ponedjeljak, 6. srpnja 2015.

Don Tomislav Mlakić, predstojnik Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije: Ne postoji sustav vrjednovanja vjeroučiteljskog rada


Zasigurno će svatko tko ozbiljno misli o svojem životu uložiti dosta vremena i novca u svoje obrazovanje. Tako će učiniti i ozbiljne države jer je obrazovanje jedno od najbitnijih područja ljudskog društva. U posljednje vrijeme često se spominje kako današnje škole obrazuju, ali ne i odgajaju. Jedan od onih predmeta na kojemu se osim obrazovanja vrši i odgoj za život zasigurno je vjeronauk koji je na sebi svojstven način ujedinio odgojnu i
obrazovnu funkciju.

 Kako bismo saznali kakvo je danas stanje s vjeronaukom u školama u BiH, a u povodu prvog Međureligijskog susreta vjeroučitelja BiH koje je organizirao Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije, razgovarali smo s don Tomislavom Mlakićem, predstojnikom tog ureda. Don Tomo je rođen 1966. u Bistrici kraj Uskoplja, a za svećenika je zaređen ratne 1994. u Sarajevu. Nakon studija u SAD-u od kraja prošle godine djeluje kao predstojnik Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije


Poštovani don Tomo, Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije prvi put organizira Međureligijski susret vjeroučitelja Katoličke Crkve, Srpske Pravoslavne Crkve, Islamske zajednice i Židovske zajednice. Možete li nam reći nešto o važnosti tog susreta?

Ovo je prvi međureligijski susret vjeroučitelja koji organizira jedna od vjerskih zajednica – u ovom slučaju Vrhbosanska nadbiskupija preko svojeg Katehetskog ureda. Ovo je bio prvi susret na kojem su sudjelovali katolički vjeroučitelji iz svih naših biskupija. Kada govorimo o važnosti susreta, treba naglasiti da je znakovito da susret organizira jedna od zajednica jer je prije dvije godine sličan susret organiziralo Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine. Pokazali smo da možemo sami i da naše susrete možemo očuvati od bilo kakvih političkih utjecaja zadržavajući se isključivo na vjerskoj razini. Netko od sudionika reče da bi se u Bosni i Hercegovini sve vrlo brzo dogovorilo kada bi se dogovarali vjernici. Očekujem da ovaj susret urodi plodovima suradnje među vjeroučiteljima i školama na lokalnoj razini. Ovdje su u tri dana mogli biti svjedoci kako je moguće biti zajedno, dijeliti iskustva, učiti se kako nadvladavati predrasude i graditi mostove prema drugima i drukčijima.  

Kakva je vaša suradnja i suradnja Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije s Katihetskim odborom SPC-a i Vjersko-prosvjetnom službom IZ-a?

Suradnja je iznenađujuće dobra. Od samog početka smo se susreli s otvorenošću i dobronamjernošću obiju zajednica. Naravno da ima pitanja u kojima nam pogledi nisu identični i da ima problema koji otežavaju suradnju jer je u ovoj zemlji sve ispolitizirano i opterećeno pitanjima koja nisu vjerske naravi. Kada organizirate ovakvu vrstu susreta, onda morate biti jako pažljivi i osjetljivi na uvjerenja, tradicije i običaje drugih. Mislim da smo u tome uspjeli i da je to bilo moguće zbog plodonosne suradnje s Katihetskim odborom SPC-a, Republičko-pedagoškim zavodom Republike Srpske i Vjersko-prosvjetnom službom IZ-a. Dokaz da je suradnja naših ureda više nego dobra je poziv episkopa Hrizostoma da se sličan susret organizira iduće godine u Brčkom.  

Možete li nam reći nešto o trenutnom stanju katoličkog vjeronauka u školi i razlici između školskog vjeronauka i župne kateheze?

Ja sam službu predstojnika Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije preuzeo krajem prošle godine, tako da se tek polako upoznajem s poteškoćama u izvođenju katoličkog vjeronauka u školama i sa stanjem župne kateheze u našim župnim zajednicama. Za točniju i cjelokupniju ocjenu trebat će mi malo više vremena. Nedavno je Katehetski ured u Katoličkom školskom centru u Sarajevu organizirao susret ravnatelja škola koje rade po hrvatskom nastavnom planu i programu s našim nadbiskupom kardinalom Puljićem i dekanom KBF-a dr. Jurišićem. Takvi susreti nam pomažu u rješavanju konkretnih problema s kojima se vjeroučitelji svakodnevno susreću u svojem radu. Problema, ima ali nisu nerješivi. Trenutno je najveći problem nepostojanje sustava vrjednovanja vjeroučiteljskog rada. Vjerujem da ćemo uspjeti dogovoriti sa županijskim ministrima savjetničku službu za katolički vjeronauk po uzoru na već postojeće službe koje imaju druge dvije vjerske zajednice.
Kada je u pitanju župna kateheza, onda moram biti iskren i reći da se, nažalost, u većini župnih zajednica svela na kratku pripravu prije primanja sakramenata. Iznimke postoje, ali su stvarno iznimke. Ovaj problem nedostatka župne kateheze ne mogu ja rješavati nego, nadam se vrlo brzo, otac nadbiskup sa svojim suradnicima koji su odgovorni za cjelokupnu pastoralnu djelatnost u našoj nadbiskupiji. Ne bi trebalo razdvajati školski vjeronauk i župnu katehezu na način da se traga za razlikama. Ja bih volio kada bi naši vjeroučitelji bili, ne samo prenositelji znanja, nego i svjedoci vjere u našim župnim zajednicama. Idealno bi bilo kada bi školski vjeronauk i župna kateheza išli ruku pod ruku i međusobno se nadopunjavali.

Još uvijek se osjećaju posljedice komunističke ideologije u obrazovnom sustavu. Može li se kazati kako je duh komunizma još uvijek nazočan u školama, i kakav je odnos aktualne vlasti na svim razinama prema vjeronauku u školama?

Ne vidim baš previše u našim školama duh komunističke ideologije kojeg spominjete. Možda ga je moguće naći u razmišljanju pojedinih ministara i ravnatelja koji su crvene knjižice zamijenili nekim drugim stranačkim bojama i teško prihvaćaju da su im vjerske zajednice koje su godinama smatrali neprijateljima sada partneri. Vjerujem da to vrijeme polako prolazi s dolaskom mlađih i obrazovanijih ljudi na te dužnosti iako ne vidim načina kako obrazovanje rasteretiti političkih utega budući da su pozicije ministara i ravnatelja fotelje u koje političke stranke namještaju svoje poslušnike. I ovdje ima iznimki. Odnos trenutne vlasti prema vjeronauku u školama je različit od županije do županije. Nedolazak većine županijskih ministara obrazovanja (Hrvata) na spomenuti susret s nadbiskupom i dekanom fakulteta je više nego jasna poruka.

Često se mogu čuti ideje i tendencije za ukidanjem vjeronauka ili njegovu svođenju na predmet koji se neće ocjenjivati. Čini se kako je vjeronauk uvijek „u opasnosti“? 

Ovi glasovi ne dolaze samo iz tzv. lijevih krugova i medija, nego i iz određenih krugova u Katoličkoj Crkvi. Preteška i prekomplicirana tema. Možda neki drugi put. Ne vjerujem da je vjeronauk u opasnosti da bude ukinut iako će se tendencije koje spominjete ponavljati, ovisno o financijerima i ideolozima.    

Mnogi smatraju da bi školski vjeronauk trebalo prepustiti vjeroučiteljima laicima, a još uvijek je velik broj svećenika i časnih sestara koji predaju vjeronauk u školama.

U ovoj školskoj godini katolički vjeronauk u školama na području Vrhbosanske nadbiskupije predaje 25 svećenika, 30 časnih sestara i 80 vjeroučitelja laika. Najveći broj svećenika ima samo nekoliko školskih sati i u onim školama u kojima je broj katoličke djece neznatan. U nekim mjestima župna se kateheza upisuje u školama kao školski vjeronauk, i tu praksu ćemo dokinuti na početku ove školske godine. Ima škola u kojima se nastava ne izvodi, a sati i ocjene se upisuju. To su veće opasnosti za školski vjeronauk od onih koje smo maloprije spominjali. Bio bih sretan kad bi se svećenici posvetili župnoj katehezi, a mnogovrsni su načini na koje mogu biti nazočni u školama i surađivati s časnim sestrama i vjeroučiteljima laicima. Podrazumijeva se da je suradnja dvosmjerna i da od sestara i laika vjeroučitelja očekujem da budu oni na koje se župnici mogu osloniti i da životom svjedoče ono što djecu u školama poučavaju.

Gdje se školuju vjeroučitelji i što je sve potrebno da bi netko mogao postati vjeroučiteljem?

Vjeroučitelji se školuju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima i na Katehetskom institutu u Mostaru. I ovdje ima mnogo neriješenih pitanja oko postojećih programa studija i nepostojeće praktične nastave za vjeroučitelje. Ali i o tomu neki drugi put s nadom da ćemo ono što je moguće i izvedivo rješavati već na početku nove školske godine.

Nema komentara:

Objavi komentar