kao božanske osobe.
Nema komentara:
Objavi komentar