Zasigurno će svatko tko ozbiljno misli o svojem životu uložiti dosta vremena i novca u svoje obrazovanje. Tako će učiniti i ozbiljne države jer je obrazovanje jedno od najbitnijih područja ljudskog društva. U posljednje vrijeme često se spominje kako današnje škole obrazuju, ali ne i odgajaju. Jedan od onih predmeta na kojemu se osim obrazovanja vrši i odgoj za život zasigurno je vjeronauk koji je na sebi svojstven način ujedinio odgojnu i
obrazovnu
funkciju.
Poštovani don Tomo, Katehetski ured
Vrhbosanske nadbiskupije prvi put organizira Međureligijski susret
vjeroučitelja Katoličke Crkve, Srpske Pravoslavne Crkve, Islamske zajednice i
Židovske zajednice. Možete li nam reći nešto o važnosti tog susreta?
Ovo je prvi međureligijski susret vjeroučitelja koji organizira jedna od
vjerskih zajednica – u ovom slučaju Vrhbosanska nadbiskupija preko svojeg
Katehetskog ureda. Ovo je bio prvi susret na kojem su sudjelovali katolički
vjeroučitelji iz svih naših biskupija. Kada govorimo o važnosti susreta, treba
naglasiti da je znakovito da susret organizira jedna od zajednica jer je prije
dvije godine sličan susret organiziralo Međureligijsko vijeće Bosne i
Hercegovine. Pokazali smo da možemo sami i da naše susrete možemo očuvati od
bilo kakvih političkih utjecaja zadržavajući se isključivo na vjerskoj razini.
Netko od sudionika reče da bi se u Bosni i Hercegovini sve vrlo brzo dogovorilo
kada bi se dogovarali vjernici. Očekujem da ovaj susret urodi plodovima
suradnje među vjeroučiteljima i školama na lokalnoj razini. Ovdje su u tri dana
mogli biti svjedoci kako je moguće biti zajedno, dijeliti iskustva, učiti se
kako nadvladavati predrasude i graditi mostove prema drugima i drukčijima.
Kakva je vaša suradnja i suradnja Katehetskog ureda Vrhbosanske
nadbiskupije s Katihetskim odborom SPC-a i Vjersko-prosvjetnom službom IZ-a?
Suradnja je
iznenađujuće dobra. Od samog početka smo se susreli s otvorenošću i
dobronamjernošću obiju zajednica. Naravno da ima pitanja u kojima nam pogledi
nisu identični i da ima problema koji otežavaju suradnju jer je u ovoj zemlji
sve ispolitizirano i opterećeno pitanjima koja nisu vjerske naravi. Kada
organizirate ovakvu vrstu susreta, onda morate biti jako pažljivi i osjetljivi
na uvjerenja, tradicije i običaje drugih. Mislim da smo u tome uspjeli i da je
to bilo moguće zbog plodonosne suradnje s Katihetskim odborom SPC-a,
Republičko-pedagoškim zavodom Republike Srpske i Vjersko-prosvjetnom službom IZ-a.
Dokaz da je suradnja naših ureda više nego dobra je poziv episkopa Hrizostoma
da se sličan susret organizira iduće godine u Brčkom.
Možete li nam reći nešto o trenutnom stanju katoličkog
vjeronauka u školi i razlici između školskog vjeronauka i župne kateheze?
Ja sam službu
predstojnika Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije preuzeo krajem prošle
godine, tako da se tek polako upoznajem s poteškoćama u izvođenju katoličkog
vjeronauka u školama i sa stanjem župne kateheze u našim župnim zajednicama. Za
točniju i cjelokupniju ocjenu trebat će mi malo više vremena. Nedavno je
Katehetski ured u Katoličkom školskom centru u Sarajevu organizirao susret
ravnatelja škola koje rade po hrvatskom nastavnom planu i programu s našim
nadbiskupom kardinalom Puljićem i dekanom
KBF-a dr. Jurišićem. Takvi susreti nam pomažu u rješavanju
konkretnih problema s kojima se vjeroučitelji svakodnevno susreću u svojem
radu. Problema, ima ali nisu nerješivi. Trenutno je najveći problem
nepostojanje sustava vrjednovanja vjeroučiteljskog rada. Vjerujem da ćemo
uspjeti dogovoriti sa županijskim ministrima savjetničku službu za katolički
vjeronauk po uzoru na već postojeće službe koje imaju druge dvije vjerske
zajednice.
Kada je u pitanju župna kateheza, onda moram biti iskren i reći da se,
nažalost, u većini župnih zajednica svela na kratku pripravu prije primanja
sakramenata. Iznimke postoje, ali su stvarno iznimke. Ovaj problem nedostatka
župne kateheze ne mogu ja rješavati nego, nadam se vrlo brzo, otac nadbiskup sa
svojim suradnicima koji su odgovorni za cjelokupnu pastoralnu djelatnost u
našoj nadbiskupiji. Ne bi trebalo razdvajati školski vjeronauk i župnu katehezu
na način da se traga za razlikama. Ja bih volio kada bi naši vjeroučitelji
bili, ne samo prenositelji znanja, nego i svjedoci vjere u našim župnim
zajednicama. Idealno bi bilo kada bi školski vjeronauk i župna kateheza išli
ruku pod ruku i međusobno se nadopunjavali.
Još uvijek se
osjećaju posljedice komunističke ideologije u obrazovnom sustavu. Može li se
kazati kako je duh komunizma još uvijek nazočan u školama, i kakav je odnos aktualne
vlasti na svim razinama prema vjeronauku u školama?
Ne vidim baš previše u našim školama duh komunističke ideologije kojeg
spominjete. Možda ga je moguće naći u razmišljanju pojedinih ministara i
ravnatelja koji su crvene knjižice zamijenili nekim drugim stranačkim bojama i
teško prihvaćaju da su im vjerske zajednice koje su godinama smatrali
neprijateljima sada partneri. Vjerujem da to vrijeme polako prolazi s dolaskom
mlađih i obrazovanijih ljudi na te dužnosti iako ne vidim načina kako
obrazovanje rasteretiti političkih utega budući da su pozicije ministara i
ravnatelja fotelje u koje političke stranke namještaju svoje poslušnike. I
ovdje ima iznimki. Odnos trenutne vlasti prema vjeronauku u školama je različit
od županije do županije. Nedolazak većine županijskih ministara obrazovanja
(Hrvata) na spomenuti susret s nadbiskupom i dekanom fakulteta je više nego
jasna poruka.
Često se mogu
čuti ideje i tendencije za ukidanjem vjeronauka ili njegovu svođenju na predmet
koji se neće ocjenjivati. Čini se kako je vjeronauk uvijek „u opasnosti“?
Ovi glasovi ne dolaze samo iz tzv. lijevih krugova i medija, nego i iz
određenih krugova u Katoličkoj Crkvi. Preteška i prekomplicirana tema. Možda
neki drugi put. Ne vjerujem da je vjeronauk u opasnosti da bude ukinut iako će
se tendencije koje spominjete ponavljati, ovisno o financijerima i
ideolozima.
Mnogi smatraju da bi školski vjeronauk trebalo
prepustiti vjeroučiteljima laicima, a još uvijek je velik broj svećenika i
časnih sestara koji predaju vjeronauk u školama.
U ovoj školskoj godini katolički vjeronauk u školama na području
Vrhbosanske nadbiskupije predaje 25 svećenika, 30 časnih sestara i 80
vjeroučitelja laika. Najveći broj svećenika ima samo nekoliko školskih sati i u
onim školama u kojima je broj katoličke djece neznatan. U nekim mjestima župna
se kateheza upisuje u školama kao školski vjeronauk, i tu praksu ćemo dokinuti
na početku ove školske godine. Ima škola u kojima se nastava ne izvodi, a sati
i ocjene se upisuju. To su veće opasnosti za školski vjeronauk od onih koje smo
maloprije spominjali. Bio bih sretan kad bi se svećenici posvetili župnoj
katehezi, a mnogovrsni su načini na koje mogu biti nazočni u školama i
surađivati s časnim sestrama i vjeroučiteljima laicima. Podrazumijeva se da je
suradnja dvosmjerna i da od sestara i laika vjeroučitelja očekujem da budu oni
na koje se župnici mogu osloniti i da životom svjedoče ono što djecu u školama
poučavaju.
Gdje se školuju vjeroučitelji i što je sve
potrebno da bi netko mogao postati vjeroučiteljem?
Vjeroučitelji se školuju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu,
Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima i na Katehetskom institutu u Mostaru. I
ovdje ima mnogo neriješenih pitanja oko postojećih programa studija i nepostojeće
praktične nastave za vjeroučitelje. Ali i o tomu neki drugi put s nadom da ćemo
ono što je moguće i izvedivo rješavati već na početku nove školske godine.
Nema komentara:
Objavi komentar